Šamati 61: OKO NJEGA JE BURA VELIKA

Oko Njega je bura velika

Uslušano 9. Nisana, 18. april 1948. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Naši mudraci su stih „Oko Njega je bura velika” tumačili tako da je Stvoritelj u pogledu na pravednika precizan do debljine dlake. On (Baal HaSulam) je pitao: „Generalno, ako su oni pravednici, zašto zaslužuju tako veliku kaznu?” 

Radi se o tome da sva ograničenja o kojima govorimo u svjetovima postoje iz perspektive primalaca. To znači da niži sebe ograničavaju i umanjuju do nekog stepena, i otuda ostaju dolje, budući da su oni Gore saglasni sa svime što niži rade. Tako, do tog stepena, obilje se širi prema dolje. Zato kroz svoje misli, riječi i akcije niži uzrokuju da se na taj način obilje spusti od Gore. 

Slijedi da ukoliko niži neku malu akciju ili riječ razmatra za važnu akciju, poput toga da prestanak Dvekut uz Stvoritelja, čak i na trenutak, razmatra za najveći grijeh u Tori, tada i od Gore postoji saglasnost sa mišljenjem nižeg. Ovo se od Gore razmatra tako da je niži zaista prekršio veliku zabranu. Otuda, pravednik kaže da se Stvoritelj ophodi prema njemu precizno do „debljine dlake”, i sa onim što niži kaže, oni od Gore su saglasni. 

A kada niži malu zabranu ne osjeća kao da je velika, tada se ni od Gore ta sitnica koju krši ne razmatra za to da je prekršio veliku zabranu. Otuda se prema takvom čovjeku ophode kao da je mali, to jeste njegove Micvot se razmatraju za male, i njegovi grijesi se takođe razmatraju za male. Razmatra se da su njegovi grijesi i Micvot iste težine, i generalno se razmatra da je taj čovjek mali. 

Međutim, onaj koji razmatra sitnice i kaže da je Stvoritelj precizan sa njima do „debljine dlake”, razmatra se za velikog, tako da su i njegovi grijesi i njegove Micvot veliki. 

U skladu sa tim, zadovoljstvo koje čovjek osjeća pri izvršavanju Micva odgovara mjeri patnje koju može da osjeti kada počini grijeh. O ovome postoji alegorija: neki čovjek koji je izvršio težak zločin protiv kraljevstva, bio je osuđen na dvadeset godina zatvora uz prinudni rad. Zatvor je bio van zemlje, na nekom dalekom mjestu na kraju svijeta. Presuda je odmah bila izvršena i on je poslat na to udaljeno mjesto. 

On je tamo zatekao ljude koje je, kao i njega, kraljevstvo osudilo da budu tu, ali je dobio amneziju i zaboravio da ima ženu i djecu, prijatelje i poznanike. Mislio je da čitav svijet nije ništa drugo osim to zabačeno mjesto sa ljudima koji su tamo, da je tamo rođen, i nije znao ništa više od toga. 

Otuda, njegova istina je u skladu sa onim što trenuto osjeća, i on ne uzima u obzir pravu stvarnost, već samo ono što zna i osjeća. 

Tamo su ga naučili zakonima i pravilima da ne bi ponovo prekršio zakone, i da bi se uzdržao od svih prestupa koji su u zakonima opisani, i da zna kako da ispravi svoje akcije da bi odatle bio oslobođen. 

Iz knjiga kraljevih zakona naučio je da onoga ko, na primjer, prekrši neki zakon, šalju na udaljeno mjesto, daleko od bilo kog naselja. I on je užasnut zbog ovakve teške kazne i ogorčen zbog toga što se izriču tako velike kazne. Ipak, on nikada ne bi pomislio da je on taj koji je prekršio zakone kraljestva, da je strogo kažnjen i da je presuda već izvršena. I budući da ima amneziju, on nikada neće osjetiti svoje istinsko stanje. 

Ovo je značenje za rečeno: „Oko Njega je bura velika”. Čovjek mora da ispita svaki svoj pokret,

i da razmatra da je već prekršio zapovjesti Kralja i da je već protjeran iz kraljevstva. I sada, kroz mnoga dobra djela, njemu počinje da se vraća sjećanje, i on počinje da osjeća koliko je udaljen od mjesta odakle je. 

On počinje da se angažuje u pokajanju sve dok ne bude oslobođen i vraćen u mjesto prethodnog boravka. Ovaj osjećaj dolazi specifično kroz rad čovjeka. I on počinje da osjeća da je udaljen od svog Izvora i korijena, sve dok ne bude nagrađen potpunim Dvekut uz Stvoritelja.

Link - Round About Him It Storms Mightily