четвртак, 25. август 2022.

ŠTA POSTAVLJANJE HANUKA SVEĆE NA LEVU STRANU ZNAČI U RADU


Šta postavljanje Hanuka sveće na levu znači u radu
Članak broj 11, 1989/90. godina 

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Naši mudraci su rekli (Šabat, 22a:2): „Hanuka sveća je na levoj, tako da je Hanuka sveća na levoj, a Mezuza (komad pergamenta smešten u kutiji ispisan specifičnim stihovima iz Tore) na desnoj”. RAŠI tumači: „Mezuza je na desnoj”, kao što je napisano: „Beiteha (vaša kuća) – Dereh Bi'atha (put kojim si došao), kada osoba počinje da hoda, ona počinje da hoda desnom nogom”.

U knjizi Šaar Hakavanot (Kapija namera, str. 326), kaže se: Ali, sa Hanuka i Purim je drugačije, jer iako se radi o jutarnjoj molitvi oba su u Hod, i mi smo objasnili da je Jakov u Necah, a Malhut u Hod. U skladu s tim, radni dan je svetiji od Hanuka i Purim, koji su oba u Hod. 

I, radi se o tome da u to vreme ona (Malhut)  svoju iluminaciju prima sama, a ne kroz svoga muža (Zeir Anpin), budući da na običan dan Jakov sisa i svoju iluminaciju i deo njene iluminacije iz Necah i iz Hod. Nakon toga, on (Jakov) njoj daje njenu iluminaciju koja se širi iz Hod kroz njega. Ali sada, na Hanuka i Purim, ona (Malhut) sama sisa deo svojih iluminacija iz Hod, a ne kroz svog muža. 

Treba da razumemo šta u radu znači to da je Mezuza na desnoj, i da je Hanuka sveća na levoj. Čemu nas to uči? Isto tako treba da razumemo, u skladu s onim što je napisano u Šaar HaKavanot, da su i Hanuka i Purim jedno razabiranje, kao što je napisano da su i Hanuka i Purim jedno razabiranje koje se širi iz Hod. 

Zašto se kaže da oba sisaju iz istog korena, ako na Purim postoji radost, gozba, i pojedinac mora da jede purimski obrok, dok, na Hanuka, kao što su naši mudraci rekli: „Ove sveće su svete, nemamo dozvolu da ih koristimo”? U radu učimo da je u jednoj osobi sadržan čitav svet. To znači da su i Izrael i sedamdeset nacija sadržani u jednoj osobi. 

петак, 12. август 2022.

ŠTA U RADU ZNAČI TO DA SE TORA NAZIVA „SREDNJA LINIJA”

 
Šta u radu znači to da se Tora naziva „srednja linija”

Članak broj 19, 1989/90. godina

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Napisano je u Zoharu (Jitro, 76, i stav 293 u Sulam komentari): „Tana Rabi Jehuda kaže: ‘Tora je data na strani Gevura’. Rabi Josi kaže: ‘Otuda, Tora je na levoj’. On mu je rekao: ‘Ona se vratila na desnu, kao što je napisano: ‘Na Njegovoj desnoj ruci, ognjeni zakon ka njima’. I, napisano je: ‘Tvoja desna ruka, o, Gospode, slavna u moći”. Tako, nalazimo da je leva uključena u desnu, kao što je napisano: ‘Na Njegovoj desnoj ruci’; i da je desna uključena u levu, kao što je napisano: ‘Tvoja desna ruka, o, Gospode, slavna u moći’. Otuda je Gevura, što je leva, uključena u desnu”. 

Tora je srednja linija, znači Tora uključuje obe linije – desnu i levu. 

Isto tako, napisano je (strana 62 i stav 235 u Sulam komentari): „Trećeg meseca (nakon što je Izrael izašao iz Egipta), u ovom mesecu upravlja Urilo. To je tako jer Nisan, Ijar i Sivan (imena za hebrejske mesece) korespondiraju sa HGT, i Mihailo upravlja sa Hesed, Gavrilo sa Gevura i Urilo sa Tiferet… I, ovo je značenje za reči ‘ceo čovek’ koji je nazvan Jakov, koji je Tiferet. Isto tako, ‘ceo’ dolazi od reči ‘celina’”. 

I, napisano je (stav 242): „I, data je (Tora) trećeg meseca, trećem narodu (znači narodu Jakova), i uključuje tri stepena, znači tri praoca. Tako, Tora je trostruka jer uključuje: Tora (Petoknjižje), Proroci i Sveti spisi (Hagiografija), i sve ovo je jedno”. Prema tome, Tora se razmatra za srednju liniju. 

Isto tako, napisano je (strana 76, stav 296 u Sulam komentari): „’I, sav je narod video glasove’ (iluminaciju ovih glasova). I pitanje je: spis kaže ‘video’, ali trebalo je da se kaže ‘čuo’. I odgovara se: ‘Tako smo naučili. Ovi glasovi su urezani u tamu, oblak i maglu i pojavljuju se u njima kao što se i telo pojavljuje’”.

Treba da razumemo šta, u radu, znači to da se Tora sastoji od desne i leve. Isto tako, šta znači to da je Tora data na trećoj, što je Jakov, nazvan „ceo čovek”, što znači „celovitost” (savršenstvo). I, šta znači to da su oni (glasovi) urezani u tamu, oblak i maglu, što je telo, gde su glasovi urezani.  

четвртак, 21. јул 2022.

Šamati 35: O ŽIVOTNOJ SILI KEDUŠA


O životnoj sili Keduša                   

Uslušano 1945. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „U moru, tako velikom i širokom, vrve životinje kojima nema broja, male i velike“ (Psalmi 104:25).

Ovo treba da tumačimo:

„U moru” – znači u moru Sitra Ahra.

„..velikom i širokom” – znači da se ona otkriva pred nama i viče: „daj! daj!“ (hav-hav!), i to ukazuje na ogromne Kelim željne primanja.

I, „…vrve životinje” – ukazuje da tamo postoje Više Svjetlosti po kojima čovjek hoda i gazi ih nogama. 

„…kojima nema broja, male i velike”- odnosi se na to da životne sile, bilo male ili velike, sve je u ovom moru.

To je tako, zato što postoji pravilo: „Od Gore, oni daju, i ne uzimaju“ (sve što oni od Gore daju, ne vraća se nazad, već ostaje dolje). Otuda, ukoliko je čovjek proširio nešto od Gore, a zatim to ukaljao – to ostaje dolje, ali ne u čovjeku, već pada u more Sitra Ahra.

To jeste, ukoliko čovjek proširi nešto Svijetlosti, ali to ne može trajno da održi, jer njegove Kelim još nisu dovoljno čiste, to jeste još nisu za Svjetlost tako podesne da bi čovjek u Kelim davanja mogao da je primi kao takvu Svjetlost koja dolazi od Davaoca, tada ta Svjetlost mora da ode od njega.

I u to vrijeme ova iluminacija pada u ruke Sitra Ahra. I, to se stalno ponavlja, to jeste čovjek širi ilumiinaciju, a zatim ona odlazi od njega. Otuda, iluminacija se akumulira u moru Sitra Ahra sve dok se ne postigne puna mjera. To jeste, nakon što čovjek postigne potpunu mjeru truda, koju je on u stanju da postigne, njemu Sitra Ahra vraća sve što je uzela pod svoju upravu, i to je tajna rečenog: „Ono što je progutano – biće izbljuvano nazad“(Jov).

среда, 13. јул 2022.

Šamati 34: PREDNOST ZEMLJE U SVEMU


Prednost zemlje u svemu

Uslušano u mjesecu Tevet 1942. godine 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Znano je da se ništa ne otkriva u svojoj pravoj formi već jedino iz svoje suprotnosti, kao što je rečeno: „Kao prednost Svjetlosti iz tame”. To znači da svaka pojava ima svoju suprotnost i upravo se kroz sučeljavanje suprotnosti može znati prava suština  pojave.

Otuda nije moguće da se nešto vidi sa apsolutnom jasnoćom ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome. Na primjer, nije moguće da se nešto ocijeni kao dobro ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome, nešto što je loše. Isto tako je i za: gorko – slatko, mržnja – ljubav, glad – sitost, žeđ – zasićenje, odvojenost – povezanost. Proizlazi da nije moguće doći do ljubavi prema prianjanju prije nego što se postigne mržnja prema odvojenosti. 

Da bi čovjek bio nagrađen stepenom na kojem mrzi odvojenost i udaljenost, on prvo mora da zna šta znači odvojenost i od koga je on odvojen. Tek tada može da se kaže to da on želi da ispravi tu odvojenost.

To jeste, čovjek je dužan da sam istraži od koga i od čega je odvojen. I tek tada on može da počne da pokušava da ispravi to stanje i da se poveže sa onim od koga je odvojen. Ukoliko čovjek razumije šta on može da dobije od približavanja Njemu, on tada može i da cijeni i da zna kakva je šteta od toga ako ostane odvojen. 

Dobitak ili gubitak procjenjuju se u skladu sa zadovoljstvom ili patnjom. I čovjek mrzi ono što mu donosi patnju i udaljava se od toga. Stepen udaljenosti zavisi od stepena patnje, jer je u prirodi čovjeka da izbjegava patnju. Otuda jedno zavisi od drugog i čovjek se trudi da uradi sve što može da bi se udaljio od onoga što izaziva patnju. To jeste, patnja izaziva mržnju prema izvoru patnje i u toj mjeri čovjek se od nje udaljava.

Slijedi da čovjek mora da zna šta znači „jednakost forme” da bi znao šta mora da uradi da postigne prianjanje nazvano „jednakost forme”. I iz toga on zna šta znači nejednakost forme i odvojenost. 

петак, 24. јун 2022.

Šamati 33: ŽRIJEBOVI NA JOM KIPURIM UZ PRISUSTVO HAMANA


Žrijebovi na Jom Kipurim uz prisustvo Hamana

Uslušano šestog dana Truma 12. februar 1943. godina 


Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Napisano je u Tori, Aharej* (Levitski zakonik 16:8) : „I bacio je Aron žrijebove na dva žrtvena jarca: jedan žrijeb za Gospoda, drugi za Azazela”. A u vezi sa Hamanom napisano je (Megilat Ester 3:7, o Purimu): „A Pur (žrijeb) baciše u prisustvu Hamana”.

*(Aharej - odnosi se na Jom Kipur)

Žrijeb se primjenjuje tada kad se nešto ne može saznati umom, jer um ne može da dosegne dovoljno daleko tako da se otkrije šta je dobro, a šta je zlo. U tom stanju oni se ne oslanjaju na svoj um, već bacaju žrijeb, to jeste oslanjaju se na ono što će im žrijeb reći. Slijedi da tada kada koristimo riječ „žrijeb” to nam govori da mi idemo iznad razuma. 

Na sedmi dan mjeseca Adar rodio se Mojsije, i na taj isti dan Mojsije je umro. I mi treba da razumijemo šta riječ Adar znači. Riječ Adar dolazi od riječi „Aderet” što znači pokrivač. To je kao što je napisano o proroku Iliji (Elijahu): „… i bacio je na njega svoj ogrtač” (Carevima 1, 19:19)*. Riječ Aderet dolazi od riječi „Aderet Se’ar” (pokrivač od dlaka), što se odnosi na Se’arot (dlake) i Dinim. U radu su to strane misli i ideje koje odvlače pažnju čovjeka od toga da se približi Stvoritelju.

 
*1 Carevima 19:19
I otide od njega, i nađe Jelisija sina Safatova gdje ore, a dvanaest jarmova pred njim, a sam bijaše kod dvanaestoga; i idući mimo nj Ilija baci na nj plašt svoj.

I te misli i ideje moraju da se nadiđu. Iako čovjek vidi mnoge protivrječnosti u Njegovom vođstvu, on mora da ih nadiđe vjerom iznad razuma, i da kaže da Njegovo vođstvo jeste na način - Dobro koje čini dobro. I u vezi sa tim o Mojsiju je napisano: „I Mojsije je sakrio svoje lice …”. To znači da je on vidio sve protivrječnosti (u Stvoriteljevom upravljanju) i nadišao ih je kroz napor snagom vjere iznad razuma. 

To je kao što su naši mudraci rekli: I zbog toga što je Mojsije sakrio svoje lice jer se bojao da pogleda’, bio je nagrađen time da lik Gospodnji gleda’”. To je značenje za stih: Ko je slijep kao sluga Moj, i gluv kao glasnik Moj (kojeg šaljem)”.

Znano je da se Eynaim (oči) nazivaju „razum”, „um”, to jeste oči uma. To je zbog toga što za ono što opažamo umom kažemo: „jer mi vidimo da nas um i razum primoravaju da kažemo onako kako opažamo u našem umu”.

уторак, 21. јун 2022.

Šamati 32: ŽRIJEB (PUR) JE TAJNA BUĐENJA OD GORE

 

Žrijeb (Pur) je tajna buđenja od Gore

Uslušano na Truma (nedeljna porcija Tore) (10. februar 1943. godina)

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Žrijeb je tajna buđenja od Gore, i niži ni na koji način ne utiče na to. To je značenje za: „U prisustvu Hamana baciše žrijeb (Pur)...”. Haman je optužio (Židove) i rekao : „…jer oni se ne drže kraljevih zakona…”.*

* U prvom mjesecu, to jeste u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja, u prisustvu Hamana baciše „Pur”, to jeste žrijeb, da utvrde dan i mjesec. Žrijeb pade na trinaesti dan dvanaestog mjeseca, to jeste na mjesec Adar.

I Haman kaza kralju Ahasveru: „U svim djelovima tvoga kraljevstva ima jedan narod rasut među drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredbi. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru”.

Govori se o tome da ropstvo, duhovni rad, počinje u stanju Lo Lišma (ne za Njeno ime), to jeste u stanju primanja zarad sebe. Ukoliko je tako zašto je njima bila data Tora da bi kasnije bili nagrađeni sa Lišma (za Njeno ime) i da im bude data Svjetlost i Više postignuće.

I, pojavljuje se optužitelj i kaže: „Zašto njima daju ono što je uzvišeno, za koje oni nijesu radili i čemu se nijesu nadali, već su sve njihove misli i namjere bile jedino u vezi sa onim što se odnosi na njihove sopstevene potrebe, što se naziva Lo Lišma?”

To je tajna rečenog: „Zli  priprema, a pravednik odijeva”. To znači da u početku čovjek radi u stanju - grešnik, to jeste u Lo Lišma, to jeste za primaoca u sebi, a zatim on biva nagrađen sa Lišma, i tada sav njegov rad i napor ulaze u domen Keduša, to jeste sve je zarad davanja. I to je tajna rečenog: „… a pravednik odijeva”.

I to je tajna sličnosti između Purim i Jom Kipurim*. Purim je buđenje od Gore, a Jom Kipurim je buđenje od dolje, što znači kroz pokajanje. Međutim, i ovdje takođe postoji buđenje od Gore, što se odnosi na žrijeb, gdje je: „…jedan žrijeb za Stvoritelja a drugi žrijeb za Azazela”, i Stvoritelj razjašnjava.

*(Purim - Jom Kipurim od Ki - Purim, gdje je Ki - sličan, to jeste „sličan Purimu”) 

Link - A Lot Is an Awakening from Above


уторак, 12. април 2022.

Šamati 31: ONAJ KOJI JE UGODAN DUHU NARODA


Onaj koji je ugodan duhu naroda*


*Pirke Avot 3: Rabin Hanina Ben Dosa volio je ponavljati: onaj sa kim su zadovoljni ljudi, zadovoljan je i Bog. Ali svako sa kim su ljudi nezadovoljni, nezadovoljan je i Bogom. 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Onaj koji je ugodan duhu naroda…” On (Baal HaSulam) pita: „Ali mi nalazimo da su veliki i slavni mudraci bili u nesuglasju. Ukoliko je tako, nema onog koji je  ugodan duhu naroda”.

I on je odgovorio - to nije rečeno za „sve što je od stvorenja”, već za „duh stvorenja”. To znači da se jedino tijela spore, zato što svako koristi svoju želju za primanjem.

A „duh stvorenja”, to je već duhovno. A rečeno: „… onaj koji je ugodan…” odnosi se na to da pravednici koji privlače obilje, obilje privlače za čitavu generaciju. I jedino zbog toga što oni još nisu odenuli svoj duh, oni ne mogu da postignu i osjete obilje koje pravednici privlače.

Link - Anyone Who Pleasesthe Spirit of the People

iz transkripta lekcije rava Lajtmana 

  Zato se kaže: „U skladu s duhom stvorenja”. Na nivou „Ruah” na  koji se osoba uzdiže sa nivoa životinje „Nefeš” nema sporova i svađa, jer svako ko je na ovom nivou razumije i osjeća čitav zajednički sistem duša.

  Spor se odvija u željama, kada svako djeluje iz svoje želje, jer svaka duša ima 613 želja u posebnoj kombinaciji koja je karakteristična samo za nju.

 I zato se, prilikom ispravki duša, vrijeme i redoslijed ispravljanja svake od 613 želja međusobno razlikuje. Ta razlika se naziva spor. Dok na nivou „Ruah”... nema sporova, postoji samo povezanost i savršenstvo.

 Na nivou „Ruah” nema sporova između mudraca. Međutim, Baal HaSulam kaže: „Ali postoje brojni primjeri velikih pravednika koji se međusobno spore”, njihova mišljenja se razlikuju

 To uopšte nisu sporovi kao oni koji se vode u našem svijetu, kada se egoizam jednog sukobljava sa egoizmom drugog. Naprotiv, na nivou „Ruah” u sporovima doznajemo koliko se možemo obogatiti kroz uključivanje jednih u druge, gdje svako daje drugom, kad niko ne može da zamijeni ili potisne onog drugog. Naprotiv, u cjelokupnom sistemu svako dodaje od sebe, i bez toga neće biti savršenstva.

 


Šamati 30: NAJVAŽNIJE JESTE TO DA ČOVJEK ŽELI JEDINO DA DAJE


Najvažnije jeste to da čovjek želi jedino da daje

Uslušano nakon Šabata, Vaikra (20. mart 1943. godine)  

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Ono što je najvažnije jeste to da se ne želi ništa drugo osim da se daje i to zbog veličine Stvoritelja, zbog toga što svaka akcija primanja ima manu. I nije moguće da se izađe iz primanja, osim da se pređe na potpuno suprotni kraj, to jeste u davanje.

Sila koja pokreće, to jeste sila koja vuče i sila koja primorava na rad jeste veličina Stvoritelja. I neophodno je da mislimo da smo mi i u ovom svijetu u svakom slučaju prinuđeni da radimo, i da upravo kroz te napore možemo da steknemo neke koristi i užitke. To jeste, čovjek kroz napor i trud koje ulaže može da osladi svoje ograničeno tijelo i da postane prolazni gost. Ili on može da postane vječni gost, kada njegov napor ne nestaje, već ostaje u vječnosti. 

Ovo je poput toga kada neki čovjek ima snagu da izgradi čitavu državu, a on gradi samo privremenu kolibu koja se ruši pod udarom jakog vjetra i time se gube svi njegovi napori. Međutim, ukoliko on ostane u Keduša, tada svi njegovi napori ostaju u vječnosti. I jedino ovaj cilj treba da bude osnova njegovog rada, svaka druga osnova je sa manom.


Snaga vjere je dovoljna da čovjek radi zarad davanja. To znači da čovjek može da vjeruje u to da će Stvoritelj prihvatiti njegov rad. Jer čak i kada njegov rad u njegovim očima izgleda nevažan, Stvoritelj u svakom slučaju prihvata sve. Stvoritelj voli i prihvata svaki trud čovjeka ukoliko čovjek svoj trud posveti Njemu.

Ali, ukoliko čovjek vjeru hoće da koristi zarad primanja, tada vjera njemu nije dovoljna. I, tada se u njemu javlja sumnja u vjeru. To je tako zbog toga što primanje nije istina. Jer zapravo, čovjek i nema ništa od svog rada; jedino Stvoritelj ima od njegovog rada. Otuda su čovjekove  sumnje istinite. Drugim riječima, strane misli koje se pojavljuju u njegovom umu jesu opravdan prigovor.

Ali, ukoliko čovjek vjeru hoće da koristi da bi išao putem davanja, sigurno je da on tada nema nikakvih sumnji u vjeru. A, ukoliko u njemu postoje sumnje, on tada mora da zna da je to zbog toga što on, vjerovatno, i ne želi da ide putem davanja, jer je za davanje vjera dovoljna.

Link - The Most Important Is to Want Only to Bestow


среда, 6. април 2022.

Šamati 29: KADA ČOVJEKU DOĐU MISLI SUMNJE

 
Kada čovjeku dođu misli sumnje

Uslušano 1943. godine


Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 


Rečeno je: „Gospod je - sjenka tvoja”. Ukoliko čovjek ima misli sumnje u Stvoritelja, tada i Stvoritelj, unutar čovjeka, sumnja u njega. A kada Stvoritelj sumnja, to se naziva „planina Gospoda” (
Planina -"Har", od riječi  “Hirhurim" - misli, sumnje)*. Zato je rečeno: „Ko se uzdiže na planinu Gospoda, i ko staje na Njegovo sveto mjesto?” „Onaj ko ima čiste ruke i čisto srce!” Čiste ruke se postižu ispravkom i to je značenje za „… i ruke Mojsija bile su teške…” - dok je ruke držao podignute ka Stvoritelju. Čisto srce postiže se kao rezultat rada u srcu (Avodat Liba).


Link - When Thoughts Come to a Person 

 

Psalmi 121:5

Gospod je čuvar tvoj, Gospod je sjena tvoja…


Psalmi 24:3;4

Ko će izaći na goru Gospodnju? i ko će stati na svetom mjestu Njegovu?

U koga su čiste ruke i srce bezazleno..


*Komentar rava Lajtmana sa bloga:

Unutar čoveka nalazi se planina (Har), što su posebne sumnje Hirurim). kroz koje dobijamo posude primanja zarad davanja….



 

Priređeni sažatak iz lekcija rava Lajtmana

 

Link - https://kabbalahmedia.info/en/sources/cBo1eIEb?language=en

 

      Piše u Psalmima da je Stvoritelj sjena osobe. Ako osoba misli, to jeste, u nedoumici je, u svakojakim zbunjujućim mislima, ona tada nije na pravom putu, i naravno ne može da napreduje direktno do cilja. Ali, i u korporalnom mi ne možemo da napredujemo direktno, umjesto toga, uvijek imamo nekakav ugao prema cilju, i mi stalno moramo da održavamo cilj.

 

 

Link - https://kabbalahmedia.info/lessons/cu/Z5OJh9lv

 

      Čovjek je poput sjene Stvoriteljevih postupaka, poput lutke obješene na uzicama. Stvoritelj izvodi radnje i kao rezultat toga mi ih nehotice izvodimo na prirodan način. Tako nam dolaze želje, misli, impulsi – sve što se događa u nama.


ZAŠTO SE SPECIFIČNO U NOĆI PESAHA POSTAVLJAJU ČETIRI PITANJA


Zašto se specifično u noći Pesaha postavaljaju četiri pitanja

Članak  broj 22, 1988/89. godina

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Kada to pojedinac postavlja pitanja? Tada kada ima nedostatak. I, on pita: „Zašto je tako da ja patim kada nemam ono što mislim da mi je potrebno?” I on dolazi Stvoritelju sa žalbama i zahtevima i pita: „Zašto je potrebno da ja patim?” Ali, koja pitanja postavlja pojedinac onda kada ima obilje, kada oseća da je slobodan i da nije ničim zarobljen? To jeste, koja pitanja postavlja tada kada ne oseća da ga boli zbog toga što nešto nema a što bi mu dalo prostor da pita - „zašto”? 

I, mi treba da razumemo zašto postavljamo pitanja specifično u noći Pesaha, što je praznik slobode? I ova se pitanja nazivaju  „četiri pitanja”, što je četiri puta „zašto”. Ona se postavljaju precizno tada kada pojedincu ništa ne nedostaje.

U skladu sa onim što Ari kaže, noć Pesaha je većeg savršenstva od večeri Šabata. On kaže da na veče Šabata postoji uzdizanje Malhut do Mohin de Nešama, dok na noć Pesaha postoji uzdizanje Malhut do Mohin de Haja, kao što je to na dan Šabata (pogledati Šaar HaKavanot). Tako, treba da razumemo zašto postavljamo pitanja naročito u vreme savršenstva. Svakako, postoji mnogo odgovora na to, a mi ćemo to tumačiti u odnosu na rad. 

Znano je da nam je dat rad u Tori i Micvot (zapovesti) da kroz njega ispravimo sebe i postanemo dostojni da primimo užitak i zadovoljstvo. To je i razlog iz kojeg je čovek stvoren, jer kao što je znano svrha stvaranja je - Činiti dobro Njegovim stvorenjima. Međutim, potrebno je izbeći sram prilikom primanja zadovoljstava. Zbog toga što svaka grana želi da liči svom korenu i zbog toga što koren daje stvorenjima, usled toga nastaje nejednakost forme između davaoca i primaoca i to uzrokuje sram.

I da bi se to ispravilo, na više Proviđenje postavljeni su Cimcum (ograničenje) i skrivenost. Time je kroz Cimcum i skrivenost načinjeno mesto na kojem smo mi toliko udaljeni od Stvoritelja da to uzrokuje da imamo vrlo malo razumevanja za Njegovo vođstvo nad Njegovim stvorenjima. O tome je napisano u Uvodu u učenje o deset Sefirot (tačke 42 – 43), gde on (Baal HaSulam) kaže: „Da je Stvoritelj, na primer, uspostavio otvoreno Proviđenje nad Njegovim stvorenjima, u tom bi se slučaju svako ko jede ono što je zabranjeno ugušio na licu mesta, a svako ko izvršava Micva otkrio bi predivna zadovoljstva u tome, poput najfinijih užitaka u korporalnom svetu. Tada, kakva bi budala uopšte razmatrala kušanje nečeg zabranjenog znajući da bi odmah izgubila svoj život zbog toga, upravo poput nekoga ko i ne pomišlja da skoči u vatru? Takođe, koja bi budala izostavila bilo koju Micva da je ne izvrši što je brže moguće. To je upravo kao kada neko ne može da se odvoji od velikog korporalnog zadovoljstva koje mu stiže u ruke već ga odmah prima što brže može. Tako nam, Cimcum i skrivenost koji su načinjeni da isprave sram, uzrokuju sav trud i udaljenost od Stvoritelja”. 

среда, 23. март 2022.

Šamati 28: NEĆU UMRIJETI, NEGO ĆU ŽIVJETI


Neću umrijeti, nego ću živjeti

Uslušano 1943. Godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Neću umrijeti, nego ću živjeti” (Psalmi 118:17). Da bi postigao istinu (Emet) čovjek mora da osjeti to da je on ukoliko ne postigne istinu mrtav, a on želi da živi. Zato se rečeno „Neću umrijeti, nego ću živjeti” odnosi jedino na čovjeka koji hoće da postigne istinu.

Komentar rava Lajtmana iz lekcije 22.okt 21: „Neću umrijeti nego ću živjeti” znači da onaj koji je za sebe odlučio da ne želi da umre, u duhovnom smislu, na kraju i dođe u duhovni život. To je jedini put jer je on uvijek između ova dva razabiranja duhovnog života i duhovne smrti.

Otuda se kaže: „Jona Ben Amitai (sin Amitaia)”. Naziv Jona dolazi od hebrejske riječi Honaa (Ona'ah - obmana). A Ben (sin) dolazi od riječi Mevin (onaj koji razumije). To jeste on razumije jer uvijek ispituje stanje u kojem se nalazi, i vidi da obmanjuje sebe da on ide putem istine. Istina se naziva „davanje”, Lišma, „zarad Stvoritelja”, a on, suprotno od toga, vara i obmanjuje sebe, to jeste on prima za sebe, što je Lo Lišma. Ali zbog toga što on vidi svoje istinito stanje, kasnije je nagrađen sa „Amitai” što je Emet (istina).

I ovo je tajna rečenog: „Oči tvoje, kao kod golubica” (Pjesma nad pjesmama). Eynaim od Keduša (oči od Keduša), jesu Eynaim od Šehina (oči od Šehina) i one jesu Yonim (golubice). Ove nas oči (Eynaim) obmanjuju i mi mislimo da Šehina nema Eynaim, kao što je rečeno u Zoharu: „Prelijepa djevojka, koja nema oči”. Istina je da onaj koji je nagrađen istinom, vidi da ona ima oči. To je značenje za: „Ukoliko nevjesta ima lijepe oči, njeno tijelo ne treba provjeravati”

Link - I Shall Not Die but Live


уторак, 22. март 2022.

Šamati 27: ŠTA ZNAČI "GOSPOD JE VISOKO I NISKI ĆE VIDJETI"


Šta znači „Gospod je visoko i niski će vidjeti” 

Uslušano na Šabat Truma (5. mart 1949. godina) u Tel-Avivu

„Gospod je visoko i niski će vidjeti…” (Psalmi, 138). Kako može da postoji jednakost sa  Stvoriteljem, kada je čovjek primalac, a Stvoritelj Davalac? O tome je rečeno: „Gospod je visoko i niski će vidjeti …”.

Kada se čovjek poništi, on tada nema sopstvenu upravu koja ga odvaja od Stvoritelja. Tada će čovjek „vidjeti” znači biće nagrađen sa Mohin de Hohma. 

A „ponosnog On će znati izdaleka”. Jer, onaj koji je ponosan, tačnije onaj koji ima sopstvenu upravu, on je odvojen od Stvoritelja, budući da njemu nedostaje jednakost.

Niskost se ne razmatra za to da je čovjek ponižen pred drugima. Već je niskost skromnost usljed koje čovjek osjeća cjelovitost u radu. A poniženje je osjećaj čovjeka da ga čitav svijet prezire. Precizno tada kada ljudi čovjeka preziru, to se razmatra za poniženje i tada čovjek ne osjeća nikakvu cjelovitost. To je zbog toga što je zakon takav da ono što ljudi misle utiče na osobu. Zato, ukoliko ljudi poštuju čovjeka, on za sebe osjeća da je cjelovit, a kada ga preziru on tada misli da je nisko.

Link -  What Is “The Lord Is High and the Low Will See”?