уторак, 12. април 2022.

Šamati 31: ONAJ KOJI JE UGODAN DUHU NARODA


Onaj koji je ugodan duhu naroda*


*Pirke Avot 3: Rabin Hanina Ben Dosa volio je ponavljati: onaj sa kim su zadovoljni ljudi, zadovoljan je i Bog. Ali svako sa kim su ljudi nezadovoljni, nezadovoljan je i Bogom. 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Onaj koji je ugodan duhu naroda…” On (Baal HaSulam) pita: „Ali mi nalazimo da su veliki i slavni mudraci bili u nesuglasju. Ukoliko je tako, nema onog koji je  ugodan duhu naroda”.

I on je odgovorio - to nije rečeno za „sve što je od stvorenja”, već za „duh stvorenja”. To znači da se jedino tijela spore, zato što svako koristi svoju želju za primanjem.

A „duh stvorenja”, to je već duhovno. A rečeno: „… onaj koji je ugodan…” odnosi se na to da pravednici koji privlače obilje, obilje privlače za čitavu generaciju. I jedino zbog toga što oni još nisu odenuli svoj duh, oni ne mogu da postignu i osjete obilje koje pravednici privlače.

Link - Anyone Who Pleasesthe Spirit of the People

iz transkripta lekcije rava Lajtmana 

  Zato se kaže: „U skladu s duhom stvorenja”. Na nivou „Ruah” na  koji se osoba uzdiže sa nivoa životinje „Nefeš” nema sporova i svađa, jer svako ko je na ovom nivou razumije i osjeća čitav zajednički sistem duša.

  Spor se odvija u željama, kada svako djeluje iz svoje želje, jer svaka duša ima 613 želja u posebnoj kombinaciji koja je karakteristična samo za nju.

 I zato se, prilikom ispravki duša, vrijeme i redoslijed ispravljanja svake od 613 želja međusobno razlikuje. Ta razlika se naziva spor. Dok na nivou „Ruah”... nema sporova, postoji samo povezanost i savršenstvo.

 Na nivou „Ruah” nema sporova između mudraca. Međutim, Baal HaSulam kaže: „Ali postoje brojni primjeri velikih pravednika koji se međusobno spore”, njihova mišljenja se razlikuju

 To uopšte nisu sporovi kao oni koji se vode u našem svijetu, kada se egoizam jednog sukobljava sa egoizmom drugog. Naprotiv, na nivou „Ruah” u sporovima doznajemo koliko se možemo obogatiti kroz uključivanje jednih u druge, gdje svako daje drugom, kad niko ne može da zamijeni ili potisne onog drugog. Naprotiv, u cjelokupnom sistemu svako dodaje od sebe, i bez toga neće biti savršenstva.

 


Šamati 30: NAJVAŽNIJE JESTE TO DA ČOVJEK ŽELI JEDINO DA DAJE


Najvažnije jeste to da čovjek želi jedino da daje

Uslušano nakon Šabata, Vaikra (20. mart 1943. godine)  

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Ono što je najvažnije jeste to da se ne želi ništa drugo osim da se daje i to zbog veličine Stvoritelja, zbog toga što svaka akcija primanja ima manu. I nije moguće da se izađe iz primanja, osim da se pređe na potpuno suprotni kraj, to jeste u davanje.

Sila koja pokreće, to jeste sila koja vuče i sila koja primorava na rad jeste veličina Stvoritelja. I neophodno je da mislimo da smo mi i u ovom svijetu u svakom slučaju prinuđeni da radimo, i da upravo kroz te napore možemo da steknemo neke koristi i užitke. To jeste, čovjek kroz napor i trud koje ulaže može da osladi svoje ograničeno tijelo i da postane prolazni gost. Ili on može da postane vječni gost, kada njegov napor ne nestaje, već ostaje u vječnosti. 

Ovo je poput toga kada neki čovjek ima snagu da izgradi čitavu državu, a on gradi samo privremenu kolibu koja se ruši pod udarom jakog vjetra i time se gube svi njegovi napori. Međutim, ukoliko on ostane u Keduša, tada svi njegovi napori ostaju u vječnosti. I jedino ovaj cilj treba da bude osnova njegovog rada, svaka druga osnova je sa manom.


Snaga vjere je dovoljna da čovjek radi zarad davanja. To znači da čovjek može da vjeruje u to da će Stvoritelj prihvatiti njegov rad. Jer čak i kada njegov rad u njegovim očima izgleda nevažan, Stvoritelj u svakom slučaju prihvata sve. Stvoritelj voli i prihvata svaki trud čovjeka ukoliko čovjek svoj trud posveti Njemu.

Ali, ukoliko čovjek vjeru hoće da koristi zarad primanja, tada vjera njemu nije dovoljna. I, tada se u njemu javlja sumnja u vjeru. To je tako zbog toga što primanje nije istina. Jer zapravo, čovjek i nema ništa od svog rada; jedino Stvoritelj ima od njegovog rada. Otuda su čovjekove  sumnje istinite. Drugim riječima, strane misli koje se pojavljuju u njegovom umu jesu opravdan prigovor.

Ali, ukoliko čovjek vjeru hoće da koristi da bi išao putem davanja, sigurno je da on tada nema nikakvih sumnji u vjeru. A, ukoliko u njemu postoje sumnje, on tada mora da zna da je to zbog toga što on, vjerovatno, i ne želi da ide putem davanja, jer je za davanje vjera dovoljna.

Link - The Most Important Is to Want Only to Bestow


среда, 6. април 2022.

Šamati 29: KADA ČOVJEKU DOĐU MISLI SUMNJE

 
Kada čovjeku dođu misli sumnje

Uslušano 1943. godine


Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 


Rečeno je: „Gospod je - sjenka tvoja”. Ukoliko čovjek ima misli sumnje u Stvoritelja, tada i Stvoritelj, unutar čovjeka, sumnja u njega. A kada Stvoritelj sumnja, to se naziva „planina Gospoda” (
Planina -"Har", od riječi  “Hirhurim" - misli, sumnje)*. Zato je rečeno: „Ko se uzdiže na planinu Gospoda, i ko staje na Njegovo sveto mjesto?” „Onaj ko ima čiste ruke i čisto srce!” Čiste ruke se postižu ispravkom i to je značenje za „… i ruke Mojsija bile su teške…” - dok je ruke držao podignute ka Stvoritelju. Čisto srce postiže se kao rezultat rada u srcu (Avodat Liba).


Link - When Thoughts Come to a Person 

 

Psalmi 121:5

Gospod je čuvar tvoj, Gospod je sjena tvoja…


Psalmi 24:3;4

Ko će izaći na goru Gospodnju? i ko će stati na svetom mjestu Njegovu?

U koga su čiste ruke i srce bezazleno..


*Komentar rava Lajtmana sa bloga:

Unutar čoveka nalazi se planina (Har), što su posebne sumnje Hirurim). kroz koje dobijamo posude primanja zarad davanja….



 

Priređeni sažatak iz lekcija rava Lajtmana

 

Link - https://kabbalahmedia.info/en/sources/cBo1eIEb?language=en

 

      Piše u Psalmima da je Stvoritelj sjena osobe. Ako osoba misli, to jeste, u nedoumici je, u svakojakim zbunjujućim mislima, ona tada nije na pravom putu, i naravno ne može da napreduje direktno do cilja. Ali, i u korporalnom mi ne možemo da napredujemo direktno, umjesto toga, uvijek imamo nekakav ugao prema cilju, i mi stalno moramo da održavamo cilj.

 

 

Link - https://kabbalahmedia.info/lessons/cu/Z5OJh9lv

 

      Čovjek je poput sjene Stvoriteljevih postupaka, poput lutke obješene na uzicama. Stvoritelj izvodi radnje i kao rezultat toga mi ih nehotice izvodimo na prirodan način. Tako nam dolaze želje, misli, impulsi – sve što se događa u nama.


ZAŠTO SE SPECIFIČNO U NOĆI PESAHA POSTAVLJAJU ČETIRI PITANJA


Zašto se specifično u noći Pesaha postavaljaju četiri pitanja

Članak  broj 22, 1988/89. godina

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Kada to pojedinac postavlja pitanja? Tada kada ima nedostatak. I, on pita: „Zašto je tako da ja patim kada nemam ono što mislim da mi je potrebno?” I on dolazi Stvoritelju sa žalbama i zahtevima i pita: „Zašto je potrebno da ja patim?” Ali, koja pitanja postavlja pojedinac onda kada ima obilje, kada oseća da je slobodan i da nije ničim zarobljen? To jeste, koja pitanja postavlja tada kada ne oseća da ga boli zbog toga što nešto nema a što bi mu dalo prostor da pita - „zašto”? 

I, mi treba da razumemo zašto postavljamo pitanja specifično u noći Pesaha, što je praznik slobode? I ova se pitanja nazivaju  „četiri pitanja”, što je četiri puta „zašto”. Ona se postavljaju precizno tada kada pojedincu ništa ne nedostaje.

U skladu sa onim što Ari kaže, noć Pesaha je većeg savršenstva od večeri Šabata. On kaže da na veče Šabata postoji uzdizanje Malhut do Mohin de Nešama, dok na noć Pesaha postoji uzdizanje Malhut do Mohin de Haja, kao što je to na dan Šabata (pogledati Šaar HaKavanot). Tako, treba da razumemo zašto postavljamo pitanja naročito u vreme savršenstva. Svakako, postoji mnogo odgovora na to, a mi ćemo to tumačiti u odnosu na rad. 

Znano je da nam je dat rad u Tori i Micvot (zapovesti) da kroz njega ispravimo sebe i postanemo dostojni da primimo užitak i zadovoljstvo. To je i razlog iz kojeg je čovek stvoren, jer kao što je znano svrha stvaranja je - Činiti dobro Njegovim stvorenjima. Međutim, potrebno je izbeći sram prilikom primanja zadovoljstava. Zbog toga što svaka grana želi da liči svom korenu i zbog toga što koren daje stvorenjima, usled toga nastaje nejednakost forme između davaoca i primaoca i to uzrokuje sram.

I da bi se to ispravilo, na više Proviđenje postavljeni su Cimcum (ograničenje) i skrivenost. Time je kroz Cimcum i skrivenost načinjeno mesto na kojem smo mi toliko udaljeni od Stvoritelja da to uzrokuje da imamo vrlo malo razumevanja za Njegovo vođstvo nad Njegovim stvorenjima. O tome je napisano u Uvodu u učenje o deset Sefirot (tačke 42 – 43), gde on (Baal HaSulam) kaže: „Da je Stvoritelj, na primer, uspostavio otvoreno Proviđenje nad Njegovim stvorenjima, u tom bi se slučaju svako ko jede ono što je zabranjeno ugušio na licu mesta, a svako ko izvršava Micva otkrio bi predivna zadovoljstva u tome, poput najfinijih užitaka u korporalnom svetu. Tada, kakva bi budala uopšte razmatrala kušanje nečeg zabranjenog znajući da bi odmah izgubila svoj život zbog toga, upravo poput nekoga ko i ne pomišlja da skoči u vatru? Takođe, koja bi budala izostavila bilo koju Micva da je ne izvrši što je brže moguće. To je upravo kao kada neko ne može da se odvoji od velikog korporalnog zadovoljstva koje mu stiže u ruke već ga odmah prima što brže može. Tako nam, Cimcum i skrivenost koji su načinjeni da isprave sram, uzrokuju sav trud i udaljenost od Stvoritelja”. 

среда, 23. март 2022.

Šamati 28: NEĆU UMRIJETI, NEGO ĆU ŽIVJETI


Neću umrijeti, nego ću živjeti

Uslušano 1943. Godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Neću umrijeti, nego ću živjeti” (Psalmi 118:17). Da bi postigao istinu (Emet) čovjek mora da osjeti to da je on ukoliko ne postigne istinu mrtav, a on želi da živi. Zato se rečeno „Neću umrijeti, nego ću živjeti” odnosi jedino na čovjeka koji hoće da postigne istinu.

Komentar rava Lajtmana iz lekcije 22.okt 21: „Neću umrijeti nego ću živjeti” znači da onaj koji je za sebe odlučio da ne želi da umre, u duhovnom smislu, na kraju i dođe u duhovni život. To je jedini put jer je on uvijek između ova dva razabiranja duhovnog života i duhovne smrti.

Otuda se kaže: „Jona Ben Amitai (sin Amitaia)”. Naziv Jona dolazi od hebrejske riječi Honaa (Ona'ah - obmana). A Ben (sin) dolazi od riječi Mevin (onaj koji razumije). To jeste on razumije jer uvijek ispituje stanje u kojem se nalazi, i vidi da obmanjuje sebe da on ide putem istine. Istina se naziva „davanje”, Lišma, „zarad Stvoritelja”, a on, suprotno od toga, vara i obmanjuje sebe, to jeste on prima za sebe, što je Lo Lišma. Ali zbog toga što on vidi svoje istinito stanje, kasnije je nagrađen sa „Amitai” što je Emet (istina).

I ovo je tajna rečenog: „Oči tvoje, kao kod golubica” (Pjesma nad pjesmama). Eynaim od Keduša (oči od Keduša), jesu Eynaim od Šehina (oči od Šehina) i one jesu Yonim (golubice). Ove nas oči (Eynaim) obmanjuju i mi mislimo da Šehina nema Eynaim, kao što je rečeno u Zoharu: „Prelijepa djevojka, koja nema oči”. Istina je da onaj koji je nagrađen istinom, vidi da ona ima oči. To je značenje za: „Ukoliko nevjesta ima lijepe oči, njeno tijelo ne treba provjeravati”

Link - I Shall Not Die but Live


уторак, 22. март 2022.

Šamati 27: ŠTA ZNAČI "GOSPOD JE VISOKO I NISKI ĆE VIDJETI"


Šta znači „Gospod je visoko i niski će vidjeti” 

Uslušano na Šabat Truma (5. mart 1949. godina) u Tel-Avivu

„Gospod je visoko i niski će vidjeti…” (Psalmi, 138). Kako može da postoji jednakost sa  Stvoriteljem, kada je čovjek primalac, a Stvoritelj Davalac? O tome je rečeno: „Gospod je visoko i niski će vidjeti …”.

Kada se čovjek poništi, on tada nema sopstvenu upravu koja ga odvaja od Stvoritelja. Tada će čovjek „vidjeti” znači biće nagrađen sa Mohin de Hohma. 

A „ponosnog On će znati izdaleka”. Jer, onaj koji je ponosan, tačnije onaj koji ima sopstvenu upravu, on je odvojen od Stvoritelja, budući da njemu nedostaje jednakost.

Niskost se ne razmatra za to da je čovjek ponižen pred drugima. Već je niskost skromnost usljed koje čovjek osjeća cjelovitost u radu. A poniženje je osjećaj čovjeka da ga čitav svijet prezire. Precizno tada kada ljudi čovjeka preziru, to se razmatra za poniženje i tada čovjek ne osjeća nikakvu cjelovitost. To je zbog toga što je zakon takav da ono što ljudi misle utiče na osobu. Zato, ukoliko ljudi poštuju čovjeka, on za sebe osjeća da je cjelovit, a kada ga preziru on tada misli da je nisko.

Link -  What Is “The Lord Is High and the Low Will See”? 


среда, 16. март 2022.

ŠTA TRAŽITI NA SKUPU PRIJATELJA


Šta tražiti na skupu prijatelja

Članak broj 30, 1987-88. godina

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Naši mudraci su rekli (Avot, odeljak 1, 6): „Načini za sebe rava (učitelj), kupi sebi prijatelja, i sudi svaku osobu pohvalno”.

I treba da razumemo zašto je dodato „Sudi svaku osobu pohvalno” na „Kupi sebi prijatelja”. Isto je tako u eseju Matan Tora (Davanje Tore, deo 30) napisano da Micva (zapovest) „Voli svoga bližnjeg kao sebe samog” postoji da bi se postigla ljubav Stvoritelja, što je Dvekut (prianjanje) uz Njega. On piše: „Razumno je misliti da je deo Tore koji se bavi čovekovim odnosom sa njegovim prijateljem podesniji da dovede osobu do željenog cilja. To je zato što je rad u Micvot (zapovesti) između čoveka i Boga ustaljen i specifičan, i nije zahtevan, i pojedinac se lako navikne na to, a sve što se izvršava iz navike više nije korisno. Ali, Micvot između čoveka i čoveka se menjaju, i nisu ustaljenog redosleda, a zahtevi okružuju čoveka gde god da se okrene. Otuda je, kroz ove Micvot, njihovo izlečenje izvesnije i njihov je cilj bliže”. Toliko njegovim rečima. 

To znači da čovek mora da dođe do toga da bude nagrađen jednakošću forme; to jeste, da sve njegove misli i želje budu jedino zarad Stvoritelja i ne za njegovu ličnu korist. Ovo proističe iz ispravke Cimcum (ograničenje). To  iz perspektive Stvoritelja znači, da je On svetove stvorio sa namerom - Činiti dobro Njegovim stvorenjima. To je kao što su naši mudraci objasnili da je Stvoritelj anđelima služiteljima rekao da je stvaranje sveta - poput toga kada kralj ima obilje ali nema gostiju.

Drugim rečima, Stvoritelj ima zadovoljstvo kada gosti obeduju na „Mestu Njegovom” ali da bi se izbegao sram postoji ispravka - oni užitak i zadovoljstvo moraju da prime sa ciljem da daju zadovoljenje Stvoritelju. Ipak, prvi stepen je davanje zarad davanja. Pojedinac dok daje treba da uživa kao što i Stvoritelj uživa. To je kao što su naši mudraci rekli (Zohar, deo 1, Berešit/The Zohar, VaYera, Item 399): „Od dana kada je svet stvoren nije bilo radosti pred Stvoriteljem, kao što je radost koju je On namenio tome da se raduje sa pravednicima u budućnosti”.

Vidimo da je na dan kada je svet stvoren, pred Stvoriteljem bila velika radost. To je tako jer je Stvoritelj imao veliku radost iz želje da daje. Sledi da ukoliko osoba izvršava akcije davanja, ali ne oseća radost, tada tu ne postoji jednakost forme. Jer akcija davanja i angažovanje u ljubavi drugih, treba da bude sa radošću, poput radosti koju i Stvoritelj ima, inače ovde izostaje jednakost u radosti.

уторак, 15. март 2022.

MIR U SVETU

 Mir u svetu - Baal HaSulam

„Milost i istina srešće se; pravda i mir poljubiše se. Istina će niknuti iz zemlje; i pravda će s nebesa pogledati dole. I Gospod će dati Dobro; i zemlja naša daće plod svoj”. 

 Psalmi, 85

Sve se vrednuje – ne prema tome kako izgleda u datom trenutku, već prema stepenu svog razvoja 

Sve u stvarnosti, dobro i loše, čak i ono najgore na svetu, ima pravo da postoji i ne sme da bude iskorenjeno iz sveta niti potpuno uništeno. Mi to moramo jedino da ispravimo i reformišemo, jer i najmanje izvršavanje rada Stvoritelja jeste dovoljno da nas nauči o veličini i savršenosti Stvoritelja i Njegovog upravljanja svime. Otuda, moramo da razumemo i da budemo vrlo pažljivi kada nalazimo manu makar i jednoj pojavi koju je Stvoritelj stvorio govoreći da je nešto suvišno ili izlišno, jer bi to bila kleveta o Njegovom upravljanju. 

Znano je da Stvoritelj Stvaranje nije kompletirao tada kada ga je i stvorio. I, iz svakog ugla stvarnosti možemo da vidimo da je sve, kako u pogledu opšteg tako i pojedinačnog plana, u skladu sa zakonom postepenog razvoja, počevši sa fazom nepostojanja sve do faze dovršetka rasta. Iz tog razloga, kada je  voće, na početku svog rasta, gorkog ukusa to se ne razmatra za manu voća, a mi već znamo razlog za to: voće još nije dovršilo svoj razvoj.   

I, tako je u svakom elementu stvarnosti: ukoliko nam izgleda da je neki element loš i štetan za nas, upravo je to dokaz da je taj element još u procesu svog razvoja, još u tranziciji. Tako, mi ne možemo da zaključimo da je nešto loše i nije mudro da na to gledamo kao na manu. 

Neuspeh „Reformatora sveta”

Ključ za razumevanje neuspeha reformatorā sveta kroz generacije je taj što oni čoveka razmatraju za mašinu koja ne funkcioniše ispravno i kojoj treba popravka, to jeste, potrebno je ukloniti neispravne delove i zameniti ih ispravnim. 

Tendencija svih reformatora sveta jeste u tome da se iskoreni sve štetno i loše u ljudskoj vrsti... i istina je – da im se Stvoritelj nije usprotivio, oni bi sigurno do sada čovečanstvo u potpunosti očistili tako da mogu da žive samo oni dobri i korisni. 

Otuda, Stvoritelj pažljivo bdi nad svim elementima Njegovog Stvaranja, i ne dopušta da u Njegovom domenu bilo ko uništi ijedan element, već jedino da ga reformiše i pretvori u blagoslov (načini da je koristan svrsi i dobru). Svi prethodno pomenuti reformatori nestaće sa lica zemlje, ali zle inklinacije neće nestati. One će živeti i brojati stepene koje još moraju da prođu dok ne završe svoje sazrevanje. 

уторак, 8. март 2022.

Šamati 26: BUDUĆNOST ČOVJEKA ZAVISI OD NJEGOVE ZAHVALNOSTI ZA PROŠLOST

 
Budućnost čovjeka zavisi od njegove zahvalnosti za prošlost

Uslušano 1943.godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Napisano je: „Gospod je visoko i niski će vidjeti”, jer jedino onaj ko je nisko može da vidi uzvišenost. Slova riječi Yakar (dragocjen) su poput slova riječi Yakir (zna). To znači da u mjeri u kojoj čovjek zna uzvišenost nečega, u toj mjeri on vrednuje veličinu toga.

Čovjek je impresioniran nečim u skladu sa važnošću toga. Impresioniranost njemu donosi osjećaj u srcu, i u mjeri u kojoj on prepoznaje važnost toga, u toj istoj mjeri se u njemu rađa radost.

Čovjek treba da zna svoju niskost, i to da on nije privilegovan više nego njegovi savremenici, bez obzira na to što on vidi da ima mnogo ljudi u svijetu kojima nije kao njemu data snaga da sveti rad radi čak i u najmanjoj mjeri, čak i kada je to bez namjere i u Lo Lišma. Dok njima nije dato da rade ni Lo Lišma od Lo Lišma, čak ni kroz pripremu za pripremu za odjevanje Keduša.

A, on je nagrađen time što mu je Stvoritelj dao želju i misao da bar povremeno radi sveti rad, makar i na najjednostavniji mogući način. I ukoliko on može da cijeni važnost toga, tada u skladu sa važnošću koju on pridaje svetom radu, u toj istoj mjeri on treba da veliča Stvoritelja i zahvaljuje Njemu na tome. A istina je da mi ne možemo dovoljno da cijenimo važnost toga što Toru i Micvot možemo da izvršavamo čak i kada je to bez ikakve namere; iako se i u tom stanju dolazi do toga da se osjeti ushićenje i radost u srcu.

петак, 4. март 2022.

Šamati 25: ONO ŠTO DOLAZI IZ SRCA


Ono što dolazi iz srca

Uslušano 1. Ava (21. jula 1944. godine) tokom svečane trpeze povodom kompletiranja Zohara
Uslušano u mjesecu Avu 1944. godine povodom proslave završavanja komentara Baal HaSulama na Knjigu Zohar 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kaže se: „Ono što dolazi iz srca ulazi u srce. Tako, zašto mi vidimo da i kada je nešto ušlo u čovjekovo srce, on ipak pada sa svog duhovnog stepena?

Riječ je o tome da kada čovjek od svog rava sluša riječi Tore, on se odmah saglašava sa njim i preuzima na sebe obavezu da to što čuje ispuni svim srcem i dušom. Ali kada nakon toga izađe u svijet, tada se njegove misli i želje miješaju sa mislima i željama većine. I tada se njegove misli, želje i njegovo srce potčinjavaju većini.

I, budući da on nema snagu da čitav svijet sudi na skali zasluge, njega svijet potčinjava, i njegove želje se miješaju sa njihovim željama. I on je tada poput ovce koju vode na klanje*. I tada on nema nikakav izbor, već je obavezan da misli, želi, žudi i traži sve ono što i većina traži. U tom stanju on bira strane misli, njihove niske požude i želje koje su strane duhu Tore. U ovom stanju on nema snagu da se suprotstavi uticaju većine.

*Komentar rava Lajtmana, transkript

Tako, osobu kontrolišu ili unutrašnje sile, duhovne sile grupe ili na nju utiče svijet  i tako je kontroliše. Ona je između ova dva uticaja i njen izbor je jedino taj pod kojim uticajem će biti. Ona ne može ništa drugo osim toga. Čovjeku je dat izbor da bira -  da bude pod uticajem grupe ili pod uticajem svijeta. Ali kada jednom odluči, to je to. Njime već upravljaju.   

Tada za njega postoji samo jedan savjet - da prione uz svog rava i uz knjige. I, ovo se naziva: iz usta knjiga i iz usta autora. I jedino prianjajući uz ovo on svoje misli i želje može da promijeni za bolje. I nikakvi argumenti niti rasprave ne mogu da mu pomognu i da promijene njegove misli, vjedino lijek - Dvekut, jer to je čudesan lijek, koji njega može da vrati ka Izvoru.

среда, 2. март 2022.

Šamati 24: ON ĆE NJIH SPASITI OD RUKE ZLOG


On će njih spasiti od ruke zlog

Uslušano u mjesecu Avu 1944. godine povodom proslave završavanja komentara Baal HaSulama na Knjigu Zohar (21. jul 1944. godine), (Povodom kompletiranja Zohara) 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „Vi koji volite Stvoritelja, mrzite zlo!... I On (čuva duše koje su odane Njemu)... i izbavlja ih iz ruke zlog”. I nije jasno kakva je veza između „mrzite zlo” i „I On ih izbavlja iz ruke zlog”? 

I, takođe je rečeno: „Svijet je stvoren jedino ili za potpune pravednike ili za potpune grešnike”. On pita: „Da li je vrijedno to da se stvori svijet za potpune grešnike, ali ne i za nepotpune pravednike?” 

I, on je odgovorio da, sa strane Stvoritelja, u svijetu ne postoji ništa što bi imalo dvostruki smisao. I ovo je slučaj jedino tada kada su u pitanju primaoci, kada je to u skladu sa percepcijom primaoca, kada primaoci u svijetu osjećaju ili dobar okus ili gorak okus. I to je tako zato što oni prethodno kalkulišu svaku akciju koju izvršavaju, budući da ne postoji akcija koja se izvršava bez svrhe. Tako, oni hoće ili da poboljšaju svoje sadašnje stanje ili da nekome naštete. Jer nešto što je besmisleno nije vrijedno za onoga koji teži nekom cilju. 

Otuda, oni koji prihvataju to da svijetom upravlja Stvoritelj, oni i Njegovo upravljanje ocjenjuju kao dobro ili loše u zavisnosti od toga šta oni osjećaju: dobro ili loše.

Zato oni koji vole Stvoritelja, to jeste oni koji razumiju da je svrha stvaranja - Činiti dobro Njegovim stvorenjima i da stvorenja dođu do toga da to i osjete - razumiju da se to može primiti precizno kroz približavanje Stvoritelju i kroz Dvekut uz Njega. 

Ukoliko oni osjećaju udaljenost od Stvoritelja, oni razmatraju da je to loše i u takvom stanju oni sebe razmatraju za zle. Čovjek ili osjeća da postoji Stvoritelj i Njegovo vođstvo ili mu izgleda da je „zemlja data ruci zlog” (Jov 9:24).

недеља, 20. фебруар 2022.

Šamati 23: VI KOJI VOLITE GOSPODA, MRZITE ZLO


Vi koji volite Gospoda, mrzite zlo

Uslušano 17. Sivana (2. jun 1931. godine)

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „Vi koji volite Gospoda, mrzite zlo! On čuva duše koje su odane Njemu, izbavlja ih iz ruku zlog (Psalmi 97:10)”. I, tumači se - nije dovoljno da čovjek voli Stvoritelja i da želi da postigne Dvekut uz Njega, već je on isto tako dužan da mrzi svoje zlo. 

Mržnja se ispoljava mržnjom prema zlu, koje se naziva želja za primanjem za sebe. Čovjek vidi da on nije u stanju da se oslobodi od zla, ali istovremeno, on ne želi da se pomiri sa tim da ostane u tom stanju. I, on osjeća štetu koju mu nanosi zlo i takođe vidi istinu da čovjek nije u stanju da sam poništi zlo u sebi. To je tako zato što je to prirodna sila, sa strane Stvoritelja, koji je u čovjeka utisnuo želju za primanjem. 

I stih nas obavještava da kada je čovjek u takvom stanju, šta je tada u njegovoj ruci da uradi. I, stih kaže: da mrzi zlo. Tada će Stvoritelj da ga čuva od zla, kao što je rečeno: „On čuva duše koje su odane Njemu…” tako što ih On „…izbavlja iz ruku zlog”. I budući da čovjek već ima neki kontakt sa Stvoriteljem, čak i minimalan, on već uspijeva. 

Uistinu, zlo ostaje i služi kao Ahoraim od Parcuf. Međutim, jedino kroz ispravku, što je da bezuslovno mrzi zlo, on će se ispraviti u Ahoraim.

Mržnja proizlazi iz činjenice da - ukoliko čovjek hoće da postigne Dvekut uz Stvoritelja - on se vodi onim što je uobičajeno među prijateljima: da svako od prijatelja mrzi ono što njegov prijatelj mrzi, i voli ono što njegov prijatelj voli. I tada, oni ostvaruju trajnu vezu koja nikad neće biti raskinuta.

Budući da Stvoritelj voli da daje, i niži, takođe, treba da pokuša da se podesi tako da jedino želi da daje. I kao što Stvoritelj mrzi da bude primalac, jer On je apsolutno savršen i Njemu ništa nije potrebno, tako i čovjek mora da mrzi da prima za sebe.

Iz rečenog slijedi da čovjek treba u potpunosti da mrzi svoju želju da prima za sebe, jer sve destrukcije u svijetu dolaze jedino iz želje za primanjem. I tom mržnjom čovjek će ispraviti svoju želju da prima za sebe i staviće je pod Keduša.

Link - You Who Love the Lord, Hate Evil