Šamati 96: ŠTA ZNAČI, U RADU, OTPACI SA GUMNA I IZ VINARIJE

Šta znači, u radu, otpaci sa gumna i iz vinarije

Čuo sam uveče na praznik Sukot, u Suka, 1943. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Gumno su muški Dinim (sudovi), kao u „skriven i neoskrnavljen”, kada on osjeća da je u stanju Goren (gumno), što znači Ger (stranac/nije preobraćen) u radu.

Vinarija su ženski Dinim, kao u „skriven i oskrnavljen”. Yekev (vinarija) se razmatra za Nekev (rupa, osjećaj nedostatka).

I postoje dve vrste Sukot:

1. oblak slave, i
2. otpaci sa gumna i iz vinarije.

Oblak se razmatra za skrivenost, što je kada čovjek osjeća skrivenost koja je nad Keduša. Ukoliko čovjek nadiđe oblak, što znači skrivenost koju osjeća, on tada biva nagrađen oblacima slave. To se naziva MAN de Ima, i traje tokom šest hiljada godina, što se razmatra za Sod (tajna), kada čovjek još nije postigao prirodu koja se naziva Pšat (doslovno).   

I otpaci sa gumna i iz vinarije nazivaju se „doslovno i priroda”, što se razmatra za MAN de Malhut, ispravljaju se specifično kroz vjeru, i to se naziva „buđenje od dolje”. 

I, MAN de Ima se razmatra za buđenje od Gore, što se ne razabira da je priroda. To znači da u odnosu na prirodu, kada čovjek nije spreman da primi obilje, on ne prima nikakvo davanje.

Međutim, iz perspektive buđenja od Gore, što je iznad prirode, Svjetlost se uliva ka nižima na način „Ja sam Gospod koji boravi sa njima usred njihove nečistoće”, kao što je u Zoharu napisano: „Iako je zgriješio, on kao da uopšte nije zgriješio”. 

Međutim, buđenjem od dolje Svjetlost se ne daje, već precizno tada kada se čovjek kvalifikuje sopstvenom prirodom, što se naziva MAN de Nukva, to jeste da on može da ispravi sebe kroz vjeru. I to se naziva „on sam”, što se razmatra za sedmi milenijum (stepen svijeta Acilut), koji se naziva „i jedan uništen”, što znači da „ona nema ništa svoje”, što se odnosi na Malhut. Kada se to ispravi, čovjek biva nagrađen desetim milenijumom, što je GAR. 

Takva duša se otkriva u jednoj od deset generacija. Međutim, postoji razabiranje sedmi milenijum, iz perspektive šest hiljada godina, nazvan „pojedinačno”, jer opšte i pojedinačno su uvijek jednaki. Ali, ovo se razmatra za MAN de Ima, što se naziva „oblaci slave”. 

Svrha rada je u doslovnom i prirodi, budući da u takvom radu čovjek nema prostor da padne niže, jer on je već na zemlji. To je tako, budući da njemu nije potrebno stanje Gadlut jer on uvijek kreće iznova.

To jeste, on uvijek radi kao da je tek počeo da radi. I on radi u formi prihvatanja tereta kraljevstva nebesa, iznad razuma. Osnova na kojoj on gradi redosljed rada bila je u najnižoj formi i sve je uistinu bilo iznad razuma. Jedino onaj koji je istinski naivan može da bude toliko nisko da nastavi bez ikakve osnove na kojoj bi zasnivao svoju vjeru, doslovno bez podrške.     

Pritom, čovjek prihvata ovaj rad sa velikom radošću, kao da on zaista ima znanje i viđenje na koje se oslanja da bi uspostavio postojanost u vjeri. I precizno do mjere u kojoj radi iznad razuma, tačno do te mjere on kao da i ima znanje. Otuda, ukoliko istraje na ovaj način, on nikada ne može da padne. Umjesto toga, on uvijek može da bude u radosti time što vjeruje da služi velikom Kralju.

Ovo je značenje za ono što je napisano: „Jedno jagnje prinesi ujutru, a drugo jagnje prinesi naveče. … kao jutarnje prinošenje hrane i pića” (Brojevi 28). Ova radost koju je čovjek imao u vrijeme prinošenja žrtve kada je za njega jutro, jer jutro se naziva „Svjetlost”, znači da je Svjetlost Tore za njega sijala u potpunoj jasnoći. U toj istoj radosti on je prinosio svoju žrtvu, to jeste svoj rad, iako je za njega bilo veče.

Ovo znači da čak iako u njemu nije bilo nikakve jasnoće u Tori i u radu, on je ipak sve radio sa radošću, budući da je radio iznad razuma. Otuda, čovjek ne može da izmjeri u kojem stanju on donosi veće zadovoljenje Stvoritelju. 

Ovo je značenje za ono što je Rabi Šimon Ben Menasija nazvao „poput materije”. Materija znači bez razuma i znanja. „Uvo koje je čulo na planini Sinaj, neće ukrasti”. To jeste da čovjek ništa ne primi za sebe, već da teret kraljevstva nebesa preuzme na sebe bez imalo Gadlut, ali u potpunosti iznad razuma. I, on je otišao i ukrao nešto iluminacije za sebe, i rekao: „Ja sada mogu da budem sluga Stvoritelju, jer već imam znanje i razum u radu, i razumijem da je vrijedno biti sluga Stvoritelju. I sada vjera iznad razuma meni više nije potrebna”. 

I o tome je rečeno „i on je prodat sudu”. „Sud” se odnosi na čovjekov razum i znanje, koji sude akcije čovjeka, bez obzira da li su one vrijedne da se izvrše ili nisu. „Prodat” znači da je on postao stranac u radu Stvoritelja, što je da razum dolazi i postavlja poznato pitanje: „Šta je ovaj rad za tebe?” I to dolazi jedino sa strane krađe, sa strane gdje je već primio nešto podrške za vjeru. Otuda, on dolazi i hoće da poništi podršku takvim pitanjima. Ali, sve je to samo za „šest”, što znači „on je prodat za šest godina”, što se razmatra za muške Dinim. 

„Ali, ako rob jasno kaže: ‘Ja volim svog gospodara… i neću da izađem na slobodu’”, što znači da on ne želi da izađe na slobodu bez Micvot, tada je ispravka „njegov gospodar će njega dovesti”, što znači Gospodar zemlje „do vrata, ili do dovratka*”, što znači da ga ograniči u tome da primi kraljevstvo nebesa. I „njegov gospodar će mu probušiti uvo”, što znači da je njegovo uvo probušeno. To znači da je načinjen još jedan otvor u njemu, tako da on može još jednom da čuje ono što je čuo na planini Sinaj: „Ne kradi”, „i on će služiti njemu zauvijek”, i tada on stvarno postaje sluga Stvoritelju. 

Sukot je privremeno boravište. To znači da čovjek koji je već nagrađen stalnim boravkom i nema više šta da radi, kao u slučaju prvog dana koji služi za obračunavanje prestupa, za njega je savjet da izađe u privremeno boravište, kao kada je bio na putu do kuće Gospoda, prije nego što je stigao u stalno boravište. U to vrijeme on je stalno imao potrebu da stigne u palatu Stvoritelja, i imao je goste, kada je njegov rad bio u formi „prolazni gost”.           

A sada, on može da nastavi prethodni rad, kada je on stalno bio zahvalan i veličao Stvoritelja za to što ga je sve vrijeme dovodio bliže Njemu, i iz toga je on imao radost. Sada, na Sukot, on može da nastavi sa radošću koju je tada imao. Ovo je značenje za privremeno boravište. I zato je rečeno: „Napusti stalno boravište i budi u privremenom boravištu”. 

„Nije učenje ono što je najvažnije, već akcija”. To znači da je akcija poput supstance. Rabi Šimon Ben Menasija je rekao: „poput materije”, da je akcija najvažnija, a razum je samo nešto poput ogledala.

Međutim, akcija se razmatra za životinjski nivo, a razum se razmatra za govorni nivo. Radi se o tome da ukoliko postoji cjelovitost u akciji, tada je akcija toliko velika da sa njom dolazi i razum Tore. I, razum Tore naziva se „govorni nivo”.

Link - What Is Waste of Barn and Winery, in the Work?