среда, 27. октобар 2021.

Šamati br. 7 - ŠTA ZNAČI, U RADU, NAVIKA POSTAJE DRUGA PRIRODA

 
Šta znači, u radu, navika postaje druga priroda

Uslušano 1943. godine

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kada se čovjek navikne na nešto, tada ta nova navika postaje njegova druga priroda, te tako, ne postoji ništa čiju stvarnost čovjek ne može da osjeti. To znači da, iako čovjek nema osjećaj za nešto, on ipak može da dođe do toga da to osjeti navikavajući se na to. 

Potrebno je da znamo da postoji razlika između Stvoritelja i stvorenja po pitanju osjećaja. Kada je u pitanju stvorenje postoji onaj koji osjeća i ono što on osjeća, onaj koji postiže i postignuto, to znači da postoji onaj koji opaža i stvarnost koju on opaža. Međutim, stvarnost bez onoga koji nju osjeća jeste jedino Sam Stvoritelj. A stvarnost Stvoritelja je za nas nedostižna. 

To nije tako kada je u pitanju čovjek; on čitavu stvarnost percipira kroz osjećaj te stvarnosti. Drugim riječima, ono što onaj koji osjeća iskušava to je ono što on razmatra za istinu. Ukoliko čovjek u stvarnosti osjeća gorak okus, to jeste, ukoliko je u stanju u kojem osjeća loše i pati zbog toga, takav čovjek, u duhovnom radu, naziva se zao”. To je tako zbog toga što on optužuje Stvoritelja, koji se naziva Dobro koje čini dobro” jer On svijetu daje jedino dobro. Ipak čovjek, prema sopstvenom osjećaju, osjeća da on od Stvoritelja prima suprotno – loše, to jeste on je u lošem stanju.

I, mudraci su rekli (Berahot 61): Svijet je stvoren jedino za potpune grešnike ili za potpune pravednike”. To znači sljedeće: ili čovjek kuša i osjeća dobar okus u svijetu i tada opravdava Stvoritelja i kaže da Stvoritelj daje samo dobro svijetu i tada se on naziva pravednik. Ili, on osjeća i kuša gorak okus u svijetu i tada se on naziva zao, jer osuđuje Stvoritelja. Slijedi da se sve mjeri u skladu sa osjećajima čovjeka. Međutim, svi ti osjećaji ne pripadaju Stvoritelju, kao što je o tome napisano u Pjesmi jedinstva: I tako će biti uvijek i zauvijek – u svemu što je stvoreno neće biti ni nedostatka ni prekomjernosti”. Svi svjetovi (sve skrivenosti) i promjene odnose se jedino na one koji primaju i na postizanje čovjeka. 

Link - What Is the Habit Becomes a Second Nature, in the Work


Нема коментара:

Постави коментар