Davanje Tore Davanje Tore koje se dogodilo na planini Sinaj ne znači da je Tora data jednom i da je time davanje prestalo. Tačnije, u duhovnom ništa ne nestaje, jer duhovno je vječna i neprekidna materija. Budući da mi, iz perspektive Davaoca, nismo podesni da primimo Toru, kažemo da prestanak dolazi od Višeg.
Međutim tada, u podnožju planine Sinaj, čitav Izrael je bio spreman da primi Toru, kao što je napisano: „I narod se ulogorio u podnožju planine, kao jedan čovjek u jednom srcu”. U to vrijeme, javnost je bila pripremljena; imali su samo jednu namjeru, što je bila misao da prime Toru.
Međutim, na strani Davaoca nema promjena – On uvijek daje, kao što je napisano u ime Bal Šem Tova, da čovjek mora svaki dan da sluša deset zapovijesti sa planine Sinaj.
Tora se naziva „napitak života” i „napitak smrti”. Treba da razumijemo kako možemo da kažemo da u nečemu mogu da postoje dva suprotna stvojstva.
Treba da znamo da mi ne možemo da razumijemo stvarnost onakvu kakva jeste. Umjesto toga, sve razumijemo jedino u skladu sa našim osjetima. A stvarnost, onakva kakva jeste, nas uopšte ne interesuje. Otuda, mi ne postižemo Toru onakvu kakva jeste; mi razumijemo jedino naše osjete. Otuda, svi naši utisci su u skladu sa našim osjetima.
Tako, kada čovjek uči Toru i Tora ga udaljava od ljubavi Stvoritelja, ta Tora se razmatra za „napitak smrti”. U suprotnom, ukoliko Tora koju čovjek uči njega približava ljubavi Stvoritelja, ona se razmatra za „napitak života”.
Ali Tora sama po sebi, to jeste postojanje Tore kao takve, bez uzimanja u obzir nižeg koji treba da je postigne, razmatra se za Svjetlost bez Kli, i tu uopšte nema postignuća. Otuda, kada se govori o Tori to se odnosi na osjete koje čovjek prima iz Tore i jedino oni određuju stvarnost za stvorenja.
Kada čovjek radi zarad sebe, to se naziva Lo Lišma. Ali iz Lo Lišma mi dolazimo do Lišma. Otuda, ukoliko čovjek još nije nagrađen primanjem Tore, on se nada da će biti nagrađen primanjem Tore u sledećoj godini. Ali kada čovjek bude nagrađen savršenstvom Lišma, on više nema šta da radi u ovom svijetu, budući da je već ispravio sve da bi bio u savršenstvu Lišma.
Ovo je razlog iz kojeg svake godine postoji vrijeme za primanje Tore, budući da je to vrijeme pogodno za buđenje od dolje (Itaruta de – letata), jer tada dolazi ono vrijeme kada se Svjetlost davanja Tore otkrila nižima. Otuda, postoji buđenje od Gore, što daje snagu nižima da budu u stanju da izvrše pripremne akcije da prime Toru, baš kao što su tada (na planini Sinaj) bili spremni da prime Toru.
Slijedi da ukoliko čovjek ide putem Lo Lišma, koji ga dovodi do Lišma, tada on ide putem istine. I čovjek treba da se nada da će na kraju biti nagrađen postizanjem Lišma i primanjem Tore.
Ipak, čovjek treba da bude oprezan, da pred očima stalno ima cilj, inače će poći na suprotnu stranu, jer korijen tijela je primanje zarad sebe. Tako, tijelo uvijek vuče ka svome korijenu, što je primanje zarad sebe, a što je suprotno Tori, koja se naziva „Drvo Života”. Zbog toga tijelo Toru razmatra za „napitak smrti”.
Link - Concerning the Giving of the Torah – 1
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.