Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)
Treba da razumemo sledeće: 1) Šta znači, u radu, sačiniti savez? To jeste, šta nama, u radu, daje taj savez kroz koji ćemo imati ispravku? 2) Zašto Raši tumači da će oni koji sačinjavaju savez načiniti pregradu odavde? Šta to nama znači, u radu? 3) Šta, u radu, znači „…oni koji stoje ovde sa nama danas … i oni koji danas nisu sa nama”? Šta su, u radu, ova dva vremena?
Baal HaSulam je rekao: „Koja je zasluga ‘sačinjavanje saveza’”? Naizgled, ovo je suvišno. Jer, zbog čega je potrebno da oni između sebe sačine savez? Ukoliko misle da treba da vole jedni druge, tada, ukoliko oni i vole jedni druge, šta sačinjavanje saveza dodaje njima? On je rekao da, ponekad, oni mogu da dođu u stanje u kojem svaki od njih vidi da se onaj drugi ne ponaša prema njemu na ispravan način, i ako je to tako, on tog drugog mora da mrzi.
Kada načini savez sa njim, to znači da će on, čak i ako vidi da se ovaj prema njemu ne ponaša na ispravan način, ići iznad razuma i reći: „Budući da sam ja sklopio savez sa njim, neću ga prekršiti”.
Sledi da savez nije za sadašnjost već za budućnost. Moguće je da će se ljubav između njih ohladiti; otuda, oni sačinjavaju savez tako da i budućnost bude onakva kako je sada, u sadašnjosti.
Glavni rad u Tori i Micvot je prvenstveno tada kada pojedinac počne da ide putem koji vodi do Lišma. To jeste, kada pojedinac započne rad, on započinje u Lo Lišma, kao što su naši mudraci rekli: „Čovek uvek treba da se angažuje u Tori Lo Lišma, jer iz Lo Lišma mi dolazimo do Lišma”.
Iz tog razloga, početak njegovog rada je bio sa entuzijazmom, jer on je video da će izvršavanjem Tore i Micvot postići sreću u životu. U suprotnom, on ne bi ni počeo. Otuda, na početku svog rada, dok još radi Lo Lišma, što znači da tokom rada stalno gleda na nagradu koju će dobiti nakon svog rada, on ima snagu da radi.
Kao i u korporalnom, pojedinac je navikao da radi tamo gde zna da će biti nagrađen za svoj rad. U suprotnom, on ne može da radi besplatno, to jeste ukoliko to nije za njegovu vlastitu korist. Jedino kada vidi da će iz ovog rada doći do koristi, on ima snagu da radi sa puno entuzijazma i volje, jer gleda na nagradu a ne na rad.
Rad nije važan ako osoba razume da će sada od poslodavca dobiti dvaput više nego što je primala od prethodnog poslodavca, pre nego što je došla na posao koji se plaća dvostruko više. To znači da u skladu sa visinom plate rad postaje lakši i izgleda manje obiman.
U skladu sa tim, mi treba da tumačimo da, u radu, sačinjavanje saveza znači to da kada pojedinac preuzme na sebe rad, čak i ukoliko je to Lo Lišma, on mora da sačini savez sa Stvoriteljem da služi Njemu, bilo da on to želi ili ne.
Ipak, mi treba da razumemo od čega zavisi taj entuzijazam. On zavisi jedino od nagrade. To jeste, kada postoji velika nagrada, želja za radom ne prestaje. Ali, kada nagrada nije izvesna, želja za radom nestaje i pojedinac prelazi na stanje odmor. To jeste, u to vreme on oseća više zadovoljstva u odmoru.
To je do te mere tako da pojedinac kaže: „Odričem se ovog rada, svako ko želi može da radi ovaj rad, jer ovaj rad nije za mene”. Ali, sačinjavanje saveza je kada pojedinac počne da radi, čak u Lo Lišma. I, budući da sada on želi da radi, jer ko bi njega inače primorao da uđe u rad Stvoritelja, on sada mora da sačini savez i da kaže: „Čak i ukoliko dođe vreme pada, to jeste kada nemam želju da radim, ja i dalje preuzimam na sebe to da neću da razmatram svoju želju za radom, već ću raditi kao da imam želju”. Ovo se naziva „sačinjavanje saveza”.
Međutim, treba da razumemo razlog iz kojeg pojedinac dolazi u stanje pada. U korporalnom, mi vidimo da osoba radi zarad primanja nagrade, i da li tu postoje usponi i padovi? Tako, zbog čega vidimo da u radu Stvoritelja postoje usponi i padovi?
Ovo treba da razumemo na dva načina:
1) Čak i u stanju Lo Lišma, kada pojedinac radi da bi primio nagradu. Ali, mi ovu nagradu možemo da razumemo jedino kroz veru, jer „nagrada za Micva nije u ovom svetu”. To znači da se nagrada za Micvot ne prima u ovom svetu, već se nagrada prima u sledećem svetu, kao što je napisano: „Da ih izvršavam danas, i da nagradu za njih primim sutra”, to jeste u sledećem svetu.
Budući da osnova nagrade zavisi od vere, kao što je napisano (Avot, poglavlje 2): „Vi možete da verujete svom gazdi da će vam platiti za vaš rad, i znajte da će nagrada pravednicima biti data u budućnosti”. Znano je da što se tiče vere postoje usponi i padovi, budući da je sva vera u veri iznad razuma.
To znači da pojedinac ponekad ima snagu da ide iznad razuma, gde je vera u suprotnosti sa razumom. Recimo, na primer, 20 procenata vere je suprotno razumu, i pojedinac može da nadiđe tih 20 procenata suprotnosti. Ali, on ponekad vidi da je došlo do promene, budući da on sada vidi da je vera suprotna razumu 30 procenata. I, on do te mere još nije imun i nema snagu da nadiđe i ide putem vere. Otuda, u to vreme on mora da padne sa svog stepena na kojem je vera iluminirala na njega.
Ovo dovodi pojedinca do uspona i padova, jer se to (mera suprotnosti vere i razuma) ne podudara sa njegovom snagom da nadiđe. To nije tako sa korporalnom nagradom, gde vera nije u vezi sa nagradom. Otuda, u korporalnom, ne može da se kaže da on ima padove u radu, budući da je nagrada u ovom svetu, i ovde pojedincu nije potrebna vera.
2) U stanju Lišma, pojedincu za njegov rad nije potrebno ništa zauzvrat. A, uzrok padova ovde je u tome što se njegov celokupan rad temelji na veri. Ali postoji razlika: ona nije u vezi sa nagradom, već je u vezi sa gazdom. To jeste, ovde on veruje u svog Gospodara, da je On toliko važan da je vredno služiti Njemu, što znači da je velika privilegija da služi Kralju kraljeva, koji će platiti za njegov rad.
To znači da se nagrada za rad podudara sa merom vere u veličinu Stvoritelja. Budući da, po prirodi stvaranja, čovek izvlači veliko zadovoljstvo iz služenja važnoj osobi, kao u čuvenoj alegoriji: ukoliko važan rabin dođe i želi svoj kofer da dâ nosaču da ga odnese do taksija, nosač bi sigurno uzeo novac za to. Ali ukoliko bi rabin svoj kofer dao učeniku, učenik sigurno ne bi naplatio svoj rad, jer sama ta usluga koju on pruža rabinu jeste njegova nagrada, i njemu ništa više ne treba.
U skladu sa tim, „Možete da verujete svom gazdi…” znači da mera vere pojedinca u veličinu Stvoritelja jeste i mera nagrade; ona se meri veličinom vere koju pojedinac ima u veličinu Stvoritelja.
Sledi da kada pojedinac veruje da je Stvoritelj uistinu velik, i njegova nagrada je uistinu velika. Ukoliko njegova vera u Stvoritelja nije toliko velika, ni njegova nagrada neće biti toliko velika. Sledi da, bez obzira na to da li on radi Lišma ili Lo Lišma, čitava osnova je jedino na veri.
Ali, razlika je u sledećem: u Lo Lišma, vera je u vezi sa nagradom; u Lišma, vera je u vezi sa tim kome služimo. Drugim rečima, veličina zadovoljstva zavisi od veličine Stvoritelja, kao što su naši mudraci rekli (Avot, poglavlje 2): „Rabi Elazar kaže: ‘Znaj pred kim se trudiš, i ko je vlasnik tvog rada, koji će ti platiti nagradu za tvoj rad’”.
Kao što je prethodno rečeno, moramo da verujemo u veličinu poslodavca, jer od toga zavisi da li će On platiti nagradu za rad. To jeste, mera nagrade zavisi od veličine poslodavca, što je Stvoritelj. Drugim rečima, postoji razlika u zadovoljstvu iz služenja najvećem u gradu, najvećem u zemlji, ili najvećem u svetu. Od toga zavisi nagrada, to jeste u skladu je sa veličinom Kralja.
Budući da je osnova rada vera, postoje usponi i padovi, jer sve dok pojedinac nije nagrađen trajnom verom, moraju da postoje usponi i padovi. Sledi da može da dođe vreme kada će se ljubav između njih ohladiti. Zbog toga, sada, na početku svog rada, pojedinac preuzima na sebe teret Kraljevstva nebesa da sačini savez, tako da, bez obzira na to da li se telo slaže da bude sluga Stvoritelju, on preuzima na sebe to da neće ništa promeniti. Umesto toga, on će reći: „Ja sam jednom rekao i neću menjati. I, ja ću ići iznad razuma kao što sam to preuzeo na sebe, kada sam sačinio savez na početku rada”.
Ovime ćemo razumeti da je Raši tumačio rečeno „Da pristanete na savez” kao „da prođete” kroz prolaz. Oni koji sačinjavaju savez uradili bi tako: „pregrada odavde i pregrada odande, i oni prolaze između”. U skladu sa tim, treba da tumačimo da kroz sačinjavanje saveza oni ukazuju na to da ponekad dođe vreme kada postoji pregrada odavde, to jeste pregrada koja odvaja jednog, i pregrada odande, to jeste da i onaj drugi isto tako ima pregradu koja razdvaja.
Drugim rečima, čak i ukoliko obojica imaju pregradu koja zaustavlja ljubav koja je postojala između njih, ipak, oni sada preuzimaju na sebe da se ne razdvajaju jedan od drugog. Umesto toga, oni će se međusobno podsećati na savez koji su sačinili, i to će omogućiti da se savez ne prekrši. Oni će proći između, što znači da prelaze iznad razdvajanja (nadići će razdvajanje) koje postoji između njih, i sve to snagom saveza koji su sačinili.
To, u radu, znači da pojedinac mora da sačini savez sa Stvoriteljem. Budući da je sada počeo da radi, on sada sigurno ima ljubav Stvoritelja, jer u suprotnom, ko bi njega naterao da preuzme na sebe teret Kraljevstva nebesa? Tako, on sada mora da sačini savez sa Stvoriteljem, zauvek. To jeste, čak i ukoliko dođe vreme kada oseti da se ljubav Stvoritelja u njemu ohladila, on će se setiti saveza koji je sačinio sa Stvoriteljem.
Ali, u radu, mi moramo da zapamtimo da, u vezi sa sačinjavanjem saveza između Stvoritelja i pojedinca, može da se dogodi da se ohladi jedino ljubav čoveka prema Stvoritelju. Ali, kada je u pitanju Stvoritelj, kako je moguće da se kaže da će se ljubav ohladiti? To jeste, budući da se savez odnosi na oba, to znači da bi mogao da se dogodi pad između njih u vezi sa sačinjavanjem saveza, ali kako možemo da govorimo o promenama ili o padu na strani Stvoritelja?
Baal HaSulam je rekao da i u čoveku i u Stvoritelju postoji: „Kao što u vodi lice odražava lice, tako srce čoveka odražava čoveka” (Mudre izreke 27:19). I, on je objasnio u vezi sa onim što je napisano (Izlazak 33:13): „I sada, ako sam našao naklonost u Tvojim očima, dozvoli mi da znam Tvoj put da mogu da znam Tebe, da nađem naklonost u Tvojim očima”. I, Baal HaSulam je pitao kako je Mojsije znao, kada je rekao: „...ako sam našao naklonost u Tvojim očima”. I, odgovorio je da je to kao što je prethodno napisano: „Ti si rekao: ‘Znam te po imenu, i ti si našao naklonost u Mojim očima’” (Izlazak 33:17). Tako Mojsije je znao da mu je Stvoritelj naklonjen, budući da je i sam Mojsije naklonjen Stvoritelju, što je u skladu sa pravilom: „Kao što u vodi lice odražava lice, tako srce čoveka odražava čoveka” (Mudre Izreke 27:19).
U skladu sa prethodno navedenim, treba da tumačimo da kada kažemo da se unutar pojedinca ljubav hladi i on oseća da je u stanju pada, to znači da on sada nema takvu ljubav za Stvoritelja kakvu je imao na početku rada. I, to uzrokuje da pojedinac oseća da Stvoritelj isto tako njega ne voli i ne čuje njegovu molitvu, to jeste ono što on od Njega traži. To uzrokuje još veći pad pojedinca zato što on počinje da sumnja u ono što je napisano: „Jer Ti čuješ molitvu svakih usta”. U to vreme, on misli da Stvoritelj nema povezanost sa stvorenjima, što u njemu izaziva još veći pad budući da svaki put njegova vera sve više slabi.
Sledi da, iako na strani Stvoritelja nema promena, pojedinac to tako oseća, u skladu sa pravilom: „Kao što u vodi lice odražava lice…” Ovo sledi pravilo da su sve promene koje osećamo u duhovnom u skladu sa onima koji primaju.
Sada možemo da razumemo ono u vezi sa čime smo pitali: šta u radu znači „...oni koji stoje ovde sa nama danas pred Gospodom…”. Sačinjavanje saveza jeste to da pojedinac stoji pred Stvoriteljem, sada kada je u usponu. Međutim, on preuzima na sebe to da će čak i ako dođe vreme pada - što se naziva „i oni koji danas nisu ovde sa nama pred Gospodom našim Bogom”, kada on ne oseća da stoji pred Gospodom našim Bogom - i dalje preuzimati na sebe, iznad razuma, da će misliti jedino o tome da se seća sačinjenog saveza, i to će držati nepokolebljivo.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.