Šamati 99: NIJE REKAO ‘ZLI ILI PRAVEDNIK’

 Nije rekao ‘zli ili pravednik’

Čuo sam 21. Ijara, Jerusalim
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„Rabi Hanina Bar Papa je rekao: 'Taj anđeo, koji je odgovoran za začeće, naziva se Laila (noć). I (taj anđeo) uzima kap (sjemena od kojeg će nastati čovjek) i iznosi je pred Stvoritelja i kaže Njemu: 'Gospodaru svijeta, šta će nastati iz ove kapi, jak ili slabić, mudar ili budala, bogat ili siromašan?' Ali, nije rekao 'zli ili pravednik’” (Nida 16b). 

Treba da tumačimo u skladu sa pravilom da budala ne može da bude pravednik, kao što su naši mudraci rekli: „Čovjek ne griješi sve dok u njega ne uđe duh ludosti”. To je još i više tako kod onog ko je čitav svoj život budala. Otuda, onaj ko je rođen kao budala nema izbor budući da je suđeno da bude budala. Zbog toga, rečeno „… nije rekao ’zli ili pravednik’” znači to da čovjek ima izbor. Ali, u čemu je korist što nije rekao „pravednik ili zli”? Zar nije u tome da ukoliko je suđeno da on bude budala, to je svakako kao da je suđeno da on bude zli? 

Takođe, treba da razumijemo riječi naših mudraca: „Rabi Johanan je rekao: 'Stvoritelj je vidio da je pravednika bilo malo. On ih je postavio i posadio upravo u svaku generaciju, kao što je rečeno: 'Jer stubovi zemlje su Gospodnji i On je  postavio svijet na njima’”. Raši tumači: „’On je postavio svijet na njima’ – On je njih raširio kroz sve generacije da budu osnova, održavanje i temelj postojanja svijeta” (Joma 38b). 

I „da ih je bilo malo” znači da ih je sve manje. Otuda, šta je On učinio da ih umnoži? „On ih je postavio i posadio upravo u svaku generaciju”. Treba da pitamo: kakva je korist iz toga da budu posađeni u svaku generaciju, čime se oni i umnožavaju? Treba da razumijemo razliku između toga da su svi pravednici u jednoj generaciji i toga da ih je On raširio u sve generacije, kao što Raši tumači. Da li se time što postoje u mnogim generacijama pravednici umnožavaju?

Da bismo razumjeli prethodno rečeno, treba da proširimo i tumačimo riječi naših mudraca, da Stvoritelj presuđuje da li će iz kapi nastati mudar ili budala. To znači da onaj koji je rođen slab, bez snage da nadiđe svoju inklinaciju, i rođen je sa slabom željom i bez talenata, budući da tokom pripreme, kada počinje rad Stvoritelja, on mora da bude podesan da primi Toru i mudrost, kao što je napisano: „… daje mudrost mudrima …”, i on (Baal HaSulam) postavlja pitanje: ukoliko su oni već mudri, zašto im je ipak potrebna mudrost? Da li je trebalo da bude ‘daje mudrost budalama’? 

I objašnjava da „mudar” znači onaj ko žudi za mudrošću iako još nema mudrost. Ali, budući da on ima želju, a želja se naziva Kli, slijedi da onaj ko ima želju i žudnju za mudrošću jeste Kli u kojoj sija mudrost. Otuda slijedi da je budala onaj koji ne žudi za mudrošću, čija je žudnja samo za njegovim sopstvenim potrebama. I kada je u pitanju davanje, budala nije u stanju da postigne ikakvo davanje.

Ukoliko je tako, kako onaj ko je rođen sa takvim osobinama može da postigne stepen pravednika? Slijedi da on nema izbor. Tako, u čemu je korist od toga što je  rečeno „nije rekao ’pravednik ili zli‘?” U tome da on ima izbor. Uostalom, budući da je rođen kao budala i slab, on nema mogućnost izbora, jer uopšte nije u stanju da nadilazi niti da žudi za Njegovom mudrošću.

Da bismo razumjeli ovo – to da čak i budala može da ima izbor, Stvoritelj je napravio ispravku, koju naši mudraci nazivaju: „Stvoritelj je vidio da je pravednika bilo malo, postavio ih je i posadio u svaku generaciju”. Pitali smo: „U čemu je korist od ovoga?” 

Sada ćemo razumjeti ovu materiju. Znano je da je zabranjeno biti u društvu zlih čak i kada čovjek ne radi kao što oni rade, kao što je napisano: „… niti sjedi u društvu zlih”. To znači da je grijeh prvenstveno u tome što čovjek sjedi među zlima, iako sjedi i uči Toru i drži Micvot. Inače, zabrana bi bila zbog zanemarivanja ispravnog učenja Tore i izvršavanja Micvot. Međutim, i samo sjedenje je zabranjeno, jer čovjek prihvata misli i želje onih koji mu se dopadaju. 

I obrnuto: ukoliko neko nema nikakvu želju ni žudnju za duhovnim, i ukoliko je među ljudima koji imaju želju i žudnju za duhovnim, i ukoliko mu se ti ljudi dopadaju, on prima njihovu snagu da nadilazi, i njihove želje i težnje, mada prema sopstvenom kvalitetu on nema ni takve želje i žudnje ni snagu da nadilazi. Ali, u skladu sa naklonošću koju ima za ove ljude i važnošću koju njima pripisuje, on od njih prima nove snage. 

Sada možemo da razumijemo prethodno rečeno: „Stvoritelj je vidio da je pravednika bilo malo”. To znači da iako ne može svako da postane pravednik jer nema kvalitete za to, kao što je napisano – rođen je kao budala ili slab, čovjek ipak ima izbor i njegovi kvaliteti nisu izgovor. To je zato što je Stvoritelj posadio pravednike u svaku generaciju. 

Otuda, čovjek ima izbor da ode na mjesto gdje ima pravednika. Može da prihvati njihov autoritet, a onda će i on primiti sve snage koje mu nedostaju po prirodi njegovih kvaliteta. On će to primiti od pravednika. To je korist od „… i posadio ih je u svaku generaciju”, da bi svaka generacija imala kome da se obrati, uz koga da prione, i od koga da primi snagu koja je potrebna za uzdizanje do stepena pravednika. Time, oni takođe kasnije postaju pravednici. 

Slijedi da rečeno „nije rekao ’zli ili pravednik’” znači da čovjek zaista ima izbor da može da ode i prione uz pravednike da ga oni vode, i da kroz njih dobije snagu pomoću koje i on kasnije može da postane pravednik. 

Međutim, ukoliko bi svi pravednici bili u istoj generaciji, za budale i slabe ne bi bilo nade da se približe Stvoritelju. Tako, oni ne bi imali izbor. Ali, to nije tako, već je On raširio pravednike u svaku generaciju, tako da snaga izbora već postoji u ruci svakog čovjeka da ode i približi se pravednicima koji postoje u svakoj generaciji.  U suprotnom, njegova Tora bi bila napitak smrti. 

To možemo da razumijemo iz primjera u korporalnom. Kada dvoje ljudi stoje jedan naspram drugog, desna ruka jednog je naspram lijeve ruke drugog, a lijeva ruka jednog je naspram desne ruke drugog. Postoje dva puta: desni – put pravednika, koji je jedino zarad davanja, i lijevi – put onih koji žele samo da prime zarad sebe, čime su odvojeni od Stvoritelja, koji jedino daje. Tako, oni su prirodno odvojeni od Života Živih. 

Zbog toga se zli u njihovim životima nazivaju „mrtvi”. Otuda slijedi da sve dok čovjek nije nagrađen sa Dvekut uz Stvoritelja, oni su dva. A zatim, kada čovjek uči Toru, koja se naziva desna, ali je on lijevo od Stvoritelja, što znači da on uči Toru da bi primio za sebe, to ga odvaja od Njega, i njegova Tora za njega postaje napitak smrti, budući da on ostaje odvojen jer želi da njegova Tora odjene njegovo tijelo. To znači da on želi da Tora uveća njegovo tijelo, i time njegova Tora za njega postaje napitak smrti.

Međutim, kada čovjek prione uz Njega nastaje jedna uprava, i čovjek se ujedinjuje u Njegovu jedinstvenost. Tada je desna strana čovjeka desna strana Stvoritelja, i tada tijelo postaje odjeća za dušu čovjeka. 

Način da čovjek sazna da li ide putem istine jeste taj da kada se bavi korporalnim potrebama, on treba da pazi da se njima ne bavi više nego što je neophodno njegovoj duši. Kada čovjek misli da ima više nego što mu je potrebno da odjene svoju dušu, to je za njega  kao  kada ima višak odjeće kojom odijeva svoje tijelo. U to vrijeme, on je pedantan u tome da odjeća nije ni preduga ni preširoka, već da precizno pristaje njegovom tijelu. Slično tome, kada se bavi svojim korporalnim potrebama, on treba da bude pedantan u tome da nema više nego što je neophodno za njegovu dušu, to jeste da odjene svoju dušu. 

Da dođemo do Dvekut uz Stvoritelja – rečeno je da ne može svako ko želi da uzme Stvoritelja da dođe i uzme Njega, budući da je to protiv prirode čovjeka, koji je stvoren sa željom za primanjem za sebe, što je samoljublje. Zbog toga su nam potrebni pravednici generacije. 

Kada čovjek prianja uz pravog rava, čija je jedina želja da izvršava dobra djela, ali čovjek osjeća da ne može da izvršava dobra djela, što je da njegova namjera bude da dȃ zadovoljenje Stvoritelju, time što prianja uz pravog rava i želi ravovu naklonost, on izvršava ono što njegov rav voli, i mrzi ono što njegov rav mrzi. Tada on može da ima Dvekut uz svog rava i prima snage svog rava, čak i one koje nema od svog rođenja. Ovo je značenje toga da je On posadio pravednike u svaku generaciju. 

Međutim, teško je iz ovoga razumjeti zbog čega pravednike treba posaditi u svaku generaciju. Rekli smo da je to zbog budala i slabih. Ali, On je to mogao i drugačije da riješi: da ne stvara budale! Ko je natjerao Njega da kaže da će iz ove kapi nastati slabić ili budala? On je mogao svakoga da stvori kao mudrog. 

Odgovor je da su budale takođe potrebne jer su nosioci želje za primanjem. I vidi se da oni sami nemaju nikakav savjet da se približe Stvoritelju, tako da su poput onih o kojima je napisano: „I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa tih ljudi (koji se odmetnuše od Mene), jer njihov crv neće umrijeti, niti će se njihov oganj ugasiti, i oni će biti mrski svakom tijelu”. Oni su postali prašina pod nogama pravednika, čime pravednici mogu da znaju dobro koje im je Stvoritelj učinio tako što ih je stvorio kao mudre i jake, čime ih je On približio Njemu. 

Otuda, oni sada mogu da zahvaljuju Stvoritelju i da veličaju Njega jer vide nisko stanje u kojem se ovi nalaze. To se naziva „prašina pod nogama pravednika”, što znači da pravednici pomoću toga hodaju  i tako zahvaljuju Stvoritelju. 

Ali, treba da znamo da su niži stepeni isto tako potrebni. Katnut stepena se ne razmatra za suvišno, i kaže se da bi bilo bolje da se stepeni Katnut rađaju odmah sa Gadlut. 

Ovo je poput korporalnog tijela. Svakako postoje važni organi, kao što su mozak i oči i tako dalje, a postoje i organi koji nisu toliko važni, kao što su stomak, crijeva, prsti na rukama i nogama. Međutim, ne možemo reći da je neki organ koji obavlja ne tako važan zadatak suvišan. Naprotiv, svi su važni. Tako je i u duhovnom: nama su isto tako potrebni i slabi i budale. 

Sada možemo da razumijemo ono što je napisano da je Stvoritelj rekao: „Vratite se Meni, i Ja ću se vratiti vama”. To znači da Stvoritelj kaže: „Vratite se”, a Izrael kažu suprotno: „Vrati nas, Gospode, k Sebi i tada ćemo se mi vratiti”. 

To znači da u vrijeme pada u radu, prvo Stvoritelj kaže „Vratite se …” To čovjeku donosi uspon u radu Stvoritelja i on počinje da plače: „Vrati nas …” Ali, tokom pada, čovjek ne plače: „Vrati nas …” Naprotiv, on bježi iz rada. 

I čovjek treba da zna da kada on plače: „Vrati nas …”, to proizlazi iz buđenja od Gore, budući da je Stvoritelj prethodno rekao: „Vratite se …”, pomoću čega se čovjek uzdiže i može da kaže: „Vrati nas…” 

Ovo je značenje za napisano: „I kad god bi kovčeg kretao, Mojsije bi rekao: ’Ustani, Gospode, i neka se rasiju neprijatelji Tvoji …’” I „kretati se” znači napredovati u služenju Stvoritelju, što je uspon. Tada je Mojsije rekao „Ustani …” A kada su zastali, rekao je: „Vrati se, Gospode”. Tokom prekida u radu Stvoritelja potrebno je da nam Stvoritelj kaže: „Vratite se …”, što znači „Vratite se k Meni”, što znači da Stvoritelj daje buđenje. Otuda, čovjek treba da zna kada da kaže „Ustani …” a kada „Vrati se …” 

Ovo je značenje za napisano u Parašat Akev: „I sjećaj se sveg puta ... da se zna šta je u tvom srcu, hoćeš li držati Njegove zapovesti ili nećeš”. I „držati Njegove zapovjesti“ razmatra se za „Vratite se”. A „ili nećeš” razmatra se za „ustani”, i potrebna su nam oba. I rav zna kada je potrebno „Ustani”, a kada „Vratite se”, budući da su četrdeset dva putovanja usponi i padovi koji se odvijaju u radu Stvoritelja. 

Link - He Did Not Say Wicked or Righteous