Tora se naziva „pokazatelj”
Tora se naziva „pokazatelj”, i to znači da za vrijeme angažovanja u Tori, mjera truda jednaka je mjeri u kojoj čovjek osjeća svoju udaljenost.
Drugim riječima, čovjeku se pokazuje istina, to jeste njemu se pokazuje mjera njegove vjere, što je cjelokupna osnova istine. Osnova držanja Tore i Micvot je mjera vjere čovjeka. To je tako jer se tada njemu pokazuje da je cjelokupna osnova izgrađena jedino na obrazovanju koje je on primio. To je zbog toga što je njegovo obrazovanje njemu dovoljno da Toru i Micvot drži u svim pojedinostima i detaljima, a sve što proizlazi iz obrazovanja naziva se „vjera unutar razuma”.
Iako razum očekuje to da što više napora čovjek ulaže u Tori, on treba da osjeća da je sve bliže Stvoritelju, međutim ovde je suprotno razumu. I Tora njemu uvijek pokazuje sve više od istine.
Kada čovjek traži istinu, tada ga Tora dovodi bliže istini i on vidi mjeru svoje vjere u Stvoritelja. Ovo je tako da bi čovjek mogao da traži milost i da moli Stvoritelja da ga uistinu približi Njemu, što znači da bude nagrađen vjerom u Stvoritelja. Tada će on biti u mogućnosti da veliča Stvoritelja, i zahvaljuje Stvoritelju što ga je On doveo bliže Njemu.
Međutim, kada čovjek ne vidi mjeru svoje udaljenosti od Stvoritelja i misli da zapravo stalno dodaje, mi tada vidimo da on sve svoje građevine gradi na klimavoj osnovi, i on tada nema mjesto za molitvu Stvoritelju da ga On približi Njemu. Slijedi da on nema mjesto gdje da ulaže napor da bi stekao potpunu vjeru, jer čovjek ulaže napor jedino za ono što mu nedostaje.
Otuda, sve dok čovjek ne bude nagrađen time da vidi istinu, upravo je suprotno. Što čovjek u Tori i Micvot više dodaje, on dodaje na mjeru svog savršenstva, i u sebi ne vidi nikakvu manu. Otuda, on nema mjesto gdje bi ulagao napore i molio da bude nagrađen vjerom u Stvoritelja u istini, zato što tek kada čovjek osjeća korumpiranost, tada može da se govori o ispravci. I, kada se čovjek angažuje u Tori i Micvot u istini, Tora čovjeku pokazuje istinu, zato što Tora posjeduje Segula, to jeste snagu da čovjeku pokaže istinsko stanje njegove vjere (i ovo je značenje za napisano: „… da njegov grijeh bude znan njemu”).
A kada se čovjek angažuje u Tori, i Tora mu pokaže njegovo istinsko stanje, to jeste mjeru njegove udaljenosti od duhovnog, i on vidi koliko je nisko, da na čitavom svijetu nema goreg čovjeka od njega, tada njemu Sitra Ahra dolazi sa drugačijim argumentom – da je njegovo tijelo veoma ružno i da je istina to da na svijetu nema ružnijeg čovjeka od njega. Ona mu tako govori da bi ga dovela do očajanja jer se plaši da će on uvidjeti svoje nisko stanje i početi da ga ispravlja. Iz tog razloga Sitra Ahra se slaže sa onim što čovjek govori, da je on ružna osoba, i navodi ga da razumije da bi, ako bi bio rođen sa većim sposobnostima i boljim kvalitetima, mogao da nadiđe svoje zlo i ispravi ga i bude u stanju da postigne Dvekut uz Stvoritelja.
Odgovor na to treba da bude da se ono što mu Sitra Ahra govori pominje u Talmudu, u Masehet Taanit, gdje se kaže da se Rabi Elazar, sin Rabi Šimona, vraćao iz kule ograđene zidovima, iz kuće svog rava. On je jahao na magarcu idući duž obale rijeke i osjećao je veliku radost, a njegov um je bio grub jer je učio mnogo Tore.
I on je naišao na jednog veoma ružnog čovjeka koji mu je rekao: „Mir s tobom, Rabi”, ali Rabi mu nije uzvratio, već je rekao: „Kako je ružan ovaj čovjek! Jesu li svi ljudi u tvom gradu ružni kao ti?” Čovjek je odgovorio: „Ne znam, idi i kaži majstoru koji me je načinio: ‘Kako je ružna ova posuda koju si načinio’”. Budući da je znao da je počinio grijeh, Rabi Elazar je sišao sa magarca.
U skladu sa prethodno rečenim možemo da razumijemo to da budući da je učio mnogo Tore, on je bio nagrađen time da vidi istinu – kolika je stvarna udaljenost između njega i Stvoritelja, to jeste mjeru njegove blizine i mjeru njegove udaljenosti. Ovo je značenje za rečeno da je njegov um grub, što znači da je vidio kompletnu formu onoga ko je ponosan, to jeste svu svoju želju za primanjem. I tada je on mogao da vidi istinu – da je on taj koji je najružniji. Kako je vidio istinu? Tako što je učio mnogo Tore!
Otuda, kako on može da prione uz Stvoritelja ako je tako ružan? Zbog toga je pitao da li su svi ljudi ružni kao što je on, ili je samo on ružan, a svi drugi ljudi na svijetu nisu ružni.
I šta je bio odgovor? Odgovor je bio: „Ne znam”. To znači da oni ne osjećaju, i zbog toga ne znaju. A zašto oni ne osjećaju? Razlog je jednostavan, a to je da oni nisu nagrađeni da vide istinu, jer njima nedostaje Tora, a jedino će im Tora otkriti istinu.
Na to mu je Ilija odgovorio: „Idi majstoru koji me je načinio”. To jeste, on je vidio da je došao u stanje iz kojeg ne može da se uzdigne. To je razlog iz kojeg se Ilija pojavio i rekao mu: „Idi majstoru koji me je načinio”. Drugim riječima, budući da te je Stvoritelj načinio tako ružnim, On sigurno zna da sa takvim Kelim možeš da postigneš cilj. Zato ne brini, idi naprijed i uspjećeš!
Link – Torah is Called
Indication
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.