Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)
Napisano je u Zoharu, Naso (stav 105): „Rabi Elazar otvori i reče: ‘Zašto sam došao, a nema čoveka?‘* Izrael su toliko voljeni od Stvoritelja da, gde god da su oni, Stvoritelj je među njima. ‘I, neka Meni načine Hram i Ja ću boraviti među njima‘. Svaka sinagoga u svetu se naziva ‘Hram‘. ‘I, Ja ću boraviti među njima‘, budući da u sinagogu prvo dolazi Šehina (Božansko). Srećan je onaj koji je među onima koji su prvi u sinagogi, jer je ono što se kroz njih kompletira – kompletirano, to jeste kongregacija, što je ne manje od deset. Takođe, deset mora da bude u sinagogi odjednom, a ne da dolaze jedan po jedan, budući da su svih deset poput organa jednog tela u kojem Šehina boravi, jer je Stvoritelj stvorio čoveka odjednom, i uspostavio sve njegove organe zajedno, kao što je napisano: ‘On vas je načinio i uspostavio’”.
Zašto kad dođoh ne bi nikoga? kad zvah, niko se ne odazva? da nije kako god okračala ruka moja, te ne može iskupiti? ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more; obraćam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i mru od žeđi.
U prethodno navedenim rečima treba da razaberemo:
1) Zašto se kaže: „Gde god da su Izrael, Stvoritelj je među njima”? Ovo ukazuje na to da ne postoji potreba za specijalnim mestom. Nakon toga se kaže: „Neka Meni načine Hram i Ja ću boraviti među njima”, to jeste specifično u sinagogi (Beit Kneset).
2) Reči „I, neka Meni načine Hram i Ja ću boraviti među njima” ukazuju na to da prvo mora da postoji neka priprema, to jeste „načine Hram”, i onda „Ja ću boraviti”, a ne tek tako.
3) Šta je pitanje koje on (Rabi Elazar) postavlja: „Zašto sam došao, a nema čoveka?” Ukoliko se kaže da prvo Šehina dolazi u sinagogu, naravno da tamo još nema nikoga.
4) Teško je da se razume ono što je rekao: „Deset mora da bude u sinagogi odjednom a ne da dolaze jedan po jedan”. Može li da se kaže da svi oni koji dođu u sinagogu treba da čekaju napolju dok se ne okupi deset ljudi, i da onda uđu svi odjednom? Nikada nismo videli tako nešto. Šta znači „a ne da ne dolaze jedan po jedan”?
Da bismo prethodno rečeno razumeli, u radu, objasnićemo kako da započnemo redosled rada zarad davanja, koji se naziva „ne zarad primanja nagrade”. Pre svega, mi treba da se setimo šta su „davalac” i „primalac”. Ovo se širi iz Njegove volje – Činiti dobro Njegovim stvorenjima, što je razlog iz kojeg je On i stvorio stvorenja, što je da ona prime užitak i zadovoljstvo koje On hoće da im dâ. Ovaj primalac, to jeste Kli koju je Stvoritelj stvorio, u koju se prima užitak i zadovoljstvo, naziva se „želja za primanjem užitka i zadovoljstva”. U meri u kojoj pojedinac žudi za ovim, u toj meri on može u tome i da uživa. To jeste, Kli u koju primamo zadovoljstvo naziva se „žudnja”.
Mi ove Kelim pripisujemo Stvoritelju. To jeste, Kli koja je inicijalno primljena od Stvoritelja naziva se Malhut ili Behina Dalet (četvrta faza/četvrto razabiranje), što znači da je ona žudnja za primanjem užitka i zadovoljstva. Ovo se naziva Kli od Ohr Jašar (Direktna Svetlost). To je Kli koja je bila u upotrebi pre Cimcum (ograničenje), i naziva se Malhut de Ein Sof (beskonačnost/bez kraja).
Nakon toga došlo je do ispravke da
se izbegne „hleb srama”, budući da u prirodi, koju je Stvoritelj stvorio,
postoji pravilo – grane hoće da liče svom korenu. Zašto postoji takva priroda?
Nama je zabranjeno da pitamo, jer u vezi
sa Stvoriteljem sveti Zohar kaže: „Ne postoji uopšte misao ili
percepcija o Njemu”. Ovo znači da niži ne mogu da postignu misli
Stvoritelja.
Sve što kažemo jeste jedino u formi: „Po Tvojim delima znaćemo Tebe”, to jeste mi govorimo jedino u skladu sa delima koja se pojavljuju pred našim očima, iz onoga što vidimo i možemo da objasnimo, ali ne pre nego što se delo pojavi pred nama. Ovo je razlog iz kojeg počinjemo da govorimo o prvoj povezanosti između Stvoritelja i stvorenja, koja se naziva „Njegova volja da čini dobro Njegovim stvorenjima”. Pre toga, mi ne možemo da govorimo jer nemamo postignuće o Njemu. Otuda, mi jedino vidimo da, u prirodi, grana hoće da liči svom korenu.
Da bi se ovo ispravilo – budući da primalac hoće jednakost forme sa korenom, i ukoliko on primi osetiće nelagodnost – dogodio se Cimcum, nazvan „ne želi da primi zarad primanja”, već će primiti jedino ukoliko može da primi zarad davanja. Ovo je uzrokovalo da ne možemo da primimo obilje u Kli nazvanu „želja za primanjem”, već umesto toga u novu Kli koja se naziva „Ohr Hozer” (Reflektujuća Svetlost). To znači da se Ohr Jašar razmatra za obilje koje Stvoritelj daje nižima, a Ohr Hozer je suprotno tome – ono što niži žele da daju Stvoritelju.
Zbog toga se Ohr Jašar naziva „od Gore ka dole”, što je da Viši, Davalac, to jeste Stvoritelj, daje nižima. Nasuprot tome, Ohr Hozer se naziva „od dole ka Gore”, to jeste niži, koji je primalac, hoće da daje Stvoritelju. Ovu Kli, koja se naziva „zarad davanja”, pripisujemo nižem, jer ju je niži načinio zarad toga da ispravi sebe, budući da hoće da liči svom korenu. To je kao što učimo da, u svetu Ein Sof, Kli Malhut prima Svetlost u Kli od Ohr Jašar, to jeste u Kli koja dolazi od Višeg. Ali Kli od Ohr Hozer je Kli koju niži treba da načini.
Nakon što je nastala ispravka da se primi jedino u Kelim od Ohr Hozer, svi svetovi i mnogi stepeni šire se iz toga. Zbog toga što se ova Kli širi od nižeg, ona ne može da bude kompletirana odjednom, već malo po malo, u skladu sa snagom nižih. Otuda, budući da su načinjene mnoge Kelim, Svetlosti se dele na mnoge stepene. Ovo nije bilo tako kada je ono što pripisujemo Stvoritelju, što se naziva „primanje zarad primanja”, iluminiralo u ovu Kli. Stvoritelj je ovu Kli načinio odjednom i u potpunosti, tako da je to, prirodno, bila jedna jednostavna Svetlost, bez razlikovanja po stepenima.
To je kao što je napisano u knjizi Drvo
Života (predstavljeno u Učenje o deset Sefirot, deo 1): „Znaj da pre
nego što su emanacije emanirane i stvorenja stvorena, Viša, jednostavna
Svetlost ispunjavala je čitavu stvarnost. Međutim, sve je bila jedna,
jednostavna Svetlost, potpuno uniformna, i ona se naziva ‘Svetlost Ein Sof’”.
A značenje za ovo je da, budući da ovu Kli pripisujemo Stvoritelju, ona
je kompletirana u potpunosti, i otuda stvorenja primaju jednu Svetlost, bez
razlikovanja po stepenima.
Ali Kli, koju pripisujemo nižem, ne može da bude kompletirana odjednom. Umesto toga, sav rad u koji moramo da uložimo trud jeste jedino u tome da načinimo Kli koja se naziva Ohr Hozer. Ovo znači da niži želi da primi užitak i zadovoljstvo od Stvoritelja jedino zbog toga što hoće da daje Stvoritelju, i ovo se naziva Ohr Hozer (Reflektujuća Svetlost). Kada niži realizuje to da on nema želju da primi za sebe, već da hoće da dâ zadovoljenje Stvoritelju, on kalkuliše šta može da dâ Stvoritelju da bi Stvoritelj uživao.
U to vreme pojedinac vidi da može da dâ samo jedno što će osladiti Stvoritelja. Budući da svrha stvaranja jeste – Činiti dobro Njegovim stvorenjima, Stvoritelj hoće da dâ užitak i zadovoljstvo stvorenjima, pojedinac kaže: „Hoću da primim užitak i zadovoljstvo jer hoću da dam zadovoljenje Stvoritelju”. I što više obilja on može da primi, to jeste da oseti najveće zadovoljstvo iz obilja koje primi, Stvoritelj sigurno više uživa u tome.
Ovo je poput čoveka koji je pozvao važnog gosta. On i njegova porodica naporno su radili čitav dan i noć da bi važan gost mogao da uživa u hrani. Nakon što je gost pojeo obrok, za koji je domaćin uložio veliki napor i uradio sve da zadovolji gosta, domaćin ga je pitao: „Šta kažeš o našem obroku? Da li si ikada okusio obrok poput ovog?”
On mu je odgovorio: „Reći ću vam istinu, nije me briga šta jedem. Nikada ne gledam na zadovoljstvo koje mogu da dobijem iz hrane, tako da mi ne bi smetalo da ste mi pripremili neki jednostavnan obrok, budući da čujem od vas da ste uložili veliki napor u sve ovo”. Kada domaćin ovo čuje, kakvo zadovoljstvo on tada može da ima iz toga što mu je pripremio veliku gozbu?
Pouka je u tome da ukoliko gost primi užitak i zadovoljstvo od Stvoritelja zbog toga što hoće da osladi Stvoritelja time što pomaže Njemu da ostvari svrhu stvaranja – što je da Stvoritelj hoće da osladi Njegova stvorenja – ali kaže da on ne izvlači nikakvu radost iz užitka i zadovoljstva koje prima od Stvoritelja, tada kakvo zadovoljenje on donosi Stvoritelju time što govori da on ne oseća nikakav okus u užitku i zadovoljstvu koje Stvoritelj daje, i da je njemu svejedno?
Sledi da ukoliko pojedinac može da teži da konstantno pojačava ono što primi od Stvoritelja i ceni Kraljev poklon, to je razlog iz kojeg može Stvoritelju da kaže: „Primam od Tebe veliko zadovoljstvo jer znam da jedino ovim Tebe mogu da osladim, i zbog toga hoću da primam što je moguće više zadovoljstava”.
Međutim, moramo da zapamtimo da je
nakon greha – Drvo znanja, koji je počinio Adam HaRišon, čovek postao
poput prašine, primajući zarad primanja. Ovo se proteže iz svetova ABYA de
Tuma’a (nečistoća), kao što je napisano u Uvodu u knjigu Zohar (stav
25): „Dužnost čoveka je da, kroz zasluge u Tori i Micvot, primi snagu od
Gore da bi mogao da daje, i ovo se naziva ‘Izrael’, to jeste Jašar-El (direktno
ka Stvoritelju). To znači da su sve njegove misli i želje jedino da donese
zadovoljenje Stvoritelju. Ali, ukoliko pojedinac još nema ovu želju, razmatra
se da je u izgonu među nacije sveta, koje ga primoravaju da radi jedino zarad
samoljublja, što je ’primanje
zarad primanja’.
To se odnosi na Klipot, a ne na Keduša, kao što je napisano: ‘Vi ćete biti sveti jer Ja sam sveti‘. Ovo znači da budući da Stvoritelj
jeste jedino davanje, isto tako i vaša namera će biti jedino da dajete”.
Ali, nasuprot tome, to jeste kada namera pojedinca nije zarad davanja, ovo se razmatra za suprotno od Izrael. Tačnije, to se naziva „direktno ka nacijama sveta”, budući da su one u formi suprotnoj Stvoritelju, čija je želja jedino da daje. Ali, ukoliko na ovom mestu postoji Jašar-El – kada je pojedinac u jednakosti forme sa Stvoriteljem – to jeste da ovde ne postoji drugi autoritet, na tom mestu dolazi do ulivanja Šehina, kao što je napisano: „Gde god pomenem Moje Ime, Ja ću doći vama i blagosloviti vas”. Ovo znači da Stvoritelj kaže: „Ako Ja mogu da kažem da je na ovom mestu jedino Moje Ime, i da tu nema uprave stvorenja, i da niži hoće jedino da daje Stvoritelju, tada ‘Ja ću doći vama i blagosloviti vas’, to jeste, na ovom mestu, Ja ulivam Moju Šehina”.
Ovime ćemo razumeti ono u vezi sa čim smo pitali o rečenom u svetom Zoharu da, gde god da su oni, Stvoritelj je među njima, što ukazuje na to da ne postoji potreba za specijalnim mestom. Nakon toga kaže kao što je napisano: „I, neka Meni načine Hram, i Ja ću boraviti među njima”, to jeste precizno u Hramu, i ne bilo gde drugde.
Mi treba da tumačimo da rečeno „gde god da su oni” znači gde god da su prisutni „oni”, to jeste Jašar-El, gde Jašar-El znači direktno ka Stvoritelju, oni koji su u jednakosti forme sa Stvoriteljem. To jeste, kao što Stvoritelj daje milost, oni isto tako hoće jedino da daju Stvoritelju. I, budući da postoji jednakost forme, u istoj meri uklanja se Cimcum. Otuda, na ovom mestu postoji Šehina.
Ovo se naziva „I, neka Meni načine Hram”, kao što je napisano: „Bićete sveti jer Ja Gospod sam sveti”. Sledi da „Izrael” i „I, neka Meni načine Hram” su jedno i isto. To jeste, rečeno „I, neka Meni načine Hram” je priprema i veliki rad da se načini mesto, što je želja, kao što je Baal HaSulam rekao da „mesto” u duhovnom označava želju, što je želja od Keduša, koja je zarad davanja zadovoljenja Stvoritelju. Ovo se naziva svojstvo „Izrael”, što je Jašar-El, direktno ka Stvoritelju.
Sada ćemo objasniti drugo pitanje, što je pitanje koje on (Rabi Elazar) pita: „Zašto sam došao, a nema čoveka?” Zaista, ako se kaže da u sinagogu (Beit Kneset) prvo treba da dođe Šehina, naravno da tamo još nema nikoga, i zašto onda on kaže: „Zašto sam došao, a nema čoveka?”
Međutim, mi prvo treba da razumemo šta znači „čovek”. Treba da tumačimo da „čovek” znači kao što je napisano: „Srećan je onaj čovek koji nije išao po savetu zlog”. To jeste, postoji „čovek” i postoji „zver”. „Zver” označava onog koji je uronjen u samoljublje i radi ono što rade zveri. Sledi da značenje za „Zašto sam došao…” jeste – da sam došao pre vas. Međutim, ovo, takođe, zahteva objašnjenje: kako možemo da kažemo da prvo Stvoritelj dolazi u sinagogu, ukoliko je „Čitava zemlja puna Njegove slave”? Tako, šta znači to da Stvoritelj dolazi u sinagogu pre ljudi koji mole?
Treba da tumačimo da je to kao što je Baal HaSulam tumačio stih: „Pre nego što oni pozovu, Ja ću se odazvati”. To znači da kada čovek ide da moli, to se događa zbog toga što „Ja sam njemu dao misao i želju da dođe u sinagogu da bude čovek. Na kraju, Ja vidim njega u sinagogi da moli za samoljublje poput zveri”. Sledi da kada se kaže: „Zašto sam došao…”, to znači „Zašto sam mu Ja dao želju da ide u sinagogu da moli za Keduša – što je Hram, i bude Izrael, a na kraju ‘nema čoveka’, jer vidim da svako moli za zverske potrebe”.
Sada ćemo objasniti ono u vezi sa čim smo pitali o rečenom da u sinagogi mora da bude deset odjednom, a ne da dolaze jedan po jedan. Pitali smo: „Da li oni treba da čekaju ispred dok se ne okupi deset ljudi i da onda svi uđu zajedno? Da li smo ikada videli tako nešto?” I on donosi dokaz od Stvoritelja: „Jer, Stvoritelj je čoveka načinio odjednom”. Ali, mi treba da razumemo i sam dokaz.
Da bismo ovo tumačili, prvo treba da razumemo zašto nam je potrebno da specifično deset ljudi bude prisutno u sinagogi, ili Šehina ne može tu da bude. On navodi da je razlog „kongregacija je – ne manje od deset”. Takođe treba da razumemo zašto specifično deset a ne manje ili više. To jeste, ako tamo ima devet ljudi, to se ne razmatra za skup, a ukoliko ih je jedanaest, to ne dodaje ništa, kao što je rečeno u vezi sa svedočenjem: „dva (svedoka) su poput stotine i stotina ih je poput dva” (Šavuot, strana 42). Umesto toga, to je specifično deset, kao što su naši mudraci rekli (Sanhedrin, 39): „U svemu gde ih ima deset, Šehina boravi”.
Znano je da se Malhut naziva „deseta”. Takođe je znano da se Kli za primanje isto tako naziva „Sefira Malhut”, što je deseta Sefira, ona koja prima Više obilje. Ona se naziva „želja za primanjem”, i sva stvorenja se šire jedino iz nje. To je razlog iz kojeg je kongregacija ne manje od deset, budući da se sve korporalne grane šire iz Viših korena. Zbog toga, u skladu sa pravilom „Ne postoji Svetlost koja nema deset Sefirot”, u korporalnom se ništa ne naziva kongregacija koja može da se razmatra za važnu ukoliko ne sadrži deset ljudi, kao što je to na Višim stepenima.
Sada možemo da razumemo šta znači deset, kada Stvoritelj pita: „Zašto sam Ja došao, a nema čoveka?” Ovo se odnosi na „čoveka”, i ne na „zver,” to jeste odnosi se na Kraljevstvo nebesa, što je deseta Sefira, što znači da moramo da molimo zbog izgona Šehina, što sveti Zohar naziva „Šehina u prašini”. Otuda, tumačenje za to da ukoliko Stvoritelj tamo ne nađe deset je sledeće: „Prvo sam Ja došao i dao sam vam želju i buđenje da dođete u sinagogu, da tražite da molite zbog izgona Šehina, koja se naziva ‘deset’, što je deseta Sefira, i Ja nisam našao nikoga da moli za desetu. Umesto toga, našao sam da svi mole za ono što je svojstveno zverima, i nije svojstveno ljudima”.
Slično tome, mi treba da tumačimo ono što je rekao: „Treba da budu prisutni svi odjednom, a ne jedan po jedan”. Mi treba da tumačimo da je potrebno da prihvatanje Kraljevstva nebesa bude odjednom (odjednom zauvek), a ne da kažemo: „Danas želim da preuzmem na sebe mali deo tereta Kraljevstva nebesa, to jeste samo dok sam u sinagogi. Nakon toga, kada odem kući, ja hoću da uživam u samoljublju”.
Drugim rečima, pojedinac kaže da pristaje na to da radi zarad davanja samo deo svoga vremena, ali ne i da sve svoje vreme dâ jedino za slavu nebesa. Umesto toga, kada pojedinac preuzme na sebe teret Kraljevstva nebesa, on mora da traži od Stvoritelja da On učini da to bude zauvek, a ne samo dok je u sinagogi. Mi možemo da tumačimo da to što u sinagogi mora da bude prisutno deset odjednom, a ne da dolaze jedan po jedan, znači da pojedinac ne treba da kaže: „Sada preuzimam mali deo Kraljevstva nebesa, a kasnije ću još malo”. Umesto toga, svako prihvatanje tereta Kraljevstva nebesa treba da bude odjednom, znači odjednom za čitav njegov život, a ne danas malo i sutra još malo.
Otuda, ukoliko je preuzimanje tereta Kraljevstva nebesa potpuno, onda iako pojedinac kasnije padne sa svog stepena, a budući da je njegovo preuzimanje bilo potpuno, što se naziva „deset odjednom”, gde „odjednom” znači za čitav njegov život, tada se i dalje mnogi novčići sakupljaju u veliku sumu, sve dok ne bude nagrađen verom, što je trajno Kraljevstvo nebesa.
Ovo nije tako kada je preuzimanje Kraljevstva
nebesa samo delimično, to jeste da je pojedinac primio Kraljevstvo nebesa samo
privremeno, a ne trajno (zauvek). Sledi da ovo
nije potpuno, te kako onda pojedinac može da sakuplja novčiće u veliku sumu sve
dok ne bude nagrađen trajnom verom? Zbog toga, kada pojedinac preuzme na sebe
teret Kraljevstva nebesa on treba da razume da je to nešto potpuno. Zbog toga
se kaže da oni treba da budu u sinagogi odjednom, znači jednom zauvek. To
jeste, on hoće da preuzimanje Kraljevstva nebesa bude zauvek (da preuzme upravu Stvoritelja jednom i zauvek).
Link - 325. A Congregation Is No Less than Ten
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.