четвртак, 1. децембар 2022.

ŠTA, U RADU, ZNAČI POČINJANJE U LO LIŠMA


Šta, u radu, znači počinjanje u Lo Lišma 

Članak broj 23, 1987/88. godina
Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš) 

Napisano je u Pesahim (deo 50b:5): „Rabi Jehuda je rekao: ′Rav je rekao: ′Čovek uvek treba da se angažuje u Tori i Micvot, čak i Lo Lišma (ne za Njeno ime), jer iz Lo Lišma dolazi do Lišma (za Njeno ime)’’”. 

Majmonid kaže (Hilhot Tešuva, poglavlje 10:5): „Mudraci su rekli: ′Čovek uvek treba da se angažuje u Tori, čak i Lo Lišma, jer iz Lo Lišma on dolazi do Lišma’. Zato, kada se podučavaju mali, žene i običan svet, podučavaju se da rade jedino iz straha i da bi primili nagradu. Kada uvećaju znanje i steknu puno mudrosti njima će se ova tajna govoritii malo-pomalo, sve dok ne postignu ovu tajnu, kada će znati Njega i služiti Njemu s ljubavlju”. 

A u Pesahim (deo 50), u Tosfot je napisano: „U drugom poglavlju Berahot je rečeno: ′Svako ko se u Tori angažuje Lo Lišma bolje da se nije ni rodio′. I, Rabi Jehuda kaže: ′Ovde se radi o onome koji uči da bi se hvalisao i da bi ometao′”. I u Berahot, Tosfot objašnjava: „Treba da pitamo, jer ovde se radi o onome koji uči samo da bi ometao svoje prijatelje, a tamo se radi o onome koji uči da bi bio poštovan”.

Uz prethodno rečeno, možemo da vidimo da, u radu Stvoritelja, treba da napravimo dva opšta  razabiranja: 1) Lišma (za Njeno ime), 2) Lo Lišma (ne za Njeno ime). Treba tačno da znamo šta je Lišma i šta je Lo Lišma. 

I, vidimo da u Lo Lišma moramo da napravimo pet razabiranja: 

1) Razabiranje koje je kao što to Majmonid kaže, da se pojedinac angažuje u Tori i Micvot (zapovesti) zato što nam je to Stvoritelj zapovedio, a on želi da drži zapovesti Stvoritelja, i zbog toga se angažuje u Tori i Micvot. Ali, treba da zapazimo šta je razlog koji ga obavezuje na to da izvršava zapovesti Stvoritelja. Majmonid kaže da njemu treba reći da je to: „Zbog nagrade i kazne”. Drugim rečima, ako pojedinac drži zapovesti Stvoritelja, Stvoritelj će ga nagraditi: imaće dug život, bogatstvo i sledeći svet. A ukoliko ih ne drži, biće kažnjen zbog toga što ne drži zapovesti Stvoritelja. 

Takođe, treba da napravimo dva razabiranja u vezi sa nagradom i kaznom: 1a) nagrada i kazna  kao što to Majmonid kaže; 1b) postoje nagrada i kazna iz zadovoljstava od Tore i Micvot. Ova pitanja, takođe, ne mogu biti otkrivena studentima početnicima u radu, ni deci i ženama.

2) Drugo razabiranje u Lo Lišma, o kojem se govori u Tosfot, jeste ono kada pojedinac uči Toru da bi bio poštovan. Ovo razabiranje je gore od prvog razabiranja, onog koje pominje Majmonid, jer ovde pojedinac od Stvoritelja ne zahteva da mu On plati za njegov rad, i da to bude ono zbog čega radi. Umesto toga, on hoće da ga ljudi poštuju – tako što mu daju novac ili počasti – i to je razlog koji njega obavezuje na angažovanje u Tori i Micvot. Možemo da kažemo da ovo izgleda kao da on Toru i Micvot drži zato što ga ljudi na to primoravaju, jer ga inače ne bi nagradili, a ne zbog toga što nam je Stvoritelj zapovedio da držimo Toru i Micvot. Međutim, i ovo spada pod Lo Lišma koja dovodi do Lišma. 

Treće razabiranje je ono u kojem se u Tosfot kaže: „Onaj koji uči Toru da bi ometao”. Ovo razabiranje je gore od prethodnih razabiranja Lo Lišma. I o tome je rečeno: „Svako ko se u Tori angažuje Lo Lišma bolje da se nije ni rodio”.

Objasnimo šta je Lišma i šta su pet razabiranja u Lo Lišma, i počnimo odozdo prema gore. 

Lo Lišma da bi ometao je najgora. To je u toj meri tako, da su naši mudraci rekli da je za onog, koji ide ovim putem (uči da bi ometao) „bolje da se nije ni rodio”. Treba da razumemo zašto je onaj koji uči „da bi ometao” gori od onoga koji uči „da bi bio poštovan”. Uostalom, i ovaj koji uči da bi bio poštovan uči zbog drugih ljudi, a ne zarad Stvoritelja, a onaj koji uči da bi ometao, isto tako uči zbog drugih ljudi (da bi ometao). 

Treba da objasnimo razliku između njih (između dva prethodno data razabiranja). Znano je da nam je data zapovest: „Ljubi svoga bližnjeg kao sebe samog”. Rabi Akiva je rekao  to je veliko pravilo Tore. U knjizi Davanje Tore navedeno je da je ovo prelaz  od izlaska iz samoljublja u ljubav drugih, što je ljubav prijateljā  do ljubavi Stvoritelja. Ovo znači da rad Lišma nije moguć pre nego što se izađe iz samoljublja. 

Zbog toga treba da načinimo dva razabiranja u odnosu na ljubav drugih: 1) kada pojedinac ima ljubav drugih; 2) kada pojedinac nema ljubav drugih. Ali postoji i treće razabiranje, što je mržnja prema drugima, a to je kada pojedinac radi nešto da bi povredio druge. Ovo se naziva „Onaj koji pribavlja zadovoljstvo iz toga što njegov prijatelj pati ili je osramoćen”. Drugim rečima, on uživa u tome što je njegov prijatelj osramoćen i pati, i izvlači zadovoljstvo iz toga. Razmatra se da se ovaj pojedinac angažuje u mržnji ljudi. 

Ovime možemo da napravimo razliku između onog koji uči da bi bio poštovan i onog koji uči da bi ometao. I budući da je cilj to da postignemo Lišma, nama je dat savet kojim Lišma možemo da postignemo kroz ljubav drugih. Otuda, iako se pojedinac koji uči da bi bio poštovan ne angažuje u ljubavi drugih, on se ipak ne angažuje u mržnji drugih, budući da on radi za one koji ga poštuju, a oni koji ga poštuju uživaju u tome, i zato ga i poštuju. Otuda, on još ima šansu da postigne Lišma, jednostavno zbog toga što se angažuje u Tori i Micvot, jer mu sama Tora i Micvot donose duh čistote tako da će on biti u mogućnosti da se uzdiže duhovnim stepenima i postigne ljubav drugih i ljubav Stvoritelja. 

Zbog toga je o tome rečeno: „Iz Lo Lišma pojedinac dolazi do Lišma”. Ali pojedinac koji uči da bi ometao, što je čin koji ga dovodi do mržnje drugih, i koji hoće za sebe da izvuče zadovoljstvo iz toga što je njegov prijatelj osramoćen, sigurno neće nikada postići ljubav Stvoritelja jer ga njegove akcije sprečavaju da izađe iz samoljublja. Otuda, kako će on izaći iz samoljublja i doći do ljubavi Stvoritelja? 

Međutim, treba da napravimo još jedno razabiranje u Lo Lišma, što je Lo Lišma prinudom (kao što je napisano u članku 19, 1986/87). Na primer, pojedinac radi za ortodoksnog poslodavca i  od njega  prima dobru platu i taj mu poslodavac kaže: „Ja hoću da ti držiš Toru i Micvot. U suprotnom neću hteti da radiš za mene”. 

On dolazi kući i kaže svojoj ženi da poslodavac hoće da ga otpusti. Njegova žena kaže: „Zašto da držiš Toru i Micvot samo zbog toga što imaš ortodoksnog poslodavca? Mi ne verujemo u to. Zar ćemo prodati našu savest za novac?” I on kaže svojoj ženi: „Bio sam na nekoliko drugih mesta i video da je ovih dana veoma teško naći neki posao, tako da ako ne prihvatimo uslov poslodavca, mi ćemo gladovati”. 

I muž dalje kaže: „Zato mi ne treba da žrtvujemo svoju savest, jer mi znamo istinu, da ne verujemo u Toru i Micvot. Umesto toga, mi ćemo Toru i Micvot držati ne zato što nam je Stvoritelj tako zapovedio, već zato što nam je vlasnik fabrike to naložio, te tako iako držimo Toru i Micvot mi ne moramo u to i da verujemo. Pa šta ako držimo Toru i Micvot? Taj čin ne kalja našu savest, niti nas iznenada pravi vernicima. Mi ostajemo oni koji ne veruju u Stvoritelja čak i kada izvršavamo ova dela”. 

U čemu je, na prvi pogled, važnost toga što pojedinac, na ovaj način, drži Toru i Micvot,  govoreći da njegovo gledište ostaje isto onakvo kakvo je i kod ostalih sekularnih? U čemu je, po našem mišljenju vrednost takvog delovanja? 

Kada je u pitanju Halaha (verski zakoni), mi smo dužni da prisilimo pojedinca čak i ukoliko on kaže da neće. To znači da će on time ipak držati zapovesti Stvoritelja, ali se to naziva Lo Lišma. To je kao što Majmonid kaže (Hilhot Deot, poglavlje šest): „Jer ukoliko se on ne pokaje u tajnosti, on će biti posramljen u javnosti, i biće obrukan i proklet sve dok se ne promeni”. 

To znači da se čak i ovaj način naziva Lo Lišma, jer i iz ove Lo Lišma, pojedinac takođe dolazi do Lišma, i to pre nego onaj koji uči da bi ometao – za koga su naši mudraci rekli: „Za njega je bolje da se nije ni rodio”. I treba da tumačimo da ovde pojedinac, time što drži Toru i Micvot iako Lo Lišma, ne radi ništa protiv ljubavi drugih. Umesto toga ovo daje zadovoljstvo drugima. To jeste, ortodoksni, koji vide da je on sada postao poštovalac Tore i Micvot, ne gledaju na razlog, već na čin. Otuda, oni uživaju u tome. Ali onaj koji uči da bi ometao radi suprotno od onoga što je potrebno da radi.

Time smo objasnili razliku između pojedinca koji uči da bi ometao, što je najgore, i onog koji radi jer ga drugi prisiljavaju da radi, što je Lo Lišma koja je iznad Lo Lišma onoga koji uči da bi ometao. 

Mada je teško tako nešto razumeti, ovaj  koji uči da bi ometao ipak Toru i Micvot drži svojom voljom, a ne kroz prisilu. Međutim on želi da ometa, da ponižava druge, što je samo misao a ne akcija. Ali zašto je onaj koji drži Toru i Micvot kroz prisilu, koji je pod pritiskom javnosti, bolji od onoga koji uči da bi ometao, kad on ne deluje po svojoj slobodnoj volji? 

I mi treba da kažemo da pojedinac koji radi jer ga drugi na to prisiljavaju, izvršava akcije prisilom, ali su te akcije vredne jer mu one donose dobru volju i dobre misli. To je kao što je napisano: „Nudiće ga po njegovoj volji pred Gospodom”. I, naši mudraci su o tome rekli (Arahin 21) da „Nudiće ga” nagoveštava da je on prisiljen, i može se reći da je to protiv njegove volje. Međutim, Talmud kaže da je to po njegovoj volji. Jer, kako je on prisiljen? On je prisiljen dok ne kaže: ′Hoću′”. Iz ovog razloga možemo da kažemo da je Lo Lišma koju on izvršava važnija od Lo Lišma koju izvršava onaj koji uči da bi ometao. 

Naposletku ovaj koji uči da bi ometao izvršava sve akcije u potpunosti. Međutim on misli da će biti poštovan time što pokazuje da on zna, i da drugi ne zna. I mi treba da pitamo  zašto je tako teško postići cilj nazvan Lišma kroz Lo Lišma koja je „da bi ometao”, do te tačke da je za njega rečeno  „bolje da se nije ni rodio?” 

Možemo da kažemo da pojedinac koji uči da bi ometao mora da je sasvim uronjen u Toru i verovatno da on sam sebe razmatra za dovršenog čoveka u Tori. Ako je tako, on nikada neće misliti o materiji Lišma, zato što on vidi da se udubljuje u Toru više od svih svojih prijatelja koji, po njegovom mišljenju, u to ne ulažu ni mnogo sati, ni veliki kvalitet. I, on sam sebe vidi kao nekog koji se udubljuje u Toru, i koji u Tori ulaže veće napore od svojih prijatelja, i to zbog toga da bi došao do ispravnih tumačenja koje treba razumeti u Tori. I on ne uči površno poput drugih, već napreže svoj um. Otuda, kako on o sebi može da misli da on ima neku manu? On nikada ne može da dođe do toga da prepozna svoje zlo, da bi znao da treba da postigne Lišma. Iz ovog razloga, on je proklet. I zbog toga je o njemu rečeno: „Za njega je bolje da se nije ni rodio”. 

A najvažnije u vezi sa Lo Lišma jeste to da ona vodi do Lišma. A po rečima Majmonida suština Lo Lišma je: „Da se primi nagrada i da se ne bude kažnjen”. A u Tosfot se govori o Lo Lišma, koja je da se bude poštovan, gde pojedinac radi da bi ga ljudi videli i cenili. To je kao da on drži zapovesti ljudi, kao da radi za njih i da će mu oni platiti za njegov rad. 

Pojedinac koji radi sa namerom  nagrada i kazna – radi za Stvoritelja, međutim on hoće da mu Stvoritelj plati za njegov rad u Tori i Micvot. On ne radi za druge ljude i ne želi da nagradu dobije od drugih ljudi. On Toru i Micvot izvršava zato što nam je Stvoritelj zapovedio da ih izvršavamo. Ali time, mi ćemo primiti nagradu za naš rad u Tori i Micvot. 

Otuda, ova Lo Lišma je svakako viši stepen od one o kojoj se govori u Tosfot, što je Lo Lišma da bi bio poštovan. To je zato što tu pojedinac radi da bi ga ljudi poštovali, ali kada radi zbog nagrade i kazne, on radi za Stvoritelja, što se naziva Lišma, što znači za Stvoritelja, izuzev što on ipak hoće nagradu za svoj rad, i zbog toga se ovo još ne naziva „prava Lišma”. 

Ipak, uz razabiranje Lo Lišma o kojoj je govorio Majmonid (što je Lo Lišma nagradom i kaznom) treba da razlikujemo još jednu formu Lo Lišma gde se govori o nagradi i kazni mada ovde nagrada i kazna imaju drugačiju formu. Mi prirodno nagradu i kaznu razumemo kada su one odevene u korporalnu odeću, kao što je hrana, piće, itd. Zohar kaže da naša mogućnost da uživamo u korporalnim željama dolazi jedino od male Svetlosti, iz onoga što je palo iz sveta razbijanja, usitnjavanjem svetih iskri unutar Klipot (ljuske), i to je sve zadovoljstvo koje ovde postoji. I, čitav svet juri za ovim zadovoljstvima. Međutim, kada se kaže da je najviša Svetlost odevena u Toru i Micvot, onda je to forma nagrade i kazne sa kojom pojedinac računa.

Mi uvek treba da budemo pažljivi dok govorimo sa nekim ko počinje da drži Toru i Micvot. I treba dobro da razmislimo koji bi razlog držanja Tore i Micvot za tu osobu bio odgovarajući. Svako ima nešto što ga interesuje, to jeste svako ima razlog iz kojeg je njemu vredno da drži Toru i Micvot jer će time  primiti nešto što je vredno velikog napora i truda. I, on će biti voljan da dâ sve što se od njega traži da bi postigao ono što je za njega vredno. 

Iz tog razloga, kada govorimo sa osobom koja počinje da drži Toru i Micvot, njoj treba da govorimo o onome što je za nju važno do te mere da je ona spremna da za to dâ sve što se od nje traži. Inače, bez toga da joj se obezbedi neki razlog koji će na nju uticati tako da ona vidi neku korist za sebe, ona neće ni čuti ono što joj se govori. Čovek je obično zadovoljan onime što ima, i teško menja navike, osim kada iz toga dobija nešto što mu je dovoljno važno tako da mu to daje energiju da promeni svoje načine i počne da radi drugačije od onoga kako je navikao.  

Tako, pred nama je pet razabiranja Lo Lišma:

1. prisilom;

2. onaj koji uči da bi ometao;

3. onaj koji uči da bi bio poštovan, kao što je navedeno u Tosfotu;

4. kroz nagradu i kaznu, kao što je rekao Majmonid; 

5. kroz nagradu i kaznu koje se odnose na duhovno, i koje nisu poput nagrade i kazne u korporalnom koje svako može da razume. Ali ovde pojedinac računa sa nagradom i kaznom koje dolaze usled duhovnih užitaka, kao što je napisano u Uvodu u Knjigu Zohar (stav 31): I, poslednji stepen u ovoj podeli „jeste taj što se u Stvoritelja čovek strasno zaljubljuje, isto kao što se strasno zaljubljuje i u našem svetu, sve dok objekat njegove strasti ne bude pred njegovim očima čitav dan i čitavu noć, kao što pesnik kaže: „Kada se setim Njega, On mi ne dȃ da zaspim”. 

Međutim, mi ne možemo nekoj osobi da kažemo da ona treba da počne u ovoj Lo Lišma, što je peto razabiranje Lo Lišma, jer ne može svaka osoba da razume to i da poveruje u to da u Svetlosti koja je odevena u Tori i Micvot ima više zadovoljstva nego što ga ima u Svetlosti koja je odevena u korporalna zadovoljstva. I, ukoliko bi Svetlost koja je odevena u Toru i Micvot bila odmah vidljiva, to bi se nazivalo „otvoreno Proviđenje”. U toj okolnosti osobi ne bi bilo moguće  da radi Lišma jer bi nju tada na rad primoravalo zadovoljstvo koje bi osećala u Tori i Micvot, a  ne to što je Stvoritelj zapovedio da se drže Tora i Micvot. 

To je kao što je rečeno u Uvodu u učenje o deset Sefirot (stav 43): „Da je Stvoritelj, na primer, uspostavio otvoreno Proviđenje nad Njegovim stvorenjima, u tom bi se slučaju svako ko jede ono što je zabranjeno ugušio na licu mesta, a svako ko izvršava Micva otkrio bi predivna zadovoljstva u tome, poput najfinijih užitaka u korporalnom svetu. Tada, kakva bi budala uopšte razmatrala kušanje nečeg zabranjenog znajući da bi odmah izgubila svoj život zbog toga?... Takođe, koja bi budala izostavila bilo koju Micva da je ne izvrši što je brže moguće. To je upravo kao kada neko ne može da se odvoji od velikog korporalnog zadovoljstva koje mu stiže u ruke već ga odmah prima što brže može?” 

Sledi da tada ne bi postojala mogućnost za izbor, jer su velika zadovoljstva koja su odevena u Toru i Micvot velike Svetlosti. Zbog toga je ovo zadovoljstvo skriveno. Nasuprot tome, u korporalnom, zadovoljstvo je otkriveno u svakoj radnji, što čini da žudimo za bilo kojim mestom gde vidimo da postoji neko zadovoljstvo. A telo ne razlikuje da li je nešto zabranjeno ili dozvoljeno. Zbog toga i postoji pitanje  izbora i pitanje nagrade i kazne. 

Iz prethodno rečenog sledi da kada se nekoj osobi govori o preuzimanju jarma Tore i Micvot, treba pažljivo da se razmisli o tome o kojem tipu Lo Lišma treba da joj se govori. To je tako jer svakoj osobi treba da se govori o onoj Lo Lišma koja odgovara njenom karakteru, da bi ona razumela da je zbog te Lo Lišma njoj vredno da na sebe preuzme Toru i Micvot. Na primer, prvo razabiranje, razabiranje prisilom podesno je za sve, jer kada neko prisiljava nekog da se angažuje u Tori i Micvot tada nema razlike da li on razume ili ne razume. U svakom slučaju, to se naziva „prisilom”, i to znači da neko (Toru i Micvot) može da izvršava čak i iako je njegovo mišljenje po tom pitanju potpuno suprotno, ali on nema izbor. Ovo se naziva „prisilom”. Ali što se tiče drugih formi Lo Lišma, budući da svako ima drugačiji karakter, važno je da se kaže ono što je za osobu prihvatljivo.

I mi možemo da razumemo i ostale tri forme Lo Lišma  1) da bi ometao, 2) da bi bio poštovan i 3) Lo Lišma kroz korporalnu nagradu i kaznu. Ipak, svaka osoba ima drugačiju prirodu, tako da treba da se obrati pažnja na to o kojoj Lo Lišma da joj se govori, to jeste koju Lo Lišma ta osoba može da vidi kao vrednu truda.

Peti tip Lo Lišma jeste žudnja za ljubavlju Stvoritelja. Ovde osoba teži da voli Stvoritelja jer oseća zadovoljstvo iz Tore i Micvot. Ovo nije lako objasniti tako da drugi razume jer sve zavisi od osećaja, i pre nego što osoba dođe do toga da oseti ovaj okus, nema smisla da joj se o tome govori. Zato se ova Lo Lišma naziva „završna forma Lo Lišma”, znači da nakon toga pojedinac prelazi na stepen Lišma. 

I, treba da razumemo zašto se stepen na kojem pojedinac žudi za Torom i Micvot u meri:  „Kada se setim Njega, On mi ne dâ da zaspim”, razmatra za Lo Lišma. To je tako jer zadovoljstvo koje on oseća u Tori i Micvot njega primorava da drži Toru i Micvot. Međutim, Lišma znači da veličina Stvoritelja, to da je On veliki i vladajući, uzrokuje da on drži Toru i Micvot. Tako, pojedinac Toru i Micvot ne drži iz razloga što ga na to primorava zadovoljstvo koje oseća u Tori i Micvot, već je Stvoritelj taj koji čini da on drži Toru i Micvot. 

Razabiranje Lišma opisano je u Uvodu u Knjigu Zohar (stav 32): to je „rad u Tori i Micvot Lišma zarad davanja i ne zarad primanja nagrade… i mi postajemo vredni toga da primimo pet delova duše koje nazivamo NRNHY”. 

Međutim, u skladu sa pravilom da je čovek mali svet, on se sastoji od sedamdeset nacija, i uključuje i Izrael, takođe. 

Prethodno smo rekli da postoji pet razabiranja Lo Lišma, i da postoje ljudi koji pripadaju posebnom tipu Lo Lišma, ali treba isto tako da kažemo da svi ovi tipovi Lo Lišma postoje i unutar jedne osobe, ali dolaze jedan po jedan. Ponekad, u osobi deluje „da bi ometao”. Ponekad, ona radi Lo Lišma da bi bila poštovana, a ponekad koristi Lo Lišma prisilom, o kojoj Majmonid kaže: „Jer ukoliko se on ne pokaje u tajnosti, on će biti posramljen u javnosti, i biće obrukan i proklet sve dok se ne promeni”. 

Drugim rečima, to je kada pojedinac u sinagogu dolazi da moli ili da uči Toru da ga prijatelji ne bi prezirali, jer inače oni će ga prezirati u svojim srcima, iako mu niko neće reći: „Zašto ti ne dolaziš na lekcije Tore u sinagogu?” Ali on je siguran u to da će ga svi videti kao inferiornog. Otuda, on će tada osećati sram, koji će ga naterati da dođe u sinagogu. Sledi da je ovde uzrok za Lo Lišma prisila, kao što je to Majmonid objasnio. 

Lo Lišma prisilom je veoma delotvorna jer je povezana sa patnjom i sramom i time osobi daje više energije da nadiđe ometanja koja ima. Zato, u vreme kada je osoba u stanju najdubljeg  pada, u njoj može da deluje  Lo Lišma zbog srama. To se razmatra za prisilu zbog srama, što znači da osobu sram, što je patnja, prisiljava da radi iako se telo ne slaže sa tim.

I, ponekad pojedinac jača sebe sa Lo Lišma kroz nagradu i kaznu, kao što je Majmonid rekao. A ponekad je u stanju Lo Lišma koja je u vezi sa nagradom i kaznom koje se odnose na to da pojedinac pronalazi smisao u radu. Tako, ukoliko ne drži Toru i Micvot on oseća nedostatak smisla. I ovo je završna Lo Lišma.

Ponekad se nagrada i kazna odnose na osećaj zadovoljstva u radu: kada se pojedinac angažuje u Tori i Micvot, on oseća zadovoljstvo. I ukoliko ne drži Toru i Micvot, on pati. To je poput osobe koja oseća ukus jela i to je razlog zašto ide da jede, budući da hoće zadovoljstvo iz hrane. Sledi da je zadovoljstvo iz hrane razlog iz kojeg ona ide da jede.

Link - What Beginning in Lo Lishma Means in the Work


Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.