Kakva treba da je vjera u
rava?Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)
Znano je da postoje dva puta: lijevi put i desni put. Riječ desno (Jamin) dolazi od riječi Hejmin (on povjerova) što se odnosi na stih: „I on povjerova u Gospoda …” što Targum (jezik prevoda – aramejski) prevodi kao Hejmin, i kaže: kada učitelj govori učeniku da ide desnim putem, gdje „desno” označava cjelovitost, a „lijevo” nepotpunost, što je da ovdje nedostaju ispravke, tada učenik mora da vjeruje riječima svog učitelja koji mu govori da ide desnim putem, nazvanim cjelovitost.
Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
A, šta je cjelovitost kojom učenik mora da ide? To je da pojedinac treba sebi da oslika kao da je već nagrađen potpunom vjerom u Stvoritelja, i da u svojim organima već osjeća da Stvoritelj vodi čitav svijet na način – Dobro koje čini dobro, što znači da čitav svijet od Njega prima jedino dobro.
No, kada čovjek pogleda sebe on vidi da je jadan i siromašan. I još, kada pogleda svijet on vidi da čitav svijet strada, svako u skladu sa stepenom na kojem je. O tome čovjek treba da kaže: „Oni imaju oči a ne vide”. I „oni” znači to da dokle god se čovjek nalazi pod upravom mnogih, što se naziva „oni”, on neće vidjeti istinu. Šta je uprava mnogih? Sve dok čovjek ima dvije želje, tada iako vjeruje da čitav svijet pripada Stvoritelju, za njega je ipak nešto i pod upravom čovjeka.
A, zapravo čovjek mora da poništi svoju upravu pred upravom Stvoritelja, i da kaže da ne želi da živi zarad sebe, i da je jedini razlog iz kojeg hoće da postoji taj da dȃ zadovoljenje Stvoritelju. Otuda, čovjek u potpunosti poništava svoju sopstvenu upravu i on je tada pod jednom upravom – upravom Stvoritelja. I, jedino tada čovjek može da vidi istinu, da Stvoritelj vodi svijet na način – Dobro koje čini dobro.
No, sve dok je čovjek pod upravom mnogih, to jeste kada on ima dvije želje, i u umu i u srcu, on nema mogućnost da vidi istinu. Umjesto toga on mora da ide iznad razuma i da kaže: „Oni imaju oči” a ne vide istinu.
Slijedi da, ukoliko čovjek ispituje sebe i hoće da zna da li je sada u usponu ili je u padu, on to ne može da zna. To jeste, on može da misli da je sada u stanju pada, ali to možda i nije istina jer se on možda nalazi u stanju uspona, budući da on sada vidi svoje istinsko stanje – koliko je daleko od rada Stvoritelja, to jeste on se sada približava istini.
I moguće je da bude i suprotno, da on osjeća da je sada u stanju uspona, a zapravo on je sada pod upravom primanja za sebe, što se naziva pad.
I, samo čovjek koji je već pod jednom upravom može da razabere i da zna istinu. I čovjek treba da vjeruje mišljenju svog učitelja i da vjeruje u ono šta mu učitelj govori. To znači da on treba da radi onako kako mu njegov učitelj govori da radi.
I iako on vidi mnoga mišljenja i mnoga učenja koja se ne podudaraju sa mišljenjem njegovog učitelja, on ipak treba da vjeruje mišljenju svog učitelja. I on za ono što razumije i što vidi u drugim knjigama, a što se ne podudara sa mišljenjem njegovog učitelja, treba da kaže da sve dok je on pod upravom mnogih, ne može da razumije istinu i ne može da vidi ono što je napisano u drugim knjigama – istinu koja je u njima.
Znano je da, dok čovjek još nije nagrađen, njegova Tora za njega postaje napitak smrti. A zašto se kaže „ukoliko on nije nagrađen njegova Tora za njega postaje napitak smrti”? To je zbog toga što sva učenja koja čovjek uči ili čuje, njega neće dovesti do takve dobrobiti da mu se dodjeli život, što je Dvekut uz Život Živih. Nasuprot tome čovjek se stalno udaljava od Života Živih jer je sve što on radi jedino za potrebe tijela, i to se naziva primanje za sebe i odvajanje.
To znači da čovjek kroz svoje akcije biva još više udaljen od Života Živih, i to se naziva „napitak smrti” jer mu to donosi smrt a ne život. To znači da čovjek biva još udaljeniji od davanja koje se naziva „jednakost forme sa Stvoriteljem”, to jeste od onoga što je rečeno: „Kako je On milostiv, tako i ti si milostiv”.
Mi isto tako moramo da znamo da kada se čovjek angažuje na desnoj liniji, to je pravo vrijeme za širenje Višeg obilja jer „blagosloveni prianja uz Blagoslovenog”. I, kada je čovjek u stanju savršenstva koje se naziva „blagosloveni”, on je u jednakosti forme sa Stvoriteljem. I, znak da je on u stanju savršenstva jeste taj što se on raduje, inače u suprotnom, ukoliko nema radosti, nema savršenstva.
I, o tome su naši mudraci rekli: „Šehina je prisutna jedino ukoliko postoji radost od Micva”. Ovo znači da je razlog iz kojeg se čovjek raduje upravo Micva, što je činjenica da mu je rav zapovijedio da sada pređe na desnu liniju.
Sledi da on drži zapovijest rava, to jeste on izvršava zapovijest rava kojom mu je određeno da ima posebno vrijeme za to da ide desnom linijom i posebno vrijeme za to da ide lijevom linijom.
Lijeva linija je suprotna desnoj, budući da na lijevoj čovjek počinje da istražuje i ispituje šta je već postigao u radu Stvoritelja i vidi da je jadan i siromašan. Tako, kako on može da bude u cjelovitosti?
No, on ipak ide iznad razuma jer je to zapovijest rava. Slijedi da je sva njegova cjelovitost izgrađena na iznad razuma i to se naziva „vjera”. I, u tome je tajna rečenog: „Na kom god mjestu zapovjedim da se spominje Ime Moje, Ja ću doći i blagosloviću tebe” (Izlazak 20:24). Rečeno „Na kom god mjestu …” znači – mada čovjek još nije vrijedan blagoslova, Ja mu dajem Moj blagoslov jer on pravi „mjesto”, mjesto radosti, unutar kojeg Viša Svijetlost može da boravi.
Link - What Is the Measure of Faith inthe Rav?
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.