Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)
Postoji spor u vezi sa zaslugama praotaca (Šabat, 55): „Šmuel je rekao: ‘Delovanje zasluga praotaca je prestalo’. Rabi Johanan je rekao: ‘Zasluge praotaca će postojati’”. U Midraš (Midraš Raba, Vajikra, 37): „Rav Aha je rekao: ‘Zasluge praotaca postoje zauvek i zauvek će se pamtiti’”. Rečeno je (Tosfot): „Rabeinu Tam kaže da zasluge praotaca jesu prestale, ali savez praotaca nije”. Prema Rabi Johananu nema spora između Šmuela i Rabi Johanana: Šmuel je rekao da je delovanje zasluga praotaca prestalo za zle, ali ne i za pravednike, a i Rabi Johanan je onim što je rekao ukazao na pravednike.
U skladu sa prethodno navedenim možemo da tumačimo pitanje izbora: „Ukoliko postoji delovanje zasluga praotaca, tada tu ne postoji izbor, budući da zasluge praotaca uzrokuju da pojedinac bude pravednik. A prema rečima Tosfota, u ime Arija, zasluge praotaca namenjene su jedino pravednicima. Otuda pojedinac inicijalno ima izbor da postane pravednik i nakon toga može i da uživa u zaslugama praotaca“.
Iz eseja Matan Tora (Davanje Tore, stav 19) jasno je da zahvaljujući delovanju zasluga praotaca mi imamo snagu da napravimo izbor, i kada ne bi bilo delovanja zasluga praotaca mi ne bismo bili u stanju da napravimo izbor. U stvarnosti mi vidimo da čak i kada postoji delovanje zasluga praotaca, mi ne vidimo da svako ima snagu da napravi izbor. Naprotiv, svako razmatra da je to teško. Ipak, nama zasluge praotaca pomažu da napravimo izbor.
Izbor je moguć tamo gde postoje dve jednake strane i čovek mora da odluči. Ali kada je jedna strana jača od druge, ne može se reći da imamo izbor, jer je prirodno da naginjemo ka jačoj strani. A, zahvaljujući delovanju zasluga praotaca te dve strane su uravnotežene tako da mi možemo da napravimo izbor. To se naziva – nama se daje snaga da napravimo izbor.
Da bismo ovo razumeli treba da pogledamo šta je napisano u eseju, Davanje Tore (stav 19): „Otuda, Stvoritelj nije pronašao ni naciju ni jezik koji bi bili kvalifikovani da prime Toru, osim sinova Avraama, Isaka i Jakova, koji su nasledili zaslugu praotaca, što se odrazilo na njih, kao što su naši mudraci rekli: ‘Praoci su držali čitavu Toru čak i pre nego što je data’. To znači da su zbog uzvišenosti svojih duša oni imali mogućnost da steknu sve puteve Stvoritelja u pogledu na duhovno u Tori. To potiče iz njihovog Dvekut koji su imali i bez toga da su im prethodno bile potrebne lestve praktičnog dela Tore, a koji nisu bili u mogućnosti da izvršavaju, uopšte (kao što je napisano u „Matan Tora”, stav 16). Nesumnjivo, i čistota tela i uzvišenost duha naših Svetih Otaca u velikoj meri su uticali na njihove sinove i sinove njihovih sinova...”
Sledi da zahvaljujući delovanju zasluga praotaca mi možemo da napravimo izbor. Da nije tako, to ne bi bilo moguće.
Međutim, čak i uz delovanje zasluga praotaca
nama je potrebna velika milost da bismo mogli da napravimo izbor, to jeste da
napustimo samoljublje, preuzmemo na sebe ljubav drugih i da sve naše želje budu
jedino zarad toga da damo zadovoljenje Stvoritelju. Takođe, da uz sve vrline
Tore i Micvot budemo u stanju da
porazimo zlo u nama i preokrenemo ga u dobro.
Međutim, treba da razumemo zašto Šmuel kaže: „Delovanje
zasluga praotaca je prestalo”. Pitanje je „A šta je postojalo pre nego što je
prestalo?“ Proizlazi da tada pojedincu
nije bio potreban izbor, jer je posedovao zasluge praotaca. Ipak, mi treba da
kažemo da to kada pojedinac od Stvoritelja traži da ga On približi Njemu – da
bi zaista služio Njemu – jeste sama molitva. Zahtev pojedinca da mu Stvoritelj pomogne
kroz zaslugu praotaca sam po sebi se razmatra za „izbor”. Suština je u tome da
pojedinac uradi sve što je u njegovoj moći, i ovo se već naziva „izbor”.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.