Šamati 35: O ŽIVOTNOJ SILI KEDUŠA

O životnoj sili Keduša                   

Uslušano 1945. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je: „U moru, tako velikom i širokom, vrve životinje kojima nema broja, male i velike“ (Psalmi 104:25).

Ovo treba da tumačimo:

„U moru” – znači u moru Sitra Ahra.

„..velikom i širokom” – znači da se ona otkriva pred nama i viče: „daj! daj!“ (hav-hav!), i to ukazuje na ogromne Kelim željne primanja.

I, „…vrve životinje” – ukazuje da tamo postoje Više Svjetlosti po kojima čovjek hoda i gazi ih nogama. 

„…kojima nema broja, male i velike” – odnosi se na to da životne sile, bilo male ili velike, sve je u ovom moru.

To je tako, zato što postoji pravilo: „Od Gore, oni daju, i ne uzimaju“ (sve što oni od Gore daju, ne vraća se nazad, već ostaje dolje). Otuda, ukoliko je čovjek proširio nešto od Gore, a zatim to ukaljao – to ostaje dolje, ali ne u čovjeku, već pada u more Sitra Ahra.

To jeste, ukoliko čovjek proširi nešto Svijetlosti, ali to ne može trajno da održi, jer njegove Kelim još nisu dovoljno čiste, to jeste još nisu za Svjetlost tako podesne da bi čovjek u Kelim davanja mogao da je primi kao takvu Svjetlost koja dolazi od Davaoca, tada ta Svjetlost mora da ode od njega.

I u to vrijeme ova iluminacija pada u ruke Sitra Ahra. I, to se stalno ponavlja, to jeste čovjek širi ilumiinaciju, a zatim ona odlazi od njega. Otuda, iluminacija se akumulira u moru Sitra Ahra sve dok se ne postigne puna mjera. To jeste, nakon što čovjek postigne potpunu mjeru truda, koju je on u stanju da postigne, njemu Sitra Ahra vraća sve što je uzela pod svoju upravu, i to je tajna rečenog: „Ono što je progutano – biće izbljuvano nazad“(Jov).

Šamati 34: PREDNOST ZEMLJE U SVEMU

Prednost zemlje u svemu

Uslušano u mjesecu Tevet 1942. godine 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Znano je da se ništa ne otkriva u svojoj pravoj formi već jedino iz svoje suprotnosti, kao što je rečeno: „Kao prednost Svjetlosti iz tame”. To znači da svaka pojava ima svoju suprotnost i upravo se kroz sučeljavanje suprotnosti može znati prava suština  pojave.

Otuda nije moguće da se nešto vidi sa apsolutnom jasnoćom ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome. Na primjer, nije moguće da se nešto ocijeni kao dobro ukoliko ne postoji ono što je suprotno tome, nešto što je loše. Isto tako je i za: gorko – slatko, mržnja – ljubav, glad – sitost, žeđ – zasićenje, odvojenost – povezanost. Proizlazi da nije moguće doći do ljubavi prema prianjanju prije nego što se postigne mržnja prema odvojenosti. 

Da bi čovjek bio nagrađen stepenom na kojem mrzi odvojenost i udaljenost, on prvo mora da zna šta znači odvojenost i od koga je on odvojen. Tek tada može da se kaže to da on želi da ispravi tu odvojenost.

To jeste, čovjek je dužan da sam istraži od koga i od čega je odvojen. I tek tada on može da počne da pokušava da ispravi to stanje i da se poveže sa onim od koga je odvojen. Ukoliko čovjek razumije šta on može da dobije od približavanja Njemu, on tada može i da cijeni i da zna kakva je šteta od toga ako ostane odvojen. 

Dobitak ili gubitak procjenjuju se u skladu sa zadovoljstvom ili patnjom. I čovjek mrzi ono što mu donosi patnju i udaljava se od toga. Stepen udaljenosti zavisi od stepena patnje, jer je u prirodi čovjeka da izbjegava patnju. Otuda jedno zavisi od drugog i čovjek se trudi da uradi sve što može da bi se udaljio od onoga što izaziva patnju. To jeste, patnja izaziva mržnju prema izvoru patnje i u toj mjeri čovjek se od nje udaljava.

Slijedi da čovjek mora da zna šta znači „jednakost forme” da bi znao šta mora da uradi da postigne prianjanje nazvano „jednakost forme”. I iz toga on zna šta znači nejednakost forme i odvojenost.