понедељак, 16. јануар 2023.

Šamati 52: GRIJEH NE UKIDA MICVA


Grijeh ne ukida Micva

Uslušano u noći Šabata 9. Ijara14. maj 1943. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„Grijeh ne ukida Micva, i Micva ne ukida grijeh”. Duhovni rad čovjeka je u tome da on ide dobrim putem, ali zlo u čovjeku njemu to ne dozvoljava. Međutim, čovjek mora da zna da nije u stanju da sam iskorijeni zlo iz sebe, jer to nije moguće. Umjesto toga, čovjek mora jedino da mrzi zlo, kao što je napisano: „Oni koji vole Stvoritelja, mrze zlo!” Otuda, jedino što je potrebno je mržnja prema zlu, jer mržnja razdvaja one koji su bili prionuti. 

Iz tog razloga zlo ne postoji samo po sebi, već postojanje zla zavisi od ljubavi prema zlu ili mržnje prema zlu. Ako kod čovjeka postoji ljubav prema zlu, on pada pod upravu zla. A, ako čovjek mrzi zlo, on se oslobađa njegovog uticaja, i zlo nema upravu nad njim. 

Iz toga slijedi da primarni rad čovjeka nije rad sa samim zlom, već se sastoji u tome kolika je mjera ljubavi prema zlu i mjera mržnje prema zlu. Iz tog razloga grijeh uzrokuje grijeh. Mi moramo da pitamo: „Zašto čovjek zaslužuje takvu kaznu”? Jer kada čovjek popusti u radu i padne sa svog stepena, njemu je potrebna pomoć da bi se uzdigao. I ovdje vidimo da mu se od Gore dodaju prepreke da bi pao još niže, niže nego što je pao prvi put. 

Da bi čovjek osjetio mržnju prema zlu, njemu se dodaje zlo da bi osjetio koliko ga je grijeh udaljio od rada Stvoritelja. Iako je on zažalio zbog prvog grijeha, to žaljenje još nije bilo dovoljno da u njemu izazove mržnju prema zlu. Otuda, grijeh uzrokuje grijeh i čovjek svaki put žali, i svako žaljenje rađa mržnju prema zlu, sve dok se u njemu ne pojavi toliki nivo mržnje prema zlu da se on u potpunosti oslobađa i odvaja od zla, jer mržnja dovodi do odvojenosti. 

Slijedi da ukoliko čovjek otkrije takav nivo mržnje prema zlu koji ga dovodi do odvajanja od zla, njemu nije potrebna ispravka „grijeh izaziva grijeh”, i na taj način on dobija na vremenu. I u vremenu koje je stekao on dolazi do ljubavi Stvoritelja. I, zbog toga je rečeno: „Oni koji vole Stvoritelja, mrze zlo”. Međutim, oni samo mrze zlo, a zlo svakako ostaje na svom mjestu, i jedino što je potrebno je mržnja prema zlu. 

Ovo  se širi od „I Ti si njega načinio malo nižim od Boga”. I to je značenje za ono što je zmija rekla: „I ti ćeš biti poput Boga, i znaćeš dobro i zlo”. To znači da se čovjek napreže i hoće da sve načine Proviđenja razumije, kao Stvoritelj. To je značenje za: „čovjekova požuda će njega poniziti”. To jeste, čovjek hoće sve da razumije spoljašnjim umom, i ukoliko ne razumije osjeća se nisko.

Radi se o tome da ako čovjek osjeća potrebu da nešto sazna, to je znak da mu je potrebno da zna to što želi. I ukoliko on nadiđe sopstveni um, to što želi da razumije, i prihvati sve vjerom iznad razuma, to se u pogledu na čovjeka razmatra za najveću niskost. Otuda, do mjere do koje čovjek hoće da zna više, ali to prihvata vjerom iznad razuma, u toj mjeri on je u većoj niskosti. Sada možemo da razumijemo tumačenje o stihu: „I Mojsije je bio veoma skroman”, ponizan i strpljiv. To znači da je on tolerisao niskost u najvećoj mjeri.


Brojevi, 12:3
А Мојсије беше човек врло кротак мимо свих људи на земљи. 

I zbog toga je rečeno, da je Adam do grijeha jeo plodove sa Drveta Života i nalazio se u cjelovitosti. Ipak on nije mogao da ide više od stepena na kojem je bio, budući da u tom svom stanju nije osjećao nikakav nedostatak. Otuda, prirodno, on nije mogao da otkrije sva Imena Stvoritelja. Iz tog razloga, „on je načinio užasan grijeh ka sinovima ljudskim” tako što je jeo sa Drveta znanja dobra i zla, zbog čega su sve Svjetlosti otišle od njega i on je bio primoran da iznova počne svoj rad. 

I, o tome je rečeno da je Adam protjeran iz Rajskog vrta. Jer da je nakon grijeha jeo sa Drveta života on bi živio zauvijek. To je značenje za unutrašnje svjetova. I ukoliko  bi čovjek ušao tamo, on bi tamo ostao vječno. To znači da bi on još jednom ostao bez osjećaja ikakvog nedostatka. A da bi bio u mogućnosti da napreduje i otkrije Imena Stvoritelja, koja se otkrivaju ispravkom dobra i zla, Adam je morao da jede sa Drveta znanja. 

To je poput toga kada neki čovjek želi da svom prijatelju dâ da ponese sav sadržaj bačve vina, ali njegov prijatelj ima samo malu čašu. Šta domaćin radi? On puni tu malu prijateljevu čašu, koju prijatelj nosi svojoj kući i sipa u bačvu koju drži kod kuće. Nakon toga se vraća i ponavlja taj isti proces, sve dok sav sadržaj bačve domaćina ne prenese u svoju bačvu.

I čuo sam još jednu priču o dvojici prijatelja – jedan od njih je postao car, a drugi je bio veoma siromašan. Kada je čuo da je njegov prijatelj postao car, siromah se uputio ka njemu i ispričao mu o svom siromaštvu. Car mu je dao pismo i poslao ga kod svog rizničara sa ukazom da u toku dva sata siromah može da iznese onoliko novca koliko poželi. Siromah je došao kod rizničara sa malom posudom, ušao i napunio posudu novcem. A, kada je izašao rizničar je udario po posudi, i sav novac je pao na zemlju.

Isto to se ponavljalo svaki put. I siromah je plakao: „Zašto mi to radiš?” Na kraju, rizničar mu je rekao: „Sav novac koji si uzeo  za sve ovo vrijeme je tvoj! I možeš ponijeti sve. Ti nijesi imao pravu posudu kojom bi uzeo dovoljno novca iz riznice”. I, zato je za tebe smišljen ovaj trik. 

Link - A Transgression Does Not Extinguish a Mitzva



Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.