Šamati 14: ŠTA JE VELIČINA STVORITELJA

 

Šta je veličina Stvoritelja

Uslušano 1948. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Veličina (Uzvišenost) Stvoritelja, Romemut znači to da čovjek mora da moli Stvoritelja da mu dâ snagu da ide vjerom iznad razuma. Postoje dva objašnjenja za veličinu Stvoritelja:

1. Čovjek ne treba da teži da se ispuni znanjem, što je razum, kojim može da odgovori na svoja pitanja. Umjesto toga, čovjek treba da ima želju da to umjesto njega uradi Stvoritelj. I, to se naziva Romemut (Veličina) Stvoritelja, jer sva mudrost dolazi od Gore a ne od čovjeka, znači da čovjek ne može da odgovori na sopstvena pitanja. 

Jer, svaki odgovor koji čovjek može sam da dâ razmatra se za odgovor spoljašnjeg uma. Drugim riječima, želja za primanjem za sebe razumije da je vrijedno izvršavati Toru i Micvot. Međutim, ukoliko čovjeka na rad primorava vjera iznad razuma, to se naziva „suprotno želji za primanjem za sebe”.

 

2. Veličina Stvoritelja znači to da je čovjeku potrebno da Stvoritelj ispuni njegove želje. 

I, zbog toga:

1. Čovjek mora da ide vjerom iznad razuma i tada vidi da je prazan što za posljedicu ima to da on osjeća da mu je Stvoritelj neophodan.

2. Jedino Stvoritelj može čovjeku da dâ snagu da ide vjerom iznad razuma. 

To jeste, ono što Stvoritelj daje naziva se „Romemut Stvoritelja”.

Link - What Is the Greatness of the Creator

Šamati 13: MATERIJA RIMON, NAR

Materija Rimon, Nar

Uslušano tokom obroka druge večeri na Roš HaŠana (15. septembar, 1947. godine)

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Bal HaSulam je govorio da Nar (Rimon) ukazuje na ono što su naši mudraci rekli: „čak i vaši prazni (Reikateikh), čak i grešnici, ispunjeni su sa Micvot  poput ‘nara’, kao što je nar (Rimon) ispunjen zrnima”. I on kaže da Rimon (nar) dolazi od riječi Romemut, što je „vjera iznad razuma”. Ovo je značenje za: „čak i oni prazni među vama ispunjeni su sa Micvot…”. A mjera ispunjenosti odgovara stepenu u kojem se može ići iznad razuma, i to se naziva Romemut (veličina). A praznina se odnosi na mjesto na kojem nema postojanja. Kao što je napisano: „Zemlja okačena ni o šta”.*

*Komentar rava Lajtmana: …na praznini gradimo svoju duhovnost, i to se naziva „zemlja okačena ni o šta“. To znači da je duhovno tlo izgrađeno na praznini, na kojoj se ne može ništa temeljiti, već se tlo može izgraditi na sili Bina, sili Emuna (vjere), sili davanja.

I, šta je mjera ispunjenja praznog mjesta? Odgovor je da je ta mjera u skladu sa tim koliko čovjek sebe uzdigne iznad razuma. 

To znači da praznina treba da bude ispunjena uzvišenošću, vjerom iznad razuma. I, čovjek od Stvoritelja treba da traži da mu On za ovo dâ snagu. To znači da sva ova praznina nije stvorena da bi se čovjek osjetio praznim, već da bi on mogao da se ispuni veličinom Stvoritelja, to jeste da  sve prihvati vjerom iznad razuma.

I, to je značenje za: „I učinio je Stvoritelj tako da bi čovjek imao trepet pred Njim”. 

To znači da sve misli praznine koje dolaze čovjeku, njemu dolaze zarad toga da bi on imao potrebu da preuzme na sebe vjeru iznad razuma. No, za to je potrebna pomoć Stvoritelja, i čovjek mora od Stvoritelja da traži da mu On dâ snagu da ide vjerom iznad razuma. 

I, precizno tada čovjeku je neophodna pomoć Stvoritelja jer njegov spoljašnji um uzrokuje da on razumije suprotno. I, otuda za čovjeka nema drugog savjeta već da moli Stvoritelja da mu On pomogne. 

Šamati 12: ONO ŠTO JE GLAVNO U RADU ČOVJEKA

Ono što je glavno u radu čovjeka

Uslušano tokom objeda drugog dana Roš HaŠana 16. septembar 1947. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Ono što je glavno u radu čovjeka jeste da on dođe do toga da osjeti okus iz davanja zadovoljenja Stvoritelju. Jer, sve što čovjek radi da bi zadovoljio sebe udaljava ga od Stvoritelja usljed razlike u formi. Ali, ukoliko on izvršava neku akciju, čak i najmanju, i ukoliko je to zarad Stvoritelja, tada se to svakako razmatra da on izvršava Micva.

Otuda, ono glavno jeste to da čovjek treba da nastoji da postigne silu koja će mu omogućiti da osjeti okus davanja. A, zarad toga on mora da umanji silu koja uzrokuje to da osjeća okus dok prima za sebe. I on će tada, korak po korak, postići okus davanja.

Link – The Essence of One’s Work

Šamati 11: RADUJTE SE UZ TREPET

 

Radujte se uz trepet*

*Psalmi 2:11 „Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom”. 

Uslušano 1948. godine 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Radost je manifestacija ljubavi, a ljubav je suština postojanja. 

Kada čovjek sebi sagradi kuću i na zidovima te kuće ne ostavi nikakve otvore, to znači da on u tu kuću ne može da uđe jer na zidovima kuće nema otvora kroz koje bi se moglo ući. I zato, neophodno je načiniti otvore kroz koje će čovjek ući u kuću. 

Otuda, tamo gdje postoji ljubav nužno je da postoji i strah (trepet), jer strah jeste praznina (nedostatak/Hisaron).

To jeste, čovjek je dužan da probudi u sebi strah od toga da neće moći da postigne namjeru da daje. I, samo kada su oba zajedno, i ljubav i trepet, tada postoji cjelovitost.

U suprotnom, jedno želi da uništi drugo. Zato je potrebno da se čovjek trudi da ima oba istovremeno. Ovo je značenje za to da su neophodni i ljubav i strah. Ljubav se naziva postojanje, a strah se naziva praznina (nedostatak/Hisaron). I, samo oba zajedno daju cjelovitost. Ovo se naziva „dvije noge”, jer jedino tada kada čovjek ima dvije noge on može da hoda.

Link – Joy with a Quiver

Šamati 10: ŠTO U DUHOVNOM ZNAČI "SAKRIO SE MOJ VOLJENI" ILI POŽURI MOJ VOLJENI

Što u duhovnom radu znači „sakrio se moj Voljeni” ili Požuri moj Voljeni*

* Požuri moj Voljeni iz „Pjesme nad pjesmama’’ 8:14
Brže, dragi moj! I budi kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnijem.

Uslušano u mjesecu Tamuz (jul, 1944. godine) 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Treba da znamo da kada čovjek počne da ide putem na kojem sve što se izvršava treba da bude zarad Stvoritelja, on dolazi i do stanja uspona i do stanja padova. I, ponekad on dolazi do tako velikog pada da mu dolaze misli da pobjegne od Tore i Micvot, to jeste počinje da misli da on nema želju da bude pod upravom Keduša. 

I, tada je potrebno da čovjek vjeruje da je zapravo potpuno suprotno, to jeste da je Keduša ta koja se udaljava od njega. A, riječ je o tome da kada čovjek želi da ukalja Keduša, ona ga pretiče i udaljava se od njega prva. I, ukoliko čovjek vjeruje da je Keduša ta koja se udaljava od njega i nadiđe to što želi da pobjegne, tada se bijeg (Barah) pretvara u blagoslov (Berah) Stvoritelja, kao što je rečeno: „Blagoslovi, Gospode, snagu njegovu i neka ti milo bude djelo ruku njegovih”.

Link - What Is Make Haste My Beloved, in the Work

Šamati 9: ŠTA SU, U RADU, TRI SVOJSTVA KOJA PROŠIRUJU UM ČOVJEKA

 

Šta su, u radu, tri svojstva koja proširuju um čovjeka

Uslušano na Elul, avgust, 1942. Godine 

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Knjiga Zohar tumači ono što su naši mudraci rekli: „Tri svojstva proširuju um čovjeka: lijepa žena, lijepa kuća i lijepe Kelim”. Lijepa žena – to je sveta Šehina. Lijepa kuća – to je srce čovjeka. Lijepe Kelim (želje) su njegovi organi. 

I, moramo da objasnimo da sveta Šehina ne može da se otkrije u svom pravom obliku, što je stanje milosti i ljepote, sve dok čovjek ne dobije lijepe Kelim – što su organi koji emaniraju iz srca. To jeste, čovjek mora prvo da pročisti svoje srce da bi ono postalo lijepa kuća i to tako što će želju za primanjem za sebe poništiti navikavanjem na rad u kojem će svi njegovi postupci biti jedino zarad davanja, što čovjeka dovodi do lijepih Kelim. To jeste, želje čovjeka, nazvane Kelim, biće pročišćene od primanja za sebe i postaće čiste, što se razmatra za davanje. 

Ali, ukoliko čovjek nema lijepu kuću, Stvoritelj kaže: „Ja i on ne možemo da boravimo zajedno na istom mjestu” i to je zbog toga što mora da postoji jednakost forme između Svjetlosti i Kli. Otuda, kada čovjek primi vjeru u čistoti, i u umu i u srcu, postaje dostojan lijepe žene, to znači da mu se Šehina otkriva u formi milosti i ljepote, i to proširuje um čovjeka. Drugim riječima, zadovoljstvo i radost koje on tada osjeća potiču od otkrivanja Svete Šehina unutar organa i ispunjavanja spoljašnjih i unutrašnjih Kelim. I to se  naziva proširenje uma.

A to se može postići kroz zavist (ljubomora), požudu i ponos (čast), koji, kako je rečeno, čovjeka izvode iz ovog svijeta.

Zavist se definiše kroz zavist u Svetoj Šehina, što se razmatra za revnost kao u „revnost Gospoda nad vojskama”*.

*Sa bloga rava Lajtmana:  Zavist se preokreće u revnost zarad Stvoritelja

Ponos – znači to da čovjek hoće da uveća slavu nebesa.

Požuda – kao što je rečeno: „Ti čuješ želje poniznih, Gospode”*.

*Sa bloga rava Lajtmana: Namera se gradi na zavisti, strasti, počasti. Zavist pretvarate u revnost zarad Stvoritelja, čast u Njegovu slavu, a strast je poriv da prionete uz Stvoritelja.

Link - What Are Three Things that Broaden One’s Mind in the Work