Šamati 68: VEZA IZMEĐU ČOVJEKA I SEFOROT

Veza između čovjeka i Sefirot

Čuo sam 12. Adara, 17. februar 1943. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Prije grijeha Adam HaRišon:

1. njegovo Guf (tijelo) egzistiralo je od Bina de Malhut de Malhut svijeta Asija,
2. i on je imao Svjetlosti NRN svijeta Berija i Svjetlosti NRN svijeta Acilut. 

Nakon što je zgriješio, njegovo Guf palo je u razabiranje Mišha de Hivija (zmijska koža), što je Klipa od Behina Dalet, koja se naziva „prašina ovog svijeta”. Unutar toga odijeva se unutrašnje Guf od Klipat Noga, koje je pola dobro i pola loše. I sva dobra djela koja on izvršava jedino su sa njegovim Guf od Noga. Angažovanjem u Tori i Micvot, on vraća svoje Guf da bude potpuno dobro, i Guf od Mišha de Hivija odvaja se od njega. U to vrijeme on je nagrađen sa Svjetlošću NRN od Keduša, u skladu sa svojim akcijama.

Veza Svijetlosti NRN čovjeka sa Sefirot: 

Esencija NRN čovjeka potiče iz Behina Malhut od tri Sefirot: Bina i ZON u svakom od svjetova ABYA. 

Ukoliko je čovjek nagrađen sa NRN od Nefeš, on prima od tri Behinot: Malhut de Bina i ZON od svijeta Asija. 

Ukoliko je čovjek nagrađen sa NRN od Ruah, on prima od tri Behinot: Malhut de Bina i ZON od svijeta Yecira.

I ukoliko je čovjek nagrađen sa NRN od Nešama, on prima od tri Behinot: Malhut de Bina i ZON od svijeta Berija. 

Ukoliko je čovjek nagrađen sa NRN od Haja, on prima od tri Behinot: Malhut de Bina i ZON od svijeta Acilut. 

I to je ono što su naši mudraci rekli – čovjek misli jedino u skladu sa svojim srcem, i čitavo tijelo razmatra se za „srce”. Iako se čovjek sastoji iz četiri Behinot – nepokretna, vegetativna, životinjska i govorna, sve se one sadrže u „srcu” čovjeka. 

MOŽE LI NEŠTO NEGATIVNO DA SE SPUSTI OD GORE

Može li nešto negativno da se spusti od Gore        

Članak broj 15, Tav-Šin-Mem-Dalet, 1984. godina
Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš) 

Treba da objasnimo ono što je rečeno u članku broj 14. U Zoharu se kaže (Pinhas, stav 78): „Ukoliko su Izrael nagrađeni, On bi sišao poput ognjenog lava da pojede ‘prinete žrtve’. Ukoliko nisu nagrađeni, On bi sišao poput ognjenog psa”. Pitanje u vezi sa tim je: „Kako nešto negativno može da se spusti od Gore?” Mi razumemo da je ono što dolazi od Gore – Činiti dobro. I, kada dolazi nešto što nije pozitivno, koja ispravka proizlazi iz toga? Slika ognjenog psa koji silazi od Gore nije nešto pozitivno. 

Ovo treba da razumemo kroz alegoriju. Jednom čoveku je sin bio bolestan, pa je otišao nekom doktoru koji mu je dao lek. Međutim, to nije pomoglo njegovom sinu. Nakon toga, prijatelji su mu dali savet da se obrati jednom uglednom profesoru, kojeg, iako naplaćuje mnogo, vredi  posetiti jer je veliki stručnjak. Kada su došli njemu, on je pregledao bolesno dete, rekao da je dete ozbiljno bolesno i dao je dijagnozu. 

I čovek mu je platio onoliko koliko su se unapred dogovorili, a kada se vratio kući rekao je svojim prijateljima: „Dali ste mi savet da odem tom velikom stručnjaku i da je vredno da mu platim mnogo novca. I na kraju, šta je taj veliki stručnjak uradio? On je rekao da moj sin ima težu bolest od one za koju je doktor, koji je manje stručan, rekao da ima. Da li je vredelo da dam toliko mnogo novca da bi mi on rekao samo to da moj sin ima tešku bolest? Uostalom, doktoru se ide da bi on izlečio pacijenta, a ne samo zbog toga da dâ dijagnozu, da kaže da moj sin ima tešku bolest”. 

Prijatelji su mu tada rekli da je, prema preciznoj dijagnozi velikog stručnjaka, sada jasno kako bolesnog sina treba lečiti. Za lečenje bolesti nije potreban veliki doktor jer se za svaku bolest već zna lek. Ono što je važno jeste da se zna koja je bolest u pitanju. Sledi da to što velikog stručnjaka plaćamo više od doktora koji je manje stručan služi tome da se odredi precizna dijagnoza. 

Sledi da je otkrivanje greške, to jeste nečeg što je negativno, ipak nešto pozitivno. Otuda, to da se zna koja je bolest u pitanju jeste zapravo ispravka, jer osoba sada zna šta da ispravi. Proizlazi da je poznavanje bolesti deo lečenja, jer nije moguće da se izleči bolest ukoliko osoba ne zna šta da leči. Zato, kada se ognjeni pas spusti, slika psa ukazuje na to da su niži, poput psa, pod upravom samoljublja, što Zohar naziva Hav! Hav! (lavež, ali isto tako i „daj”). To se razmatra za pozitivno, jer sada znamo šta da ispravimo, da sve što je potrebno jeste da ispravimo posude primanja.

POJEDINAC TREBA UVEK DA PRODA SVE ŠTO IMA I OŽENI ĆERKU MUDROG UČENIKA

Pojedinac treba uvijek da proda sve što ima i oženi ćerku mudrog učenika

Članak broj 14, Tav-Šin-Mem-Dalet, 1984. godina
Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

„Pojedinac treba uvek da proda sve što ima i oženi ćerku mudrog učenika” (Pesahim, 49). To znači da on treba da proda sva posedovanja koja je stekao svojim trudom. To jeste, on treba sve da dâ, da se odrekne svega, i da zauzvrat uzme ćerku mudrog učenika. 

Ovo znači da ukoliko on ne uzme ćerku mudrog učenika, sav trud koji je čitavog svog života davao u Tori i Micvot biće nepotpun. Jedino ukoliko oženi ćerku mudrog učenika on će biti nagrađen time da postigne svoje savršenstvo. Zbog ovoga su naši mudraci rekli da on treba da proda sve što ima, znači da je vredno prodati sve za ćerku mudrog učenika. Otuda, treba da razumemo značenje za „ćerka mudrog učenika”. 

Bal HaSulam je rekao da je mudar učenik onaj koji je učenik mudrog, to jeste onaj koji uči od mudrog naziva se „učenik”. Stvoritelj se naziva Mudar, i Njegov kvalitet je jedino da daje. Pojedinac koji od Stvoritelja uči kvalitet davanja naziva se „mudar učenik” zato što on od Njega uči kvalitet davanja. 

Time ćemo razumeti ono što su naši mudraci rekli: „Pojedinac treba uvek da proda sve što ima i oženi ćerku mudrog učenika”. To jeste, on treba da dâ sve što poseduje (sav trud koji je dao u Tori i radu), i da zauzvrat primi kvalitet davanja. 

Ovo znači da će on u svom srcu uspostaviti novu prirodu umesto one koju prirodno ima – želju samoljublja. Tada će on primiti drugu prirodu – želju da daje. To jeste, svaka njegova misao, reč i akcija biće usmereni jedino ka tome da daje Stvoritelju, jer ovo je sav čovek. Ovo znači da pojedinac treba da postigne jedino ovaj stepen, jer sve što treba da postignemo su Kelim. Ali obilje, što je punjenje Kelim, dolazi od Stvoritelja, jer više nego što tele želi da sisa, krava želi da hrani. Zato, sve što je nama potrebno jeste snaga davanja. 

Šamati 78: TORA, STVORITELJ I IZRAEL SU JEDNO

Tora, Stvoritelj i Izrael su jedno

Čuo sam u mjesecu Sivan, jun 1943. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kada čovjek uči Toru, on treba da uči Lišma. To znači da on uči sa namjerom da Tora njega uči, jer ime Tora i znači „upute”. I, budući da „Tora, Stvoritelj i Izrael su jedno”, Tora uči čovjeka putevima Stvoritelja, o tome kako je Stvoritelj odijeven u Toru.

Link - The Torah, the Creator, and Israel Are One

Šamati 77: ČOVJEKA ĆE UČITI NJEGOVA DUŠA

Čovjeka će učiti njegova duša

Čuo sam 8. Elula, 24. avgusta 1947. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Znano je da se čitava Tora uči prvenstveno za potrebe duše, to jeste za one koji su već nagrađeni razabiranjem „duša”. U svakom slučaju, oni treba da žude i da traže riječi Tore onih koji imaju postignuće, da od njih uče nove načine, koje su prethodnici pronašli u svojim novim otkrovenjima u Tori. Kroz to će njima biti lako da napreduju ka Višim stepenima, što znači da će kroz njih oni napredovati od stepena do stepena.

Ali, postoji Tora koju je zabranjeno otkrivati, zato što svaka duša skrutinizovanje tog dijela treba da načini sama, a ne da neko drugi skrutinizuje za nju. Otuda, prije nego što oni sami načine ovo skrutinizovanje, zabranjeno je da se njima otkriju te riječi Tore. 

To je razlog iz kojeg veliki kabalisti skrivaju mnogo toga. Ali osim tog dijela,  za duše je veoma korisno da izučavaju i primaju otkrovenja drugih kabalista. I „Čovjeka će učiti njegova duša” kako i šta da prima iz onoga što su drugi kabalisti otkrili u Tori i kako to da koristi kao pomoć, a šta je to što čovjek treba da otkrije sam.

Link - One's Soul Shall Teach Him

Šamati 76: NA SVAKU ŽRTVU KOJU PRINESEŠ DODAJ SO

Na svaku žrtvu koju prineseš dodaj so

Čuo sam 30. Ševata tokom obroka povodom završetka 6. dijela (Zohara), u Tiberijadi
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Rečeno je u Tori: „Na svaku žrtvu koju prineseš dodaj so”, i to označava „savez soli”. Ovaj savez je suprotan razumu. Uobičajeno je da kada dvoje ljudi rade dobro jedno drugom, kada među njima postoji ljubav, njima nije potrebno da načine savez. Međutim, u isto vrijeme možemo da vidimo da je uobičajeno vrijeme za sklapanje saveza precizno tada kada postoji ljubav. Baal HaSulam je rekao da se ovaj savez sklapa za kasnije.

To znači da dogovor sklapaju sada da bi kasnije, ukoliko dođu u stanje kada svako od njih misli da onaj drugi nije cijelim srcem za njega, oni imali dogovor koji će ih obavezati da se sjete saveza koji su međusobno načinili da bi se i u ovom stanju nastavila ljubav koja je postojala.

Ovo je značenje za napisano: „Na svaku  žrtvu koju prineseš dodaj so”. To jeste, svi Krevut¹ i žrtve u radu zarad Stvoritelja treba da se temelje na savezu Kralja². 

-------------------------

1. Na hebrejskom Krevut znači „približavanje“, ali i „bitke“.
2. Na hebrejskom, reči Melah (so) i Meleh (Kralj) sadrže ista slova i izgovaraju se veoma slično.

Link - On All Your Offerings You Shall Offer Salt

Šamati 75: RAZABIRANJE "SLJEDEĆI SVIJET" I RAZABIRANJE "OVAJ SVIJET"

Razabiranje „sljedeći svijet” i razabiranje „ovaj svijet”

Čuo sam tokom praznične trpeze povodom obrezanja, u Jerusalimu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Postoji razabiranje „sljedeći svijet’’ i postoji razabiranje „ovaj svijet’’. Sljedeći svijet se naziva „vjera”, a ovaj svijet se naziva „postignuće”.

O sljedećem svijetu je napisano: „Oni će biti siti i  oslađeni”, to znači da nema kraja ispunjenju. To je zato što za sve što primamo putem vjere nema ograničenja.

I suprotno tome, sve što primamo kroz postignuće već ima ograničenje, jer sve što dolazi u Kelim nižeg, niži to ograničava. Otuda, u razabiranju „ovaj svijet” postoji ograničenje.

Link - There Is a Discernment of the Next World, and There Is a Discernment of This World

Šamati 74: SVIJET, GODINA, DUŠA

Svijet, godina, duša

Čuo sam, 1943. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Znano je da ne postoji stvarnost ukoliko ne postoji neko ko tu stvarnost osjeća. Otuda, kada kažemo Nefeš od Acilut, to znači da osjećamo određeni stepen postignuća u Višem obilju, i taj stepen nazivamo Nefeš.

A Olam (svijet) se odnosi na kolektivno unutar tog postignuća, što znači da sve duše imaju istu formu i svako ko postiže taj stepen, postiže i to Ime Nefeš. To znači da ne mora nužno specifično neka osoba da postigne to Ime i tu formu, već da svakome ko postigne taj stepen – što je svakako kroz pripremu Keduša i čistotu – Više obilje dolazi u formi koja se naziva Nefeš.

Tu pojavu možemo da razumijemo iz primjera u korporalnom kada jedna osoba kaže drugoj: „Ja sada idem u Jerusalim”. I kada osoba izgovori ime grada, tada svi prepoznaju i znaju o kojem gradu je riječ. Svi su sigurni o kojem gradu se govori, budući da oni koji su bili u tom gradu znaju o čemu je riječ.

Link - World, Year, Soul

Šamati 39: I UVEZALI SU ONI LISTOVE SMOKVE

I uvezali su oni listove smokve

Čuo sam 26. Ševata, 16. februar 1947. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

List označava sjenku koju list pravi u odnosu na Svjetlost znači u odnosu na sunce. Postoje dvije vrste sjenki: jedna dolazi sa strane Keduša, a druga dolazi uslijed grijeha.

Tako, postoje dvije vrste skrivenosti Svjetlosti. Kao što u korporalnom sjenka skriva sunce, tako postoji i skrivenost Više Svjetlosti nazvane „sunce”, koja dolazi sa strane Keduša, zarad toga da bi čovjek imao izbor. Kao što je rečeno o Mojsiju: „I Mojsije je zaklonio svoje lice, zato što se bojao da pogleda…”. Sjenka dolazi zbog straha, a strah znači da se pojedinac boji da primi obilje, jer možda neće biti u stanju da ga primi zarad davanja. 

Slijedi da sjenka dolazi zbog Keduša, što znači da čovjek hoće da prione uz Stvoritelja. Drugim riječima Dvekut se naziva davanje, i čovjek se boji da on možda neće moći da bude u stanju da daje. Slijedi da je on prionut uz Keduša, i to se naziva „Sjenka koja dolazi sa strane Keduša”. 

No, postoji takođe i sjenka koja dolazi zbog grijeha. To znači da pojedincu skrivenost dolazi ne kao posljedica toga što ne želi da primi, već je suprotno, skrivenost se pojavljuje upravo zbog njegove želje da primi zarad sebe, i zbog toga Svjetlost odlazi. Jer sva razlika između Keduša i Klipa jeste u tome što Keduša hoće da daje a Klipa hoće  jedino da primi i neće da daje, uopšte. Iz ovog razloga razmatra se da ta sjenka dolazi sa strane Klipa. 

I, nema drugog savjeta da se izađe iz tog stanja, osim kao što je napisano: „I uvezali su listove smokve i načinili za sebe pojaseve” (Berešit 3). Pojasevi označavaju sile tijela, ujedinjene u formi sjenke Keduša. To jeste, da iako sada oni nemaju Svjetlost, jer je uslijed grijeha Svjetlost otišla, oni i dalje nadilaze tako da rade zarad Stvoritelja kroz silu iznad razuma, i to se  naziva „prisilom”. 

Šamati 73: NAKON CIMCUM

Nakon Cimcum

Čuo sam 1943. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Nakon Cimcum, Viših Devet postali su mjesto Keduša, a Malhut, nad koju je postavljen Cimcum, postala je mjesto svjetova. I, mi treba da načinimo dva razabiranja:   

1. Prazno mjesto, što je mjesto za Klipot, čija je esencija želja za primanjem za sebe; 

2. Slobodno mjesto – mjesto koje je postalo slobodno da bi moglo da primi ono što čovjek bira – Keduša ili suprotno. 

A da nije bilo Cimcum, čitava  stvarnost bi bila u formi jednostavne Svjetlosti. I, tek nakon što se dogodio Cimcum, stvoreno je mjesto za izbor – izvršavati dobro ili zlo. 

Time što se bira (da se izvršava) dobro, obilje se širi do tog mjesta. I to je značenje za riječi u Arijevim spisima, gdje se kaže da Svjetlost od Ein Sof iluminira ka nižima. Ein Sof se naziva želja da se čini dobro Njegovim stvorenjima. I, mada razabiramo mnoge svjetove, 10 Sefirot i ostala imena, sve to dolazi od Ein Sof, što se naziva „Misao stvaranja”. 

Imena svake Sefira i svijeta ukazuju na širenje obilja iz Ein Sof, koje se spušta specifično kroz određenu Sefira i svijet. Otuda, budući da niži ne mogu da prime Njegovo obilje bez prethodne pripreme i ispravke tako da niži mogu da prime, načinjene su ispravke zahvaljujući kojima se pojavila mogućnost da niži prime. To se naziva Sefirot. 

Šamati 72: POUZDANJE JE ODJEĆA ZA SVJETLOST

Pouzdanje je odjeća za Svjetlost

Čuo sam 10. Nisana, 31. mart 1947. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Pouzdanje je odjeća za Svjetlost koja se naziva „Život”. I postoji pravilo da nema Svjetlosti bez Kli. Slijedi da Svjetlost, koja se naziva „Svjetlost Života”, ne može da se odjene ni u šta drugo osim u neku Kli. A  Kli u koju se Svjetlost Života odijeva, uobičajeno se naziva „pouzdanje”. To znači da čovjek vidi da može da uradi bilo koju stvar, čak i onu najtežu. 

Otuda, Svjetlost se osjeća i prepoznaje u Kli pouzdanja. Zbog toga se život čovjeka mjeri kroz mjeru pouzdanja koje se tu otkriva. I čovjek može da mjeri stepen svoje životnosti u skladu sa mjerom pouzdanja koje osjeća.

Iz tog razloga čovjek za sebe može da vidi da dokle god je njegov stepen životnosti visok, pouzdanje sija na svaku pojedinu stvar, i on ne vidi ništa što bi ga moglo spriječiti da dobije ono što hoće. To je zato što Svjetlost Života, to jeste sila od Gore, sija za njega i on može da radi  nadljudskim snagama, budući da Viša Svjetlost nije ograničena poput korporalnih sila.  

Međutim, kada čovjeka napusti Svjetlost Života, što se razmatra za to da je on pao sa stepena na kojem je prethodno bio, tada on postaje „pametan” i počinje sve da preispituje. Čovjek počinje da kalkuliše korist u svemu – da li je nešto za njega vrijedno da uradi ili nije. On postaje umjeren i razborit, i više nije živahan i ushićen kakav je bio prije nego što je počeo da pada sa svog stepena  životnosti.  

Međutim, čovjek nema mudrosti da kaže da su se sva pamet i visprenost, kojima je sada nagrađen da razmišlja o svemu, pojavile otuda što je izgubio duh Života koji je ranije imao. Umjesto toga, on misli da je sada postao pametan i da više nije nepromišljen i nemaran kakav je bio prije nego što je izgubio Svjetlost Života. 

Šamati 70: MOĆNOM RUKOM I IZLIVENIM GNJEVOM

Moćnom rukom i izlivenim gnjevom

Čuo sam 5. Sivana, 8. juna 1943. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Da bismo razumjeli ono što je napisano: „… moćnom rukom … i izlivenim gnjevom Ja ću biti Kralj nad vama”, treba da razumijemo da postoji pravilo da nema prinude u duhovnom, kao što je napisano: „Nijesi Mene zvao, o Jakove, niti si se trudio za Mene, o Izraele”, o kojem postoji znano tumačenje Magida iz Dubne. Otuda šta znači „… moćnom rukom … i izlivenim gnjevom Ja ću biti Kralj nad vama?” 

On je rekao da treba da znamo da od svih onih koji hoće da rade rad Stvoritelja da bi istinski prionuli uz Njega i ušli u palatu Kralja, nije svakome dozvoljeno da uđe. Umjesto toga, čovjeka provjeravaju: ukoliko on nema drugih želja osim želje za Dvekut uz Stvoritelja, tada se njemu dozvoljava da uđe.

I, kako čovjeka provjeravaju da li on ima samo jednu želju? Tako što se njemu daju ometanja. To znači da se njemu šalju strane misli i strani glasnici, da ga ometaju tako da on napusti ovaj put i slijedi put kojim idu svi ostali ljudi. 

I ukoliko čovjek nadiđe sve prepreke i probije sve barijere koje ga sputavaju, i kada male stvari ne mogu da ga udalje, tada mu Stvoritelj šalje velike Klipot i kočije da ga odvrate od toga da uđe u Dvekut uz Stvoritelja, jedino uz Njega i ni uz šta drugo. I to znači da ga je Stvoritelj odbio moćnom rukom. 

Ukoliko Stvoritelj ne pokaže „moćnu ruku”, teško je udaljiti čovjeka, jer u njemu postoji jaka želja da prione jedino uz Stvoritelja i ni uz šta drugo.

Ali, kada Stvoritelj hoće da odbije onog čija želja nije tako jaka, On ga odgurne nečim malim, dajući mu veliku želju prema nečem korporalnom, i on potpuno napušta sveti rad. Tada nema potrebe da ga Stvoritelj odbije moćnom rukom.