Šamati 47: NA MJESTU GDJE NALAZITE NJEGOVU VELIČINU

Na mjestu gdje nalazite Njegovu veličinu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„Na mjestu gdje nalazite Njegovu veličinu, tamo ćete naći Njegovu poniznost” (Megila 31a).

To znači da čovjek koji je uvjek u istinskom prianjanju uz Stvoritelja vidi da Stvoritelj spušta Sebe, to jeste Stvoritelj je prisutan na niskim mjestima. I čovjek ne zna šta da radi.

I zbog toga je napisano: „Onaj koji sjedi visoko, Onaj koji spušta Sebe dolje da vidi nebo i zemlju”*. Čovjek vidi veličinu Stvoritelja, i tada je „... koji spušta Sebe …”, što znači spušta nebesa do zemlje, to jeste, osoba vidi veličinu Stvoritelja, a zatim vidi „pad“ neba do nivoa zemlje. Zbog toga je dat savjet da je potrebno misliti: budući da je želja data od Stvoritelja tada nema ništa veće od toga, kao što je napisano: „On uzdiže siromašne iz smeća”.

*Psalmi 113:5,6:
Ко је као Господ, Бог наш, који сједи на висини;
Који се сагиба да види што је на небесима и на земљи

Prvo, čovjek mora da vidi da je njemu potreban nedostatak. Ukoliko ga nema, on treba da moli u vezi sa tim što ne osjeća nedostatak. A razlog iz kojeg on ne osjeća nedostatak jeste niska svijest.

Otuda čovjek u svakoj Micva mora da moli u vezi sa tim što nema svijest o tome da ne  izvršava Micva u cjelovitosti. Drugim riječima, želja za primanjem skriva od njega to da on ne vidi istinu.

Jer kada čovjek vidi da je u tako niskom stanju, on svakako neće htjeti da ostane u tom stanju. I svaki put on treba da ulaže napor u radu sve dok ne dođe do pokajanja, kao što je napisano: „On usmrćuje i vaskrsava, spušta u pakao i podiže”.

To znači da kada Stvoritelj hoće da se zli pokaje, da se vrati Njemu, On ga spušta u pakao tako nisko sve dok on sam ne poželi da više ne bude zao. Otuda čovjeku je potrebno da moli da mu Stvoritelj pokaže istinu dodajući mu Svjetlost Tore.

Link – In the Place Where You Find His Greatness

Šamati 46: UPRAVA IZRAELA NAD KLIPOT

Uprava Izraela nad Klipot

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

U pogledu na upravu Izraela nad Klipot i upravu Klipot nad Izraelom, prije svega moramo da razumijemo šta je „Izrael” i šta su „nacije svijeta”.

Više puta je objašnjeno da je Izrael ono što je „unutrašnje”, što se naziva Kelim de Panim (prednje Kelim), Kelim sa kojima čovjek može da radi na način da daje zadovoljenje svom Tvorcu.          

A „nacije svijeta” se nazivaju „spoljašnje”, Kelim Ahoraim, i one se održavaju jedino kroz primanje, i ne kroz davanje. Uprava nacija svijeta nad Izraelom znači to da Izrael ne mogu da rade na davanju, to jeste ne mogu da koriste Kelim de Panim, već jedino Kelim de Ahoraim. I, nacije svijeta djeluju tako da sluge Stvoritelja šire Svjetlost nadolje do Kelim Ahoraim. 

„Uprava Izraela” je stanje kada se dȃ snaga tako da svako od njih može da radi zarad davanja zadovoljenja svom Tvorcu, to jeste da radi jedino sa Kelim de Panim. A tada čak i ukoliko oni šire Svjetlost Hohma, to je jedino u formi „put kojim treba da prođu”, i ništa više. 

Link - The Domination of Israel over the Klipot

Šamati 45: DVA RAZABIRANJA U TORI I RADU

 

Dva razabiranja u Tori i u radu

Uslušano 1. Elula
5. septembar, 1948. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Postoje po dva razabiranja i u Tori i u radu. Prvo razabiranje je razabiranje straha, a drugo je razabiranje ljubavi.

Tora se naziva stanje cjelovitosti, i mi tada ne govorimo o radu, to jeste o stanju u kojem se nalazimo, već govorimo o samoj Tori.

Razabiranje koje se naziva ljubav jeste stanje kada čovjek ima želju i žudi za tim da zna puteve Stvoritelja i Njegova skrivena blaga, i da bi to postigao on ulaže svaki napor i trud. Sve što je dobio tokom učenja Tore on razmatra kao da je dobio nešto neprocjenjivo. Tako, u skladu sa tim koliko cijeni važnost Tore on postepeno i sam raste, i njemu se polako otkrivaju tajne Tore u skladu sa njegovim trudom.

Razabiranje koje se naziva strah je stanje kada čovjek hoće da bude sluga Stvoritelju. Jer, „onaj koji ne zna zapovjesti Višeg, kako može da služi Njemu?"; i on se nalazi u strahu i brine jer ne zna kako da služi Stvoritelju. A, kada uči na ovaj način, on svaki put nalazi okus u Tori i može da ga koristi, i uzdignut je i ushićen u skladu sa tim koliko cijeni važnost toga što mu je dato nešto u Tori. I, ukoliko pojedinac istraje na ovom putu, njemu se postepeno otkrivaju tajne Tore.

Ovdje postoji razlika između spoljašnjih učenja i mudrosti Tore: kod spoljašnjih učenja egzaltacija umanjuje razum, jer je emocija suprotna razumu. Otuda, egzaltacija umanjuje razumevanje intelektom.

Šamati 44: UM I SRCE

Um i srce

Uslušano 10. Teveta
3. januar 1928. godine         

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Čovjek mora stalno da provjerava svoju vjeru, to jeste da provjerava to da li on ima strah i ljubav, kao što je napisano: „Ako sam Ja Otac, gdje je čast Moja? Ako sam Ja Gospod, gdje je strah Moj?". I to se naziva „um” (Moha).

Isto tako, mi moramo da se trudimo da u nama ne bude nikakve želje da nasladimo sebe, tako da se takva misao čak i ne podiže u nama, već da sve naše želje budu jedino zarad davanja Stvoritelju. I to se naziva „srce” (Liba) što je značenje za: „Milostivi hoće naša srca”.

Link -  Mind and Heart

Šamati 43: ISTINA I VJERA

 

Istina i vjera

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Istina je ono što čovjek osjeća i vidi svojim očima. I to razabiranje naziva se „nagrada i kazna”, što znači da ništa ne može da se dobije bez truda.

Ovo je poput toga kada neki čovjek sjedi kod kuće i ne želi da radi da bi zaradio za život. On kaže da će Stvoritelj, budući da je On Dobro koje čini dobro i svima daje, svakako i njemu poslati ono što mu je potrebno, a on sam ne treba ništa da radi. Naravno, ukoliko se čovjek ponaša na ovakav način, on će sigurno umrijeti od gladi. Zdrav razum nas takođe navodi na ono što vidimo sopstvenim očima, da je istina to da će taj čovjek umrijeti od gladi.  

Ali, u isto vrijeme, čovjek mora da vjeruje, iznad razuma, da na osnovi ličnog Proviđenja on može da dobije sve što mu je potrebno i bez ikakvih napora. Stvoritelj jedini čini i činiće sve akcije, i čovjek Njemu ni u čemu ne pomaže. Drugim riječima Stvoritelj čini sve, i čovjek ne može ništa niti da doda, niti da oduzme. 

Ipak, kako ova dva međusobno kontradiktorna pristupa mogu istovremeno da postoje? Prvo razabiranje govori o onome što čovjekov um postiže, to jeste da bez prethodno uloženog truda i napora nije moguće ništa postići. I to je istina, jer Stvoritelj hoće da čovjek to upravo tako osjeća. I zbog toga se ovaj put naziva „put istine”.

Iako su ova dva pristupa kontradiktorna, ne treba da nas zbuni to što ovdje postoji istina. Radi se o tome da se istina ne odnosi ni na pristup ni na stanje. Umjesto toga, istina se odnosi na osjećaj da Stvoritelj hoće da čovjek upravo tako osjeća, i to je istina. Slijedi da se pitanje istine odnosi precizno na Stvoritelja, na Njegovu volju, na to da On hoće da čovjek vidi i osjeća na ovaj način.

No istovremeno, čovjek mora da vjeruje, čak iako sopstvenim očima ne vidi i ne osjeća tako – da mu Stvoritelj može pomoći da on postigne sve bez ikakvih napora sa svoje strane. I to jedino u pogledu na  lično Proviđenje. 

ŠTA JE TEMELJ NA KOJEM SE KEDUŠA GRADI

Šta je temelj na kojem se Keduša gradi 

Članak broj 16, 1987/88. godina

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Mi vidimo da kada se u korporalnom gradi građevina, svako ko hoće da gradi građevinu mora prvo da iskopa temelj i da na tom temelju gradi građevinu. I vidimo da pre nego što iskopamo za temelj, treba da odlučimo da li ćemo da gradimo samo prizemlje, jednospratnu ili višespratnu građevinu. Tako, kopanje za temelj treba da je u skladu sa visinom građevine. Temelj se ne gradi u jednom mahu, već se gradi svakog dana da bi bio dublji, jer se tada na tom temelju može izgraditi viša građevina.

Isti redosled primenjuje se u duhovnom. Kada osoba želi da gradi jednospratnu građevinu, ona ne treba da kopa duboko. Ona kopa samo malo i onda može da gradi svoju građevinu držanjem Tore i Micvot (zapovesti). A šta kopanje znači u duhovnom? To je nedostatak (Hisaron), jer se nedostatak kopa u srcu, jer se srce naziva „želja”, i naziva se Malhut, i naziva se „tlo” i naziva se „zemlja”.

Kao i u korporalnom, mi u duhovnom nedostatak kopamo u „zemlji”. Drugim rečima, pre nego što krenemo da gradimo građevinu, moramo prvo da kopamo u „zemlji”, i da iz iskopa uklonimo šta god postoji na mestu kopanja. Jednom kada je mesto gde hoćemo da gradimo ispražnjeno, mi počinjemo da gradimo. Sve dok je mesto gde želimo da gradimo ispunjeno zemljom, ne smemo da počnemo da gradimo jer će građevina koju želimo da izgradimo pasti. 

Tako, u duhovnom mi kopamo u „zemlji”, to jeste u srcu, i iz srca uklanjamo prašinu koja je u srcu, i tada srce ostaje prazno, bez toga da je ičim ispunjenjeno. Tada, na takvom tlu počinje vreme gradnje. Sledi da kada je srce ispunjeno nečim korporalnim, tada, na takvom tlu, nije moguće da se izgradi ikakva građevina, jer će se cela građevina urušiti. To je tako, jer ništa nema pravo da postoji ukoliko nema potrebe za tim.