Šamati 50: DVA STANJA

 

Dva stanja

Uslušano 20. Sivana  

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Postoje dva stanja u svijetu:

1. U prvom stanju svijet je nazvan „patnja".

2. U drugom stanju svijet je nazvan „Šehina".  

To je tako, jer prije nego što je čovjek nagrađen time da ispravi svoje akcije tako da budu zarad davanja, on osjeća svijet jedino u formi patnje i stradanja. Međutim, nakon toga on je nagrađen time da vidi da je Šehina odjevena u čitav svijet, i tada se Stvoritelj naziva „Onaj koji ispunjava čitav svijet". Tada se svijet naziva „Šehina", koja prima od Stvoritelja. I, to se naziva ujedinjenje Stvoritelja i Njegove Šehina, jer kao što Stvoritelj daje tako je sada svijet angažovan jedino u davanju. 

I, to je poput tužne melodije. Neki muzičari znaju kako da izraze tugu na kojoj je melodija zasnovana, jer sve melodije su poput govornog jezika gdje se melodijom izražavaju riječi koje čovjek hoće da izgovori glasom. I ukoliko melodija dirne do suza ljude koji je slušaju, kada svi plaču zbog tuge koju muzika prenosi, tada se to naziva „melodija” koju svi vole da slušaju. 

Međutim, kako to da ljudi mogu da uživaju u patnji? To je zato što melodija ne izražava sadašnje osjećaje patnje, već one koje su se dogodile u prošlosti, to jeste patnje koje su već prošle, koje su već „naslađene” i primile svoje ispunjenje. Iz tog razloga ljudi vole da slušaju takve melodije, jer one ukazuju na ublažavanje suda, odnosno na patnje koje je čovjek iskusio i koje su ublažene. Zbog toga je o tim patnjama slatko slušati, slatko je sjećanje na njih. I, tada se svijet naziva „Šehina”.

Najvažnija stvar koju čovjek treba da zna i osjeti jeste to da u prijestonici postoji vladar, kao što su naši mudraci rekli: „Praotac Avraam je rekao: ‘Nema prijestonice bez vladara’”. I neka čovjek ne misli da je ono što se događa u svijetu slučajno, i da Sitra Ahra uzrokuje to da čovjek zgriješi i kaže da je sve slučajno. 

To se naziva Hammat Keri „sjeme koje je potrošeno uzalud” (posuda sperme ejakulirane nizašta). Kao da postoji posuda puna tog beskorisnog sjemena (heb. „keri") od riječi „mi-kri" (kao u riječi Bemikreh – „slučajno") što čovjeka potiče da misli da je sve slučajno. Čak i kada Sitra Ahra donosi čovjeku takve misli, da kaže da je sve slučajnost, bez vođstva, to takođe nije slučajno, već to Stvoritelj tako hoće. 

Međutim, čovjek mora da vjeruje u nagradu i kaznu, i u to da postoji sud i da postoji sudija, i da je sve pod upravom Proviđenja kroz nagradu i kaznu. I ponekad, kada čovjeku dođe nešto želje i buđenja za rad Stvoritelja, i on misli da je to njemu došlo slučajno, on treba da zna da je on uložio napor koji je prethodio „slušanju”. On je molio da mu se pomogne od Gore, da bude u stanju da izvršava akciju sa namjerom, i to se naziva uzdizanje MAN. 

Međutim, on je to već zaboravio i nije obratio pažnju na ovaj postupak, zbog toga što nije odmah dobio odgovor na svoju molitvu, tako da može da kaže: „Ti čuješ molitvu svakih usta”. Takođe čovjek treba da vjeruje da je od Gore, redosljed takav da odgovor na molitvu može da dođe nakon mnogo dana i mjeseci. I čovjek ne treba da misli da je ovo buđenje on sada primio slučajno. 

Ponekad čovjek kaže: „Sada ja osjećam da mi ništa nije potrebno i da ni o čemu ne brinem, moj um je čist i spokojan. Iz tog razloga ja sada mogu da svoj um i želju fokusiram na rad Stvoritelja". I time on kao da kaže da sve njegovo angažovanje u radu Stvoritelja jeste: „Moja snaga i moć moje ruke donijeli su mi ovo bogatstvo”. Otuda, kada čovjek može da se angažuje i zaokupi ispunjavanjem duhovnih potreba on treba da vjeruje da je to zapravo odgovor na molitvu, to jeste njemu je sada dat odgovor na ono što je prethodno  molio. 

Isto tako, ponekad kada čovjek čita neku knjigu pa Stvoritelj otvori njegove oči i on osjeti nešto buđenja, tada je uobičajeno da on to pripisuje slučajnosti. Međutim, sve je to pod upravom Stvoritelja. Mada čovjek zna da čitava Tora jesu Imena Stvoritelja, ipak kako to da on sada može da kaže da je knjiga koju čita njemu donijela nešto uzvišenih osjećaja? 

Čovjek mora da zna da je on mnogo puta čitao knjigu znajući da čitava Tora jesu Imena Stvoritelja, a ipak nije dobio nikakvu iluminaciju ni osjećaj. Umjesto toga, sve je bilo suvo i nezanimljivo, i to znanje mu nije pomoglo uopšte.

Otuda, kada čovjek proučava neku knjigu i sve svoje nade položi u Stvoritelja, on tada svoje učenje temelji na vjeri, vjeruje u Proviđenje, to jeste u to da će mu Stvoritelj otvoriti oči. Tada on počinje da osjeća da mu je Stvoritelj potreban i tada ima kontakt sa Stvoriteljem. Kroz to on biva nagrađen sa Dvekut uz Stvoritelja. 

Postoje dvije sile koje su suprotne jedna drugoj: Viša sila i niža sila. Viša sila je, kao što je napisano: „Sve što se naziva Imenom Mojim, Ja sam stvorio za Moju slavu”. To znači da je čitav svijet stvoren jedino za slavu Stvoritelja. Niža sila je želja za primanjem, koja tvrdi da je sve stvoreno jedino za nju – kako korporalno tako i duhovno – sve je za samoljublje. Želja za primanjem tvrdi da ona zaslužuje ovaj svijet i sljedeći svijet. Sigurno je da uvijek pobjeđuje Stvoritelj, međutim ovaj put se naziva „put patnje” i naziva se „dugačak put”.

Ali, postoji kratak put koji se naziva „put Tore”. I to treba da bude namjera svakog čovjeka – da skrati vrijeme, što se naziva Ahišena „Ja ću ubrzati to”. U suprotnom to će biti  Beito „u svoje vrijeme”, kao što su naši mudraci rekli: „nagrađen – Ja ću ubrzati to; nenagrađen – u svoje vrijeme”, „kada ću Ja nad njima postaviti kralja poput Hamana, i on će ih silom ispraviti”.

Tora počinje sa Berešit (U početku): „... i zemlja je bila pusta i prazna, i tama …” i završava se riječima: „... pred očima čitavog Izraela”. U početku mi vidimo – zemlja je „pusta i prazna, i tama …”, ali tada kada su oni ispravili sebe tako da daju, oni  su bili nagrađeni sa „… i Gospod reče: Neka bude Svjetlost", dok se Svjetlost ne otkrije – „pred očima čitavog Izraela”.

Link - Two States