Šamati 120: ZAŠTO SE ORASI NE JEDU NA ROŠ HAŠANA

 

Zašto se orasi ne jedu na Roš Hašana

Čuo sam na kraju praznika Roš Hašana 1942. godine u Jerusalimu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Razlog iz kojeg se orasi ne jedu na Roš Hašana (jevrejska Nova godina) je taj što Egoz ​​(orah), ima istu Gematriju kao Het (grijeh). I on (Baal HaSulam) pita: „Zar Egoz, prema Gematriji, ne odgovara i Tov (dobro)?“ I on daje odgovor da Egoz ukazuje na Drvo znanja dobra i zla.

I prije nego što se čovjek pokaje iz ljubavi, Egoz je za njega i dalje grijeh. A čovjeku koji je već nagrađen pokajanjem iz ljubavi, njegovi grijesi postaju zasluge. Slijedi da je grijeh preokrenut u dobro, i tada je njemu dozvoljeno da jede orahe. Zbog toga treba da pazimo na to da jedemo samo ono što nema ni nagovještaj grijeha, i što se razmatra za Drvo Života. Međutim, ono što ima istu Gematriju kao i Het ukazuje na Drvo znanja dobra i zla.

Link - 120. The Reason for Not Eating Nuts on Rosh Hashanah

Šamati 115: NEPOKRETNO, VEGETATIVNO, ŽIVOTINJSKO I GOVORNO

  

Nepokretno, vegetativno, životinjsko i govorno

Čuo sam 1940. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

„Nepokretno” je nešto što nema sopstvenu upravu već je pod upravom svog gospodara i obavezno je da u potpunosti ispuni želje gospodara. I, budući da je Stvoritelj sva stvorenja načinio za Njegovu slavu, kao što je rečeno: „Svakog ko se naziva Imenom Mojim Ja sam stvorio za Moju slavu”, to znači da je Stvoritelj stvorio stvorenje za sopstvenu potrebu. Tako je i priroda gospodara utisnuta u stvorenja. Zbog toga nijedno stvorenje ne može da radi zarad bližnjeg, već sve radi jedino zarad sebe.

„Vegetativno” je nešto što već ima sopstvenu upravu u izvesnoj mjeri, to jeste može da uradi nešto što je suprotno mišljenju gospodara. To znači da već može da radi nešto što nije za sopstvenu korist nego zarad davanja. Ovo je već suprotno onome što postoji u volji gospodara, a što je On utisnuo u niže, što je da će oni raditi jedino sa željom za primanjem za sebe.

Ipak, kao što vidimo u korporalnom svijetu, iako biljke vrše nešto kretanja šireći se u dužinu i širinu, one i dalje imaju jedno zajedničko svojstvo. Drugim riječima, ne postoji nijedna biljka koja može da ide protiv prirode svih biljaka. Umjesto toga, one moraju da se povinuju zakonu biljaka i nisu u stanju da išta urade suprotno svojoj vrsti. 

Šamati 119: UČENIK KOJI JE UČIO U TAJNOSTI

 

Učenik koji je učio u tajnosti

Čuo sam 5. Tišreja, 16. septembar 1942. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Bruria je udarila učenika koji je učio u tajnosti i rekla mu: „uređeno u svemu …”, ukoliko je uređeno u 248 organa, postoji. 

U tajnosti znači Katnut, od reči Haš-Mal. Haš znači Kelim de Panim, a Mal znači Kelim de Ahor, Kelim ispod Haze, koje uzrokuje Gadlut. 

Taj učenik je mislio da ukoliko je nagrađen stanjem Haš, željom za davanjem, i sve njegove namjere su jedino da daje, tada je on već nagrađen potpunim savršenstvom. Međutim, budući da je svrha stvaranja  svjetova – Činiti dobro Njegovim stvorenjima, da ona prime sva uzvišena zadovoljstva, čovjek treba da postigne potpun stepen, ispunjenje svih svojih Kelim, ukljućujući i one ispod Haze, to jeste svih 248 organa.

Zbog toga mu je Bruria rekla stih: „uređen u svemu”, u svih 248 organa. To znači da će on širiti (Svijetlost) i ispod Haze, što znači da on takođe treba da širi i Gadlut.

Ovo je Mal, govor, što je razabiranje otkrivenosti, da otkrije čitav stepen. Međutim, da bi se izbegla manjkavost, čovjek prvo mora da primi stanje Katnut, nazvano Haš, ono što je u tajnosti, što još nije otkriveno.: Nakon toga, on treba da skrutinizuje razabiranje Mal, takođe, to jeste stanje Gadlut, i tada će čitav stepen biti otkriven.

Ovo je „uređeno… i sačuvano”, kada je stanje Katnut već sačuvano u čovjeku, i on može da širi Gadlut, bez straha. 

Link - 119. That Disciple Who Learned in Secret

Šamati 118: KOLJENA KOJA SU KLEKNULA PRED BAALOM

 

Koljena koja su kleknula pred Baalom*

*Baal znači muž, gospodar i lažni bog
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Postoji razabiranje „žena”, i postoji  razabiranje „muž”. Žena se razmatra za „ona nema ništa osim onoga što joj njen muž daje”, a muž se razmatra za onog koji sam privlači sebi sve  obilje. Koljena se razmatraju za „potčiniti”, kao što je napisano: „pred Tobom će svako koljeno kleknuti”.

Isaija 45:22, 23

Ovamo se k meni okrenite, dajte se spasiti, svi krajevi zemaljski, jer sam ja Bog, i drugi nitko.
Sobom sam se zakleo, iz usta mojih dolazi istina, riječ neslomiva. Svako će se koljeno pokloniti preda mnom, svaki će se jezik zavjeriti meni.

Postoje dva razabiranja za „potčiniti”:

1. Čovjek koji se potčini pred većim, iako ne zna njegove zasluge ali vjeruje da je velik - on se zato potčini pred njim;

2. Kad njegovu veličinu i zasluge zna u potpunoj jasnoći.
Isto tako, postoje dva razabiranja u vezi sa vjerom u veličinu Višeg: 

1. Čovjek vjeruje da je On velik jer on nema drugi izbor, to jeste čovjek nema način da zna Njegovu veličinu.           

2. Čovjek ima način da Njegovu veličinu zna sa potpunom sigurnošću, ali on ipak bira put vjere, jer „Slava je Božja sakrivati stvar…” To znači da iako postoje iskre u njegovom tijelu koje hoće specifično da znaju Njegovu veličinu, i da ne bude poput zvijeri, on ipak bira vjeru, iz prethodno navedenog razloga.

Šamati 117: TRUDIO SAM SE I NISAM NAŠAO - NE VJERUJ

 

Trudio sam se i nisam našao - ne vjeruj

Čuo sam
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Naša obaveza je „neophodna mjera truda”. Stvoritelj čovjeku daje poklon i On hoće da čovjek osjeti dobrobit od poklona, u suprotnom je on poput budale o čemu su naši mudraci rekli: „Ko je budala? Onaj koji gubi ono što mu je dato”. I, budući da on ne cijeni poklon, on ga i ne čuva. 

Postoji pravilo da čovjek ne osjeća važnost ni u čemu ukoliko on nema potrebu za tim. I u mjeri u kojoj čovjek osjeća nedostatak za nečim i pati što to ne postiže, u toj  mjeri čovjek osjeća radost i zadovoljstvo iz ispunjenja tog nedostatka. To je slično tome kada se nekome daju razni ukusni napici, ali ako on nije žedan, on u njima neće osjetiti nikakav okus, kao što je napisano: „Kao hladna voda žednoj duši”. 

*Solomonove priče 25:25
‘’Dobar je glas iz daleke zemlje kao studena voda žednoj duši’’.

Otuda, kad pripremamo trpezu da se ljudima ugodi, postoji običaj: kad spremamo meso i ribu i drugu dobru hranu, vodimo računa da poslužimo nešto gorko i ljuto, kao što su senf, ljute paprike, a i nešto kiselo i slano. Sve ovo ima za cilj da se pobudi glad. Jer, kada srce osjeti ljut i gorak okus, to izaziva glad i nedostatak koje čovjek treba da zadovolji dobrom hranom. 

I, niko se ne pita: „Zašto mi je potrebno nešto što pobuđuje glad? Zar domaćin ne treba da priprema samo ono što zadovoljava potrebu, to jeste obrok, a ne da priprema i ono što izaziva potrebu za zadovoljenjem?” Odgovor je očigledan – domaćin želi da ljudi uživaju u obroku, i u mjeri u kojoj oni imaju potrebu za hranom, u toj istoj mjeri će uživati u obroku. Slijedi da ukoliko domaćin daje mnogo dobre hrane, to im ipak neće pomoći da u obroku uživaju iz prethodno navedenog razloga, jer nema ispunjenja bez nedostatka. 

Šamati 116: ONAJ KOJI KAŽE DA MICVOT NE ZAHTIJEVAJU NAMJERU

 

Onaj koji kaže da Micvot ne zahtijevaju namjeru

Čuo sam
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„Micvot (zapovjesti) ne zahtjevaju namjeru” i „Nagrada za Micva nije u ovom svijetu”. To znači da onaj ko kaže da za Micvot nije potrebna namjera vjeruje da nagrada za Micva nije u ovom svijetu. Namjera je razumjevanje i okus Micva. I, ovo je prava nagrada za Micva. Ukoliko čovjek osjeća okus Micva i razumije mudrost u njoj, onda nije potrebna veća nagrada od toga. Otuda, ukoliko Micvot ne zahtjevaju namjeru, nagrada za Micva svakako nije u ovom svijetu, budući da čovjek ne osjeća ni okus ni mudrost u Micva.

Slijedi da ukoliko je čovjek u stanju u kojem nema namjeru, onda je on u stanju u kojem  nagrada za Micva nije u ovom svijetu. Jer nagrada za Micva su okus i mudrost, i ukoliko čovjek to nema, on svakako nema nagradu za Micva u ovom svijetu.

Link - 116. He Who Said, “Mitzvot Do Not Require Intention”