Šamati 31: ONAJ KOJI JE UGODAN DUHU NARODA

Onaj koji je ugodan duhu naroda*

*Pirke Avot 3: Rabin Hanina Ben Dosa volio je ponavljati: onaj sa kim su zadovoljni ljudi, zadovoljan je i Bog. Ali svakim sa kim su ljudi nezadovoljni, nezadovoljan je i Bog. 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je: „Onaj koji je ugodan duhu naroda…” On (Baal HaSulam) pita: „Ali mi nalazimo da su veliki i slavni mudraci bili u nesuglasju. Ukoliko je tako, nema onog koji je ugodan duhu naroda”.

I on je odgovorio – to nije rečeno za „sve što je od stvorenja”, već za „duh stvorenja”. To znači da se jedino tijela spore, zato što svako koristi svoju želju za primanjem.

A „duh stvorenja”, to je već duhovno. A rečeno: „… onaj koji je ugodan…” odnosi se na to da pravednici koji privlače obilje, obilje privlače za čitavu generaciju. I jedino zbog toga što oni još nisu odenuli svoj duh, oni ne mogu da postignu i osjete obilje koje pravednici privlače.

Link - Anyone Who Pleases the Spirit of the People

Iz transkripta lekcije rava Lajtmana 

●  Zato se kaže: „U skladu s duhom stvorenja”. Na nivou „Ruah” na  koji se osoba uzdiže sa nivoa životinje „Nefeš” nema sporova i svađa, jer svako ko je na ovom nivou razumije i osjeća čitav zajednički sistem duša.

●  Spor se odvija u željama, kada svako djeluje iz svoje želje, jer svaka duša ima 613 želja u posebnoj kombinaciji koja je karakteristična samo za nju.

● I zato se, prilikom ispravki duša, vrijeme i redoslijed ispravljanja svake od 613 želja međusobno razlikuje. Ta razlika se naziva spor. Dok na nivou „Ruah”... nema sporova, postoji samo povezanost i savršenstvo.

● Na nivou „Ruah” nema sporova između mudraca. Međutim, Baal HaSulam kaže: „Ali postoje brojni primjeri velikih pravednika koji se međusobno spore”, njihova mišljenja se razlikuju

● To uopšte nisu sporovi kao oni koji se vode u našem svijetu, kada se egoizam jednog sukobljava sa egoizmom drugog. Naprotiv, na nivou „Ruah” u sporovima doznajemo koliko se možemo obogatiti kroz uključivanje jednih u druge, gdje svako daje drugom, kad niko ne može da zamijeni ili potisne onog drugog. Naprotiv, u cjelokupnom sistemu svako dodaje od sebe, i bez toga neće biti savršenstva.