Šamati 121: ONA JE POPUT LAĐE TRGOVAČKE

 

Ona je poput lađe trgovačke

Čuo sam
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Rečeno je u stihu: „Ona je poput lađe trgovačke, ona svoj hleb donosi izdaleka”*. U vrijeme kada čovjek zahtijeva i insistira: „Sve je moje”, to jeste zahtijeva da sve njegove želje budu posvećene Stvoritelju, tada se Sitra Ahra budi i ustaje protiv njega i isto tako zahtijeva: „Sve je moje”.

*Solomonove priče 31:14
Ona je kao lađa trgovačka, iz daleka donosi hranu svoju.

I, oni počnu da trguju. A trgovina znači da kada neka osoba hoće nešto da kupi, ona se sa prodavcem raspravlja oko vrijednosti, to jeste svako od njih tvrdi da je u pravu. I ovdje, tijelo ispituje koga je vrijedno da sluša: onoga koji prima ili silu koja daje. Oba jasno tvrde: „Sve je moje”. Tu čovjek vidi svoju niskost, da i u njemu, takođe, postoje iskre koje ne pristaju da izvršavaju Toru i Micvot čak ni u najmanjoj mjeri, i da čitavo tijelo tvrdi: „Sve je moje”.

Tada „svoj hleb donosi izdaleka”. To znači da iz udaljenosti, „izdaleka”, kada vidi koliko je daleko od Stvoritelja, on žali i traži od Njega da ga On približi – „svoj hleb donosi”. Hleb označava vjeru. U tom stanju čovjek dobija trajnu vjeru, jer „Stvoritelj je to tako načinio da bismo imali strah Stvoritelja”. To znači da sva ta stanja u kojima on osjeća da je daleko od Stvoritelja njemu daje Sam Stvoritelj da bi on imao potrebu da preuzme na sebe strah nebesa. 

Ovo je značenje za rečeno: „Jer čovjek ne živi samo na hlebu već na svemu što izlazi iz usta Gospoda”*. To znači da Život od Keduša čovjeku ne dolazi specifično od približavanja, od ulaska, to jeste od ulaska u  Keduša, već i od izlaska, to jeste od udaljavanja. To je tako jer kada se Sitra Ahra odjene u tijelo čovjeka i uz opravdan argument tvrdi „Sve je moje”, čovjek nadilazeći ova stanja biva nagrađen trajnom vjerom. 

*Ponovljeni zakoni, 8:3
I mučio te je, glađu te morio; ali te je opet hranio manom za koju ti nisi znao ni oci tvoji, da bi ti pokazao da čovek ne živi o samom hlebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih. 

To znači da čovjek treba sve da pripiše Stvoritelju, to jeste da čak i izlasci potiču od Njega. Kada je nagrađen, on vidi da su i izlasci i ulasci bili od Njega. 

To ga primorava da bude skroman (u niskosti), jer vidi da Stvoritelj čini sve, i izlaske i ulaske. I, zbog toga je o Mojsiju rečeno da je skroman i strpljiv – da čovjek mora da toleriše niskost, to jeste da u svakom stepenu treba da se drži svoje niskosti. Čim napusti niskost, on odmah gubi sve stepene „Mojsije” koje je već postigao.           

Ovo je značenje za strpljenje. Niskost postoji u svakome, ali ne osjeća svako da je niskost nešto dobro i zbog toga ne želi to da trpi. Međutim, Mojsije je izdržavao u niskosti, zbog čega su ga nazivali „skroman”, to jeste radovao se svom niskom stanju. 

Postoji pravilo: „Tamo gdje nema radosti, Šehina (Božansko) ne obitava”. Otuda, tokom perioda pročišćenja, prisustvo Šehina nije moguće. I, iako je ispravka (pročišćenje) nužna, ovo je ipak samo poput kupaonice, i premda je čovjek prinuđen da ide tamo, sigurno je da to nije Kraljeva palata.

Ovo je značenje za riječi Beraha (blagoslov) i Behora (pravo prvorođenog), čija su slova ista (na hebrejskom). Pravo prvorođenog je GAR, i Sitra Ahra želi GAR, ali ne i blagoslove, budući da je blagoslov odjeća za Mohin. A, Isav je želio pravo prvorođenog bez ove odjeće, međutim zabranjeno je da se primi Mohin bez odjeće. Ovo je značenje za ono što je Isav rekao: „Zar nijesi sačuvao nijedan blagoslov za mene?” „Nijedan blagoslov” znači suprotno od blagoslova, što je prokletstvo. O tome je rečeno: „On je volio prokletstvo i ono mu je došlo; i on nije imao želju za blagoslovom”.

Link - 121. She Is Like Merchant-Ships