Šamati 67: UDALJITE SE OD ZLA

Udaljite se od zla

Čuo sam nakon praznika Sukot,
5. oktobar 1942. godine, u Jerusalimu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kada govorimo o „udaljite se od zla” čovjek treba da bude pažljiv u držanju četiri zavjeta. 

1. „Zavjet očiju” (Brit Ejnaim) znači upozorenje da se ne gledaju žene. Zabrana gledanja nije nužno zbog toga što gledanje može da dovede do misli. Dokaz za to je što se ova zabrana odnosi i na nekog stogodišnjaka. A stvarni razlog je to što se ova zabrana širi iz veoma visokog korijena: ovo upozorenje je iz razloga što,  ukoliko nije oprezan, čovjek može da dođe do toga da  gleda u Šehina. I dovoljno je onome ko razumije. 

2. „Zavjet riječi” (Brit Halošon) znači to da čovjek treba da bude oprezan sa istinom i laži. Skrutinizovanja koja postoje sada, nakon grijeha koji je načinio Adam HaRišon, jesu skrutinizovanja istine i laži. Međutim, prije grijeha – Drvo znanja, skrutinizovanja su bila u vezi sa onim što je „gorko” i „slatko”. Ipak kada se skrutinizuju „istina” i „laž”, to je potpuno drugačije, jer ponekad počinje kao slatko a završava se kao gorko, što znači da postoji  stvarnost koja je gorka, ali ipak istinita.

Iz ovog razloga treba da pazimo u vezi sa izgovaranjem neistine. Iako čovjek misli da laže samo svog prijatelja, mi treba da znamo da je tijelo poput  mašine: onako kako je naviklo da hoda, tako i nastavlja da hoda. Otuda, kada je ono naviknuto na laž i prevaru, za njega nije moguće da ide drugim putem, i to prisiljava čovjeka da nastavi sa laži i prevarom, čak i kada je sam. 

Slijedi da je čovjek prisiljen da obmanjuje samog sebe i nije u stanju da sebi kaže istinu, jer u istini ne nalazi nikakvu vrijednost. 

I može se reći da onaj koji misli da obmanjuje svog prijatelja zapravo obmanjuje Stvoritelja, jer izvan tijela čovjeka postoji jedino Stvoritelj. Ovo je tako jer iz esencije stvaranja slijedi da se čovjek naziva „stvorenje” jedino u odnosu na sebe samog. Stvoritelj hoće da čovjek osjeća da je on odvojena stvarnost od Njega; a sve osim toga je „Sva zemlja je puna Njegove slave”. 

Otuda, kada čovjek laže svog prijatelja on laže Stvoritelja; i kada čovjek rastužuje svog prijatelja, on rastužuje Stvoritelja. Iz ovog razloga, ako je čovjek navikao da govori istinu, to će mu pomoći u vezi sa Stvoriteljem. To jeste, ukoliko je on nešto obećao Stvoritelju, on će pokušati da održi svoje obećanje, budući da nije navikao da mijenja svoje riječi, i time će biti nagrađen sa „Gospod je tvoja sjenka”. Ukoliko čovjek drži i izvršava ono što kaže, i Stvoritelj će zauzvrat držati: „Blagosloven je onaj koji kaže i izvrši”. 

Postoji znak u zavjetu riječi da se ne govori sve ono što može da se kaže, budući da govorom čovjek otkriva ono što je u njegovom srcu, i to daje hvat spoljašnjima, jer sve dok čovjek nije potpuno čist, kada on otkriva nešto od svog unutrašnjeg, Sitra Ahra ima snagu da govori klevetu i ismijeva njegov rad. Ona kaže: „Kakav rad on daje Stvoritelju, budući da je čitava njegova namjera u tom radu jedino zarad njega samog?" 

I ovo je odgovor na veliko pitanje: znano je da „Micva izaziva Micva”, otuda zašto mi često vidimo da čovjek odustaje od svog rada? Kao što smo prethodno rekli, Sitra Ahra govori klevetu i ismijeva njegov rad, i zatim se spušta i uzima njegovu dušu. To jeste, budući da je ona Gore već govorila klevetu, i rekla da njegov rad nije čist već da on radi u formi primanja za sebe, spustila se i uzela njegov duh života, pitajući ga: „Šta je za tebe ovaj rad?!” Otuda, čak i kada je čovjek nagrađen sa nešto iluminacije duha života, on to ponovo gubi. 

I savjet za ovo je „hodaj skromno”, tako da Sitra Ahra ne zna o čovjekovom radu, kao što je rečeno: „On srce ne otkriva ustima”. Tada Sitra Ahra ne može da zna o radu čovjeka, jer ona jedino zna ono što se otkriva kroz riječi ili akcije i to je ono za šta Sitra Ahra može da se zakači.       

Treba da znamo da bol i patnja dolaze prvenstveno kroz one koji govore klevetu.  Otuda,  u vezi sa riječima treba da budemo oprezni koliko god je to moguće. Štaviše, treba da znamo da čak i kada govorimo svakodnevne riječi, to ipak otkriva tajne srca. To je značenje onoga što je napisano: „Moja duša je otišla kada je on progovorio” (Pjesma nad pjesmama 5:6). Ovo je zavjet riječi u vezi sa kojim treba da budemo oprezni. 

I treba da budemo oprezni, naročito tokom uspona, budući da je tokom pada teško raditi na visokom stepenu i održati ga.

Link - Depart from Evil