уторак, 8. март 2022.

Šamati 26: BUDUĆNOST ČOVJEKA ZAVISI OD NJEGOVE ZAHVALNOSTI ZA PROŠLOST

 
Budućnost čovjeka zavisi od njegove zahvalnosti za prošlost

Uslušano 1943.godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Napisano je: „Gospod je visoko i niski će vidjeti”, jer jedino onaj ko je nisko može da vidi uzvišenost. Slova riječi Yakar (dragocjen) su poput slova riječi Yakir (zna). To znači da u mjeri u kojoj čovjek zna uzvišenost nečega, u toj mjeri on vrednuje veličinu toga.

Čovjek je impresioniran nečim u skladu sa važnošću toga. Impresioniranost njemu donosi osjećaj u srcu, i u mjeri u kojoj on prepoznaje važnost toga, u toj istoj mjeri se u njemu rađa radost.

Čovjek treba da zna svoju niskost, i to da on nije privilegovan više nego njegovi savremenici, bez obzira na to što on vidi da ima mnogo ljudi u svijetu kojima nije kao njemu data snaga da sveti rad radi čak i u najmanjoj mjeri, čak i kada je to bez namjere i u Lo Lišma. Dok njima nije dato da rade ni Lo Lišma od Lo Lišma, čak ni kroz pripremu za pripremu za odjevanje Keduša.

A, on je nagrađen time što mu je Stvoritelj dao želju i misao da bar povremeno radi sveti rad, makar i na najjednostavniji mogući način. I ukoliko on može da cijeni važnost toga, tada u skladu sa važnošću koju on pridaje svetom radu, u toj istoj mjeri on treba da veliča Stvoritelja i zahvaljuje Njemu na tome. A istina je da mi ne možemo dovoljno da cijenimo važnost toga što Toru i Micvot možemo da izvršavamo čak i kada je to bez ikakve namere; iako se i u tom stanju dolazi do toga da se osjeti ushićenje i radost u srcu.

To je tako, jer veličanje i zahvalost koje čovjek daje proširuju njegove osjećaje, i on se uzdiže kroz svaku malu tačku u svetom radu, i on zna za koga radi (to jeste da radi za Njega), i tako se on uzdiže sve više i više.

I, to je značenje za: „Zahvaljujem Tebi za milost koju si Ti učinio za mene!”, i to se odnosi na prošlost. I zatim on sa povjerenjem može da kaže, i zato i kaže: „… i za ono, što ćeš Ti u budućnosti učiniti za mene!”

Link - One’s FutureDepends and Is Tied to Gratitude for the Past


Iz transkripta lekcije rava Lajtmana:

Znate mi se žalimo: gdje je ono što sam ja mislio, što sam očekivao? Ali, ukoliko je čovjek zahvalan i za najmanju mjeru, i za jedan novčić koji je dobio od Stvoritelja, za priliku da se približi, za to da osjeti i da zna da je u kontaktu sa Višim sistemom, iako to i nije stalno, ukoliko može da cijeni značaj toga, prema važnosti koju pripisuje svetom radu, u toj mjeri treba da veliča i zahvaljuje za to.

Mora da postoji čak i najmanja tačka kontakta sa Višom silom, i to je dovoljno da se ovaj kontakt proširi u veoma široku cijev kroz koju će čovjek moći da primi svu Višu Svjetlost. Sve zavisi od toga da li čovjek ima dodirnu tačku sa Stvoriteljem koji ga budi, poziva na vezu sa Njim. Sve ostalo zavisi od uvažavanja i zahvalnosti.

Sve ove zapovijesti su da se približimo jedni drugima i Stvoritelju, sistemu Adam Harišon, “čak iako je to bez namjere”, što znači da čovjek ponekad kaže: ja nemam pravu namjeru, i ukoliko jedino pratim svoje misli ja neću imati ništa od ovoga. To nije tačno. I u mjeri u kojoj osoba može, ona to mora da cijeni kao nešto najvrijednije.

“U tom stanju čovjek osjeća ushićenje i radost u srcu”, ukoliko se suoči sa ovom tačkom povezanosti koju mu je Stvoritelj dao. 

 

Нема коментара:

Постави коментар