Šamati 161: U VEZI SA DAVANJEM TORE – 2

 
U vezi sa davanjem Tore – 2

Čuo sam tokom obroka na Šavuot
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Davanje Tore na planini Sinaj ne znači da je Tora tada data i da se sada ne daje. Naprotiv, davanje Tore je vječno – Stvoritelj uvijek daje. Međutim, mi nijesmo podesni da je primimo. Ali tada, na planini Sinaj, mi smo bili primaoci Tore. I jedina vrlina koju smo tada imali jeste ta da smo bili „kao jedan čovjek u jednom srcu”. Ovo znači da smo svi imali samo jednu misao – primanje Tore. 

Međutim, sa strane Stvoritelja, On Toru daje uvijek, kao što je napisano u imenu RIBAŠ (rav Isak ben Šešet): „Čovjek svaki dan treba da sluša Deset zapovijesti na planini Sinaj”. 

Tora se naziva „napitak Života” i „napitak smrti”. Treba da pitamo: „Kako te dvije suprotnosti  mogu da postoje unutar jednog subjekta?” Sve što vidimo našim očima nije ništa drugo osim osjećaja, a  stvarnost, sama po sebi, nas ne interesuje. Otuda, kada čovjek uči Toru, i Tora ga udaljava od ljubavi Stvoritelja, ta Tora se sigurno naziva „napitak smrti”. A, ukoliko ga Tora dovodi bliže Stvoritelju, ta Tora se naziva „napitak Života”. 

Međutim, sama Tora, to jeste stvarnost sama po sebi, ne razmatra se. Umjesto toga,  osjećaji određuju realnost za nas, ovde dolje. A Tora, sama po sebi, bez onih koji je primaju, treba da se tumači kao Svjetlost bez Kli, u kojoj mi nemamo nikakvo postignuće. Ovo se razmatra za „esencija bez materije”. I, mi nemamo postignuće esencije, čak ni korporalne esencije, a tim prije ni duhovne. 

Kada čovjek radi zarad sebe, to se razmatra za Lo Lišma, i iz Lo Lišma dolazimo do Lišma. Tako, ukoliko čovjek još nije nagrađen primanjem Tore, on se nada da će je primiti sljedeće godine. I, kada u potpunosti postigne Lišma, tada on, u ovom svijetu, nema više šta da radi. 

Otuda, svake godine postoji vrijeme primanja Tore, jer je to vrijeme pogodno za buđenje od dolje, budući da je tada došlo vrijeme kada se Svjetlost davanja Tore otkriva nižima. Zbog toga uvijek postoji i buđenje od Gore, tako da niži mogu da izvrše istu akciju kao što su to radili i tada, u ono vrijeme. Tako, ukoliko čovjek nastavi da ide putem koji ga iz Lo Lišma dovodi do Lišma, on napreduje ispravno i nada se da će biti nagrađen time da  primi Toru Lišma. Ali, ukoliko cilj nije stalno pred njegovim očima, on se kreće suprotno u odnosu na Toru, koja se naziva „Drvo Života”. Tada se Tora razmatra za „napitak smrti”', jer se čovjek sve više i više udaljava od linije Života. 

„Trudio sam se i nisam našao, ne vjeruj.” Treba da razumijemo šta znači: „našao”. Šta je to što treba da se pronađe? „Našao” znači pronaći milost u očima Stvoritelja. 

„Nisam se trudio i našao sam, ne vjeruj.” Nakon svega, moramo da razumijemo da on ne laže; ovdje se ne radi o samoj osobi kao pojedincu. Umjesto toga, to je pravilo koje se odnosi na cjelinu. I ukoliko pojedinac vidi da je našao milost u očima Stvoritelja, zašto „ne vjeruj”? Radi se o tome da čovjek, ponekad, kroz molitvu nađe milost u očima Stvoritelja. Jer, to je snaga molitve – ona može da djeluje poput truda. (Mi, isto tako, vidimo da i u korporalnom postoje oni koji opskrbu za sebe dobijaju kroz trud, a postoje i oni koji opskrbu za sebe dobijaju kroz molitvu. I time što traži za opskrbu, čovjeku je dozvoljeno da opskrbi sebe) 

Ali u duhovnom, iako je čovjek  nagrađen milošću u očima Stvoritelja, on kasnije ipak mora da plati punu cijenu – mjeru truda koji svako ulaže. A ukoliko ne plati punu cijenu, on će izgubiti Kli. Zbog toga je on rekao: „Nisam se trudio i našao sam, ne vjeruj”, jer će on izgubiti sve. Otuda, čovjek kasnije mora da plati punom mjerom svog truda. 

Link - 161. Concerning the Giving of the Torah – 2