Šamati 158: RAZLOG IZ KOJEG NE JEDEMO JEDNI KOD DRUGIH NA PESAH

 
Razlog iz kojeg ne jedemo jedni kod drugih na Pesah 

Čuo sam tokom jutarnje trpeze na praznik Pesah (1948. godine) 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

On (Baal HaSulam) tumači zbog čega postoji običaj da na Pesah ne jedemo jedni kod drugih, iz razloga Kašrut (zakon o ishrani kod Jevreja), i zašto se takav običaj ne primjenjuje tokom čitave godine? Čak i ukoliko znamo da je u nečijoj kući sve u potpunosti Košer, čak i bolje nego što je u našoj, ipak je običaj da se kod drugih ne jede. To je tako zbog toga što se zabrana Hamec (kvasni hleb) odnosi i na „nešto, čak i najmanje” i nije moguće da se čovjek sam od toga sačuva. Umesto toga, jedino Stvoritelj može da ga sačuva od toga da on načini prestup kada je u pitanju „nešto, čak i najmanje”. 

Zbog toga je napisano da čovjek treba da bude pažljiv kada je u pitanju i „nešto, čak i  najmanje” što je kvasno. Čovjeku je zapovijeđeno da bude oprezan i da traži savjet kako da mu ne dođe „nešto, čak i najmanje” što je kvasno. 

Međutim, čovjek ne može samog sebe da sačuva. Otuda, jedino Stvoritelj može da ga sačuva. I svakako, ta zaštita je takva da nisu svi podjednako zaštićeni. Stvoritelj neke čuva više, a neke čuva manje, u zavisnosti od duhovne potrebe čovjeka. To je tako jer postoje ljudi koji znaju da im je potrebna pojačana zaštita, i zbog toga privlače veću zaštitu, i postoje ljudi koji osjećaju da njima nije potrebna tolika zaštita od Gore. Ali mi to ne možemo precizno da izrazimo, budući da to zavisi od osjećaja: neki za sebe osjećaju da su manjkavi i da im je potrebna veća zaštita. 

Link - 158. The Reason for Not Eating at Each Other's Home on Passover

Šamati 156: DA NE BI UZEO SA DRVETA ŽIVOTA

 
Da ne bi uzeo sa Drveta Života

Čuo sam 15. Ševata (29. januar) 1945. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

„Da ne bi uzeo sa Drveta Života, i jeo, i živio vječno” (Postanje, 3:22*). Baal HaSulam je tumačio da će čovjek možda uzeti od pokrivene Hasadim (milost), koja se razmatra za svojstvo od Haze (prsa) naviše. To je zbog toga što u tome postoji potpuna opskrba, i time grijeh Drvo znanja, koji se razmatra za nivo od Haze naniže, neće biti ispravljen. Proizlazi da se Drvo Života naziva „od Haze naviše”, gdje se nalazi pokrivena Hasadim. I, ja mislim da u skladu sa tim treba da tumačimo ono što kažemo: „Život u kojem postoji strah nebesa, i život u kojem postoji strah od grijeha”.

 * Postanje, 3:22:

I reče Gospod Bog: eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do vijeka živi. 

I, razlika između njih, kako to objašnjava Baal HaSulam, je u tome da čovjek bira život iz straha od grijeha (strah prije grijeha), to jeste zbog toga što nema drugi izbor. A, strah nebesa označava to da čovjek ima drugi izbor, to jeste, čak i ukoliko ne izabere ovo razabiranje, on i dalje neće zgriješiti – a on ipak bira to (razabiranje) zbog straha Stvoritelja. 

Ali, u skladu sa tim mi ne možemo da kažemo da se pokrivena Hasadim razmatra za Katnut (malo stanje). To je jedino kada čovjek nema drugi izbor. Ali, kada on postigne otkrivenu Hasadim iz razabiranja Rahel, tada se razabiranje Lea, što je pokrivena Hasadim, razmatra za GAR (Rešimo prve tri Sfirot) i Gadlut (veliko stanje).

I, to se naziva „strah nebesa”, da čovjek ima otkrivenu Hasadim, ali bez obzira na to on bira pokrivenu Hasadim. Tako, postoje dve vrste pokrivene Hasadim:

            

1. kada čovjek nema svojstvo Rahela, kada se naziva VAK (šest Sefirot).
2. kada čovjek ima svojstvo Rahela, što se naziva Lea, GAR.

Link - 156. Lest He Took from the Tree of Life

Šamati 157: JA SPAVAM, A SRCE JE MOJE BUDNO

 
Ja spavam, a srce je moje budno*

Čuo sam 9. Nisana (18. april) 1948. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

* Pjesma nad pjesmama, 5:2

Ja spavam a srce je moje budno; eto glasa dragoga mojega, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noćnijeh kapi. 

Napisano je u Zoharu (porcija Emor 95a): „Skup Izrael (Šehina, Kneset Izrael) je rekao: ja spavam u izgonu u Egipat, gdje su moji sinovi bili u teškom ropstvu”. Mohin su bile u stanju sna, kao što je napisano u vezi sa stihom „postoji” (iz Megilat Ester: „postoji jedan narod”) što označava da „njihov Bog spava”. 

„A, srce je moje budno da ih sačuva od propasti u izgonu” (Zohar). To znači da kada oni prime Mohin de Ahoraim, oni su njima čuvani (hranjeni), čak iako one još ne sijaju u Njoj (Šehina) a oni su još u izgonu. Međutim, to se ipak razmatra za budnost, na način: „od srca do usta – ne otkriva se”. 

Srce označava VAK, jer je tamo VAK od Hohma. Tako, čak i u vrijeme Gadlut, ne postoji druga Hohma već jedino ona koja je ovdje već primljena. 

„Eto glasa mog voljenog, koji kuca” (Pjesma nad pjesmama, 5:2). To je udaranje u Masah (ekran, zaslon) od Hirik* u Zeir Anpin (Hirik u Z’A, Hirik je apostrof). 

*Masah de Hirik je Masah srednje linije. Postoje tri linije koje se takođe nazivaju i tri tačke: Holam desna, Šuruk lijeva i Hirik srednja. 

„I Ja sam se sjetio Moga saveza” (Izlazak, 6:5). To je obrezanje (Brit Mila), što su Dinim (sudovi) od Nukva (žensko), koji poništavaju Dinim od Dehura (muško). Dinim (sudovi) označavaju kvalitet koji poništava GAR, i to se razmatra za „odsijecanje”. 

Šamati 155: ČISTOTA TIJELA

 
Čistota tijela

Čuo sam tokom obroka na Šabat, 13. Ševata
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Čistota tijela (odnosi se na čistotu želje, to jeste, želja je čista kada može da se usmjeri ka davanju) ukazuje na čistotu uma. Čistota uma se naziva „istina”, kada nema ni malo laži. I, u vezi sa tim nisu svi jednaki, jer su neki djelimično pedantni. Ali, što se tiče čistote tijela (ovde se misli na to da postoje „prljave želje” i „čiste želje”, „prljave želje” su želje za primanjem) nije važno da se bude pretjerano pedantan. Jer, prljavština nam je toliko mrska zbog toga što se razmatra za nešto štetno, a mi treba da se čuvamo svega što je štetno. Ipak, kad je riječ o tijelu (one „prljave želje” sa kojima ne možemo sada da radimo), nije toliko važno da se bude pedantan, jer će na kraju tijelo nestati, čak i ukoliko o njemu brinemo sa najvećom pažnjom. 

Napomena: U zagradama su komentari rava Lajtmana iz lekcije. 

Ali, kada je riječ o duši, koja je vječna, vrijedno je da se bude pedantan sa svom mogućom brižljivošću da se izbjegne svaka vrsta prljavštine, jer se svaka prljavština razmatra za štetnu. 

Link - 155. The Cleanness of the Body

Šamati 154: NIJE MOGUĆE DA POSTOJI PRAZAN PROSTOR U SVIJETU

 

Nije moguće da postoji prazan prostor u svijetu

Čuo sam 7. Ševata, (18. januar) 1948. godine, u Tel Avivu

Nije moguće da postoji prazan prostor u svijetu. Budući da je esencija čovjeka želja, što je esencija stvaranja, i po njoj se mjeri odraslost (Gadlut) i malenost (Katnut) čovjeka, slijedi da čovjek mora da ima neku želju – bilo za korporalnim ili duhovnim. Onaj ko je lišen tih želja razmatra se da je mrtav, jer je čitavo stvaranje jedino želja koja se razmatra za „postojanje iz nepostojanja”. I, zbog toga što mu nedostaje takva materija, materija čitavog stvaranja, jasno je da se on razmatra da je pobačen i on ne može da opstane. 

Otuda, čovjek treba da se trudi da ima želju, jer to je sva materija stvaranja. Ali, ta želja mora da bude razjašnjena. Jer, prirodno je da svako živo biće osjeća šta je štetno za njega. Isto tako, i mi moramo da pazimo da želja bude usmjerena na nešto vredno. 

Link- 154. There Cannot Be an Empty Space in the World

Šamati 153: MISAO JE REZULTAT ŽELJE

 
Misao je rezultat želje

Čuo sam 7. Ševata (18. januar) 1948. godine u Tel- Avivu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Misao je rezultat želje. Čovjek misli o onome što želi. On ne razmišlja o onome što ne želi. Na primjer, čovjek nikada ne misli o danu svoje smrti. Naprotiv, on uvijek promišlja o svojoj vječnosti, budući da je to ono što on želi. Tako, čovjek uvijek misli o onome što želi. 

Međutim, misao ima  specifičnu ulogu:  ona pojačava želju. Sama želja ostaje na svom mjestu; nema snagu da se širi i izvrši svoju akciju. Ali kada čovjek misli i promišlja o nekoj materiji, želja traži od misli da joj dâ neki savjet i usmjerenje kako da se ostvari. Tako želja raste, širi se i dovodi do svog ispunjenja u stvarnosti. 

Slijedi da misao služi želji, a želja je „ja” čovjeka. Postoji veliko „ja” i malo „ja”. Veliko „ja” ima upravu nad svim malim „ja”. Za onog ko je malo „ja” i uopšte nema upravu, savjet da uveća „ja” jeste da istrajno razmišlja o želji, budući da misao raste u onoj mjeri u kojoj čovjek misli o ovoj želji. 

I zbog toga je rečeno: „…on promišlja Njegovu Toru dan i noć”, jer kroz istrajavanje u tome, ona (želja) raste u veliko „ja”, sve dok ne postane stvarni upravitelj. 

Link - 153. A Thought Is a Result of the Desire

 

Šamati 152: JER MITO ZASLEPLJUJE OČI MUDRIH

 
Jer mito zasljepljuje oči mudrih

Čuo sam 24. Teveta, (6. januar) 1948. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

„Jer mito zasljepljuje oči mudrih” (Ponovljeni zakoni, 16:19). Kada čovjek počne da kritikuje duhovni rad i njegove uslove,   on se suočava sa tim da ovaj rad neće moći da prihvati, iz dva razloga: 

1. Nagrada za rad nije sto posto sigurna. On ne vidi one koji su već nagrađeni, i kada pogleda ljude koji su naporno radili i patili pod teretom rada, on ne vidi da su oni već primili nagradu za svoj rad. I, ukoliko sebe pita: „Zašto oni nisu primili?”, najbolji odgovor koji može da dâ jeste taj da je to zbog toga što oni uslove rada  nisu ispunili doslovno. Jer, oni koji su doslovno slijedili pravila,  svoju nagradu primaju u potpunosti. 

I, zatim se javlja drugo pitanje: da li on zna da je sposobniji od svojih prijatelja u tome da ispuni uslove rada, da može bolje da se nosi sa svim uslovima? Otuda, on je sto posto siguran da niko neće moći da ga kritikuje zbog izbjegavanja, i on je sto posto u pravu. 

2. Ukoliko je tako, postavlja se pitanje: čovjek koji počinje duhovni rad sigurno je iskusio sve ove kalkulacije, a ipak je preuzeo rad na sebe. Tako, kako je on sebi odgovorio na sva ova pitanja? A stvar je u tome što, da bi video istinu, čovjek mora da gleda otvorenih očiju. U suprotnom, mi samo mislimo da vidimo ko je u pravu – pravednici ili svijet. Ali uistinu, mi ne vidimo pravdu. A da bismo gledali otvorenih očiju, treba da se čuvamo mita, „jer mito zasljepljuje oči mudrog i izvrće riječi pravednika”. 

I, suština mita je u našoj želji za primanjem. Otuda, nema drugog savjeta osim da čovjek preuzme ovaj rad pod svim njegovim uslovima, bez ikakvog razmatranja, već jedino u formi vjere iznad razuma. Nakon toga, kada je on pročišćen od želje za primanjem, kada kritički ispituje, tada on može da se nada da će vidjeti istinu. Zbog toga oni kojima su potrebne garancije (oni koji vide samo razumom) svakako ne mogu ništa da pitaju, jer njima izgleda da je prava istina u njihovim argumentima, i oni uvijek izlaze kao pobjednici u tom sporu jer nisu u stanju da vide istinu. 

Link - For Bribe Blinds the Eyes of the Wise

Šamati 151: I VIDEO JE IZRAEL EGIPĆANE

 
I video je Izrael Egipćane

Čuo sam u nedjelji Bešalah
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

U stihu „… i video je Izrael Egipćane mrtve na obali mora”, „ … i narod se počeo bojati Gospoda, i oni su povjerovali u Njega i u Mojsija, slugu Njegovog” (Izlazak, 14:30,31) mi treba da razumijemo šta znači: „i oni su povjerovali”. Očigledno je to da je čudo izlaska iz Egipta i razdvajanje mora dovelo Izrael do vjere koja je veća od one koju su imali ranije. I naposljetku, naši mudraci su o stihu „To je moj Bog, i ja ću veličati Njega” rekli da je i sluškinja pored mora vidjela više nego prorok Jezekilj. 

Otuda, ovo znači da je izlazak iz Egipta jedno od otvorenih čuda, koja dovode do toga da oni znaju Gospoda, što je suprotno od pojma „vjera”, budući da je vjera ono što je „iznad razuma”. A kada čovjek vidi otvorena čuda, njemu je veoma teško da ostane u vjeri, budući da je to vrijeme proširenja razuma. Otuda, šta je značenje napisanog: „… i oni su povjerovali u Gospoda”? 

Međutim, ovo treba da razumijemo u skladu sa tumačenjem stiha: „I, svi su povjerovali da je On Bog vjere”. Ovaj stih govori o pohvali Izraela, koji su čak i nakon što su vidjeli otvorena čuda i dalje bili u vjeri iznad razuma i nisu umanjili služenje Stvoritelju. Jer, kada je čovjek nagrađen time da Stvoritelju može da služi unutar razuma, tada je veliki rad to da se čovjek održi na putu vjere i da taj put nikada ne zanemari. 

Link - And Israel Saw the Egyptians

Šamati 150: PJEVAJTE GOSPODU, JER ON JE STVORIO PONOS

 
Pjevajte Gospodu, jer On je stvorio ponos

Čuo sam 14. Ševata
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

U stihu „Pjevajte Gospodu, jer On je stvorio ponos” izgleda da je „pjevajte” (Zamru)* poput „(Gospod je) moja snaga i moja pjesma”. „Orežite” (Zmira) – znači da mi uvek treba da orežemo i isječemo trnje iz Stvoriteljevog vinograda. I čak kada čovjek osjeća da je potpun, i misli da je već uklonio trnje, stih o tome kaže: „jer On je stvorio ponos”. 

* Pjevajte (Zamru) ima isto značenje kao i orežite (Zmira) 

Ovo znači da je On, očigledno, stvorio ponos u ovom svijetu tako da čovjek voli da bude pošten i ispravan u sopstvenim očima. I to kada čovjek za sebe osjeća da je već uklonio trnje i da je već savršen čovjek – to je vrsta ponosa. 

Umjesto toga, čovjek uvijek treba da ispita svoje akcije, i da ih provjeri kroz deset vrsta ispitivanja i da ne vjeruje svom trenutnom osjećaju, jer to je samo vrsta ponosa. Kao što, u ime pravednika, stih kaže: „Lijeni ste, lijeni ste! Zbog toga kažite: mi hoćemo da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu našem Bogu!” (Izlazak, 5:17).

To znači da je Stvoritelj rekao djeci Izraela: „Kada vi kažete: 'da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu  našem Bogu' vi na taj način osjećate da ste već spremni da se približite oltaru i prinesete žrtvu pred Stvoritelja – to je poput lijenosti i slabosti. Vi više ne želite da radite niti da dalje provjeravate sebe da biste bili pozvani na taj veliki rad. Zbog toga vi, u svom ropstvu, mislite da ste već savršeni, kao što je rečeno na kraju stiha: ‘Jer je On stvorio ponos’”.

Link - Sing unto the Lord, for He Has Done Pride

Šamati 149: ZAŠTO JE POTREBNO DA ŠIRIMO RAZABIRANJE HOHMA

 
Zašto je potrebno da širimo razabiranje Hohma

Čuo sam 22. Adara, 9. marta 1953. godine, u Tel-Avivu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

On (Baal HaSulam) je pitao: „Zašto je potrebno da širimo razabiranje Hohma (mudrost), što je  znanje (Daat), ako je sav naš rad u vjeri iznad razuma (znanja)?”   

I on je odgovorio: „Ukoliko pravednici generacije nisu u formi znanja, čitav Izrael ne bi mogao da radi u formi vjere iznad razuma. Tačnije, precizno u vrijeme kada pravednik generacije širi Svjetlost Hohma, njegovo znanje (Daat) sija u čitavom Izraelu”.    

Na primjer, ukoliko um čovjeka zna i razumije šta čovjek hoće, tada svi organi ispunjavaju svoju funkciju, i njima nije potreban nikakav intelekt. Tačnije, ruka, noga i ostali organi rade ono što im je zadato. I niko razuman ne bi ni pomislio da pita ili kaže da ukoliko bi ruka ili noga imala svoj razum onda bi njen rad bio bolji. 

Tako, um ne menja organe, već su organi uređeni u skladu sa veličinom uma. To znači da ukoliko mozak ima veliki um, svi organi se nazivaju po njemu; oni se nazivaju „veliki organi” (to jeste mogu da izvršavaju inteligentnije akcije)*. 

*Komentar rava Lajtmana
https://kabbalahmedia.info/en/lessons/cu/fXjhPj2R?c=72X9YAx3&mediaType=video

Slično tome, ukoliko kolektiv (opšta javnost) prianja uz istinskog pravednika, koji je već nagrađen znanjem, kolektiv može da radi u vjeri. Oni imaju sve što im treba i nemaju nedostatak ni za kakvim razabiranjem znanja.

Link - Why We Need to Extend Hochma

Šamati 147: RAD PRIMANJA I DAVANJA

 
Rad primanja i davanja

Čuo sam 21.  Adara, 8. marta 1953. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rad primanja i davanja zavisi od srca, i razmatra se za VAK. A, rad u vjeri i znanju razmatra se za GAR. I, iako su oni jedno razabiranje, što znači da čovjek prima vjeru u skladu sa tim koliku važnost daje radu primanja i davanja, to su ipak dva različita razabiranja. 

Jer, čak i kada čovjek može da radi u davanju, on i dalje želi da vidi kome on daje i ko prima njegov rad. Otuda, on mora da radi u formi Moha (um), to jeste mora da vjeruje da postoji Nadzornik koji prihvata rad nižih.

Link - The Work of Reception and Bestowal

 

Šamati 146: KOMENTAR NA ZOHAR

 Komentar na Zohar

Čuo sam 1938. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

U Zoharu je napisano: „Kada se čovjek rodi, njemu se daje duša (Nefeš) čiste životinje”. I on (Baal HaSulam) tumači da je i životinjska duša čovjeka saglasna sa tim da bude sluga Stvoritelju. „Što čovjek biva više nagrađen, njemu se daje duša (Nefeš) Ofanim Keduša (točkovi svetosti)”. To znači da on ima dušu koja stalno žudi i kotrlja se sa mjesta na mjesto. Poput točka koji se neprestano okreće, čovjekova duša se okreće i kotrlja da prione uz Keduša (Svetost). 

Link - A Commentary on The Zohar