Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)
Napisano je: „Nemoj imati drugih bogova osim Mene”. I, Zohar tumači da je potrebno da postoji „kamenje kojim se vaga”. I pita: „Kako se uz pomoć kamenja vaga rad tako da čovjek može da zna svoje stanje na putu Stvoritelja?” I, odgovara da je znano da u vrijeme kada čovjek počne da radi više nego što je navikao, tada njegovo tijelo počinje da se opire i da se svom snagom protivi ovom radu.
To je zbog toga što je, za tijelo, davanje jaram i teško breme, i tijelo ne može da toleriše ovakav rad. A, suprotstavljanje tijela se u čovjeku manifestuje kroz pojavu stranih misli, to jeste tijelo počinje da postavlja znana pitanja: „Ko?” i „Što?” (ko je taj vaš Stvoritelj? što vam daje taj rad?). I čovjek o tim pitanjima kaže da sva ona dolaze od strane nečistih sila (Sitra Ahra), i to zbog toga da bi ga omela u radu.
Ukoliko čovjek kaže da ta pitanja dolaze od Sitra Ahra, tada on krši ono što je napisano: „Nemoj imati drugih bogova osim Mene”.
To je zbog toga što je čovjek obavezan da vjeruje da ta pitanja dolaze od svete Šehina, zato što „Nema ništa osim Njega”. Sveta Šehina otkriva čovjeku njegovo istinsko stanje, tako što mu ukazuje na to da li on ide putem Stvoritelja ili ne. I time što mu šalje pitanja koja se nazivaju strane misli, ona (Šehina) vidi kako čovjek gleda na ta pitanja. I, čovjek mora sve ovo da razumije – svoje istinsko stanje u radu – da bi znao što da radi.
Ovo je poput priče o tome da je jedan čovjek htio da sazna koliko njegov prijatelj njega voli. Naravno, kada su licem u lice, prijatelj će, zbog stida, sakriti ono što stvarno misli. Zbog toga je ovaj čovjek rekao nekome da pred prijateljem govori loše o njemu da bi saznao kakva je prijateljeva reakcija kada on nije prisutan. I tada čovjek može da zna istinu o tome koliko njegov prijatelj njega voli.
I pouka je da, kada sveta Šehina pokazuje čovjeku svoje lice, to jeste kada Stvoritelj čovjeku daje životnost i radost, tada se čovjek, dok je u takvom stanju, stidi da kaže što misli o radu davanja i o tome da ne primi ništa za sebe. A, kada čovjek nije pred licem Šehina, to jeste kada se životnost i radost ohlade, što je test za „ne pred Njenim licem”, tada čovjek može da vidi svoje istinsko stanje u odnosu na davanje.