Šamati 95: ODSIJECANJE KOŽICE

Odsijecanje kožice

Čuo sam na prazničnoj trpezi u čast Brit Mila, 1943. godine u Jerusalimu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Malhut se, sama po sebi, naziva „niža Hohma” i u pogledu njene povezanosti sa Jesod, naziva se vjera. Postoji kožica nad Jesod čija je uloga da odvoji Malhut od Jesod, i da ne dozvoli Malhut da se poveže sa Jesod. 

Snaga krajnjeg tijela (kožice) je u tome što oslikava čovjeku vjeru kao da je prašina. To se naziva „Šehina u prašini”. 

Kada čovjek ukloni tu silu koja oslikava i umjesto toga kaže da je ta sila prašina, to se naziva „obrezanje” – kada se kožica odsijeca i baca u prašinu.    

U tom stanju Šehina se uzdiže iz prašine, i otkriva se veličina vjere. Takvo stanje naziva se „iskupljenje” i to je stanje kada čovjek biva nagrađen uzdizanjem Šehina iz prašine. 

Otuda, mi moramo sav naš rad da fokusiramo na uklanjanje sile koja oslikava. I jedino je vjera ono što se razmatra za cjelovitost.

„Ograničiti sebe do mjere ‘maslina’ i do mjere ‘jaje’”.

„Maslina” je kao što je golubica rekla: „Neka moja hrana bude gorka poput masline, a da dolazi sa nebesa…”. A „jaje” označava nešto što je beživotno, iako se iz njega kasnije rađa život. Ali trenutno, ne vidimo da u njemu ima života. Tako, oni  ograničavaju sebe i radije rade duhovni rad, iako je ovo stanje (gorko) poput  masline. 

Tako, čak i kada oni vide da nema životnosti i da sva njihova snaga, u radu, proizlazi jedino iz toga što oni žele da uzdignu Šehina iz prašine, tada, kroz ovaj rad oni bivaju nagrađeni iskupljenjem. Tada oni vide da ova hrana koja je prethodno bila poput  masline i jajeta, postaje životna, slatka i uzvišeno prijatna. 

Ovo je značenje za: „Prozelit (preobraćenik) je poput novorođenog djeteta”. U to vrijeme on mora da održi „zavjet obrezanja”, i zatim će biti u radosti. 

Slijedi da su prilikom obrezanja djeteta, iako dijete pati, gosti i roditelji radosni jer oni vjeruju da se duša djeteta raduje. Slično tome, u radu na koji nas zavjet obavezuje, mi moramo da budemo radosni iako osjećamo da smo u stanju patnje. I pored toga, mi treba da vjerujemo da je naša duša u radosti.

Sav naš rad treba da bude u radosti, i dokaz za to proizlazi iz prve Micva koja je data čovjeku. Ovu Micva izvršavaju roditelji, a roditelji i gosti su u radosti. Tako bi trebalo da bude i sa svim Micvot koje čovjek izvršava – jedino u radosti.

Link - Concerning Removing the Foreskin