Šamati 86: I ONI SU SAGRADILI AREI MISKENOT

I oni su sagradili Arei Miskenot

Čuo sam od svog oca i učitelja, 3. Ševata, Tav-Šin-Alef,
31. januar 1941. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Spis kaže (Izlazak 1): „I oni su za Faraona sagradili Arei Miskenot, Pitom i Ramzes”. Treba da pitamo: „Pitom i Ramzes znači da su oni lijepi gradovi, dok riječi Arei Miskenot* ukazuju na siromaštvo i nemaštinu, a takođe ukazuju i na opasnost!”. Isto tako treba da razumijemo šta je praotac Avraam pitao: „I on je rekao … ‘Kako ću ja znati da ću je naslijediti?’” (Postanje 15:8). I šta je Stvoritelj odgovorio? Napisano je: „I On je rekao Avraamu: „Znaj sigurno da će tvoje sjeme biti stranac u zemlji koja nije njihova, i služiće im, i oni će im nanositi patnju 400 godina”. (Postanje 15:13) 

*) Arei Miskenot znači gradovi za skladišta, ali i „gradovi patnje” i „gradovi siromaštva”. 

Doslovno značenje je teško razumjeti, jer pitanje je bilo u vezi sa tim da je Avraam htio garancije za nasljedstvo, a u odgovoru Stvoritelja: „Tvoje sjeme će biti u izgonu …” nema očigledne garancije, ali izgleda da je to za Avraama bio zadovoljavajući odgovor. Štaviše, vidimo da kada se Avraam sporio sa Stvoriteljem u vezi sa narodom Sodome, on je sa Stvoriteljem imao dugu raspravu i stalno je ponavljao „možda”. Međutim, ovdje, kada je Stvoritelj rekao da će njegovo sjeme biti u izgonu, on je to odmah prihvatio kao zadovoljavajući odgovor i nije se raspravljao niti je rekao „možda”. Umjesto toga, on je to prihvatio kao garanciju za nasljedstvo zemlje.

Treba da razumijemo ovaj odgovor, a takođe i šta Zohar tumači u vezi sa stihom: „Faraon  je približio …” Zohar tumači da ih je on približio pokajanju. Kako je moguće da je zli Faraon htio da ih približi pokajanju? 

Da bismo sve ovo razumjeli, treba da razumijemo ono što su naši mudraci rekli (Sukka 52:71): „Rabi Jehuda kaže: ‘Na kraju, Stvoritelj će dovesti zlu inklinaciju (Jecer Hara) i ubiti je pred pravednicima i grešnicima. Pravednicima ona izgleda poput visoke planine, a grešnicima poput debljine dlake. I jedni i drugi plaču. Pravednici plaču i kažu: ‘Kako smo mogli da osvojimo tako visoku planinu?’ a grešnici plaču i kažu: ‘Kako nismo mogli da osvojimo to što je poput debljine dlake?’’” (traktat Sukka 52)

I stih veoma zbunjuje i otvara mnoga pitanja:

1. Ako je zla inklinacija čovjeka već ubijena, kako to da grešnici još postoje?

2. Zašto pravednici plaču? Upravo suprotno, oni bi trebalo da se raduju.

3. Kako u stvarnosti mogu istovremeno da postoje dva mišljenja, budući da su i jedni i drugi postigli stanje istine? Stih govori o vremenu koje dolazi, koje je sigurno stanje istine, te kako onda, u stvarnosti, može da postoji takva razlika – između visoke planine i debljine dlake? 

On je to objasnio riječima mudraca: „Rabi Asi kaže: ‘Na početku je zla inklinacija čovjeku izgledala poput niti paučine, a na kraju poput užadi za vuču’, kao što je rečeno: ‘Jao onima koji  prestup vuku uzicama taštine, i grijeh užadima za vuču’”. 

Treba da znamo veliko pravilo da naš rad, koji nam je dat, mora da bude zasnovan na vjeri iznad razuma a ne na znanju. I to je tako ne zato što nismo dostojni visokog stepena, već zato da bismo sve primili u Kli vjere. I nama to izgleda kao nešto nisko i bez vrijednosti, i mi nestrpljivo čekamo vrijeme kada ćemo moći da se oslobodimo tereta koji se naziva „vjera iznad razuma”. Međutim, to je veliki i veoma važan stepen, čija je uzvišenost nemjerljiva. 

Razlog iz kojeg nama rad izgleda nisko i bez vrijednosti je želja za primanjem koja je u nama. Mi treba da razaberemo Roš i Guf u želji za primanjem. Roš se naziva „znanje” a Guf se naziva „primanje”. Iz tog razloga, sve ono što je suprotno znanju mi razmatramo za nisko i životinjsko.

Sada možemo da tumačimo ono što je praotac Avraam pitao Stvoritelja: „Kako ću znati da ću je naslijediti?” Jer kako će oni moći da prime teret vjere, budući da je to protiv razuma, i ko može da ide protiv razuma? Otuda, kako oni mogu da budu nagrađeni Svjetlošću vjere, budući da savršenstvo zavisi jedino od toga? 

Stvoritelj je na to odgovorio: „Znaj sigurno … da će oni biti u izgonu”. To znači da je On pripremio Klipa, što je zla inklinacija, zla osoba, Faraon, kralj Egipta. Slova riječi Faraon su poput slova riječi Oref (potiljak), kao što je Ari napisao da se Faraon razmatra za Oref, tjesnac na moru. Faraon bi obilje koje dolazi nižima mogao da isisa pitanjem (Izlazak 5:2): „Ko je Gospod da poslušam glas Njegov …?” Upravo ovim pitanjem oni su u rukama Klipot, kao što Majmonid kaže (Hilhot Deot) u vezi sa tim da se ne okrećemo idolima. To jeste, ovakvim pristupom, što znači samim ovim pitanjem, krši se zabrana okretanja ka idolima.

Zla inklinacija želi da sisa obilje iz Keduša. Otuda, šta ona radi da bi mogla da sisa obilje iz Keduša? Spis nam kaže: „Faraon je približio ….” Zohar tumači da ih je on približio pokajanju, i pita kako možemo da kažemo da ih je Faraon približio pokajanju ako je u prirodi Klipot da čovjeka udalji od Stvoritelja.

Ovo treba da razumijemo na osnovu onoga što je napisano u Zoharu (Uvod u Knjigu Zohar, strana 41): „Grijeh se krije unutar tebe poput zmije koja napadne i uvuče glavu u svoje tijelo”. Takođe, u Sulam (Ljestve, komentari na Zohar): „Budući da je grijeh sakriven, sila zmije koja napada nacije svijeta i donosi smrt svijetu i dalje je u punoj snazi, i nju nije moguće spriječiti. To je kao kad zmija ujede čovjeka i odmah uvuče glavu u svoje tijelo, i tada nju nije moguće ubiti”. 

Pored toga u Zoharu je napisano i to da zmija savija glavu i udara repom. To znači da ponekad ona dopušta čovjeku da on na sebe preuzme teret vjere, to jeste vjeru iznad razuma, što je da „savija glavu”, ali „udara repom". I „repom” može da se tumači kao „na kraju”. Drugim riječima, ona prvo daje čovjeku dozvolu da on na sebe preuzme vjeru, da bi nakon toga sve uzela pod svoju upravu, jer Klipa zna da nema drugog načina da primi obilje osim kroz Keduša. 

Ovo je značenje za: „Faraon je približio …” Objašnjeno je da je on Izrael namjerno doveo do pokajanja, da bi nakon toga od njih uzeo sve pod svoju upravu. Zbog toga je Ari napisao da je Faraon isisao sve obilje koje se spustilo do nižih. On je sisao sa strane Oref i sa strane grla, što se razmatra za glavu tijela, što znači da će sve uzeti u svoje posude primanja. 

Ovo je značenje za: „I sagradili su Arei Miskenot”, koji su takvi bili za Izrael. Drugim riječima, sav njihov rad tokom izgona bio je pod upravom Faraona, a Izrael su ostali u siromaštvu, jer Miskena znači siromašan.

Isto tako treba da tumačimo da Miskenot potiče od riječi Sakana (opasnost) što znači da su oni bili u velikoj opasnosti da ostanu u takvom stanju do kraja života. Međutim, za Faraona, rezultat rada Izraela su bili Pitom i Ramzes, što znači veoma lijepi gradovi. 

Otuda, sledi objašnjenje: „… sagradili su Arei Miskenot” – za Izreael, a za Faraona – Pitom i Ramzes. Ovo je zato što je sav rad Izraela pao u Klipot, i oni nisu vidjeli nikakav blagoslov iz svog rada.

I kada su Izrael ojačali u radu u vjeri i davanju, oni su vidjeli „plodite se i množite”. Ali u trenutku kada su pali u znanje i primanje, pali su pod upravu Klipa Faraona. I tada su došli do toga da konačno odluče da rad mora da bude u vjeri iznad razuma i u davanju.

Međutim, oni su vidjeli da nemaju snagu da sami sebe izbave iz uprave Faraona. Zbog toga je napisano: „I sinovi Izraela uzdisali su iz rada”, jer su se uplašili da mogu da ostanu u izgonu zauvijek. I tada „… njihov plač se podigao do Stvoritelja”, i oni su bili nagrađeni izlaskom iz izgona u Egipat. 

I prije nego što su vidjeli svoje stanje – da se nalaze pod upravom Klipot, i prije nego što im je postalo bolno i zastrašujuće to da je moguće da tamo ostanu zauvijek – oni nisu imali potrebu da im Stvoritelj pomogne u vezi sa posudama primanja. Jer oni nisu osjećali manjkavost i štetu koje su im te posude uzrokovale i da je to sve što ih spriječava da prionu uz Stvoritelja. Inače, čovjek pridaje veću vrijednost radu koji je u formi znanja i primanja, a vjeru razmatra za nešto nisko. I oni više vole znanje i primanje budući da je to ono na šta obavezuje spoljašnji um čovjeka.   

Zbog toga, njima je dat izgon da bi osjetili da oni ne napreduju u približavanju Stvoritelju, i da sav njihov rad tone u Klipa Egipta. Tada su vidjeli da nemaju drugi izbor osim da preuzmu na sebe rad niskosti, što je „vjera iznad razuma", i da žude za davanjem. U suprotnom oni osjećaju da su pod upravom Sitra Ahra.

Slijedi da su oni vjeru prihvatili jedino zato što su vidjeli da nema drugoga savjeta, i zbog toga su se saglasili sa tim da rade rad niskosti. To se naziva – uslovljen rad. To znači da su oni prihvatili ovaj rad da ne bi pali u mrežu Klipot. Zbog toga su oni na sebe preuzeli ovaj rad. 

Međutim, ako bi ovaj razlog bio poništen, poništila bi se takođe i ljubav za ovaj rad. To znači da ukoliko bi zla inklinacija bila poništena, i ne bi postojalo ništa što bi im donijelo misli da se okrenu idolima, tada bi i ljubav za rad u niskosti bila poništena. 

Sada možemo da razumijemo riječi mudraca: „Na početku je zla inklinacija čovjeku izgledala poput niti paučine, a na kraju poput užadi za vuču". Mi znamo da postoji razabiranje – „prisilom”, „usled greške” i „namjerno”. Želja za primanjem koja je utisnuta u čovjeka razmatra se za prisilu, i budući da čovjek ne može da je poništi, to se ne razmatra za grijeh (Het), već za prestup (Avon), kao što je napisano: „Jao onima koji prestup vuku uzicama taštine”. I čovjek ne može da je odbaci, ili mrzi, jer on ne osjeća da to može da bude grijeh. 

Međutim, nakon toga, to postaje „…grijeh poput užadi za vuču”, i Klipot su tada načinjene od ove želje za primanjem, koja ima kompletnu strukturu Merkava, (kočija) kao što je napisano: „Bog ih je stvorio jedan nasuprot drugom". Odavde dolazi zla inklinacija, što znači da sve dolazi od onoga što je „debljina dlake”. 

Budući da je već otkriveno da je to grijeh, tada svako zna kako da čuva sebe od onoga što je „debljina dlake”. I oni razumiju da ne postoji drugi izbor, ukoliko hoće da uđu u Keduša, osim da odluče da rade u niskosti, to jeste u vjeri i davanju. U suprotnom, oni vide da su pod upravom Klipa Faraon, kralj Egipta. 

Slijedi da je korist od izgona bilo to što su oni osjetili da je želja za primanjem grijeh, i to je razlog iz kojeg su odlučili da ne postoji drugi izbor osim da pokušaju da steknu posude davanja. Ovo je značenje za Stvoriteljev odgovor praocu Avraamu na njegovo pitanje o garancijama za nasljedstvo zemlje: „Znaj sigurno da će tvoje sjeme ... i oni će im nanositi patnju …" Kroz izgon, oni će doći do toga da otkriju da je „debljina dlake” grijeh, i tada će prihvatiti pravi rad da bi sebe odvojili od grijeha. 

To je značenje za ono što je Rabi Jehuda rekao da će u budućnosti smrt zauvijek biti progutana, što znači da će Stvoritelj ubiti zlu inklinaciju, i da od nje neće ostati ništa osim debljine dlake, što se čak i ne osjeća kao grijeh (nešto što je debljine dlake ne vidi se okom). 

Ipak, i dalje ima grešnika i pravednika, i svi oni hoće da prionu uz Stvoritelja. Ali, grešnici nijesu ispravili svoju „debljinu dlake” dok je još postojala zla inklinacija i dok su mogli to da osjete kao grijeh. Međutim, sada kada nema zle inklinacije, sve što je ostalo je „debljina dlake”, tako da oni nemaju razlog da svoje posude primanja preokrenu u posude davanja, jer se „debljina dlake” ne osjeća. Ali bez obzira na to, oni ne mogu da prionu uz Stvoritelja jer ne postoji jednakost forme, i: „Ja i on ne možemo da boravimo na istom mjestu". 

Njihova ispravka je u tome da budu prašina pod nogama pravednika. To znači da, budući da je zla inklinacija poništena, pravednici nemaju razlog da idu vjerom iznad razuma. Otuda, budući da oni više nemaju razlog, ko će ih na to natjerati? 

Oni vide da su grešnici ostali sa onim što je „debljina dlake” i nijesu to ispravili dok je još postojala zla inklinacija, a tada je bilo vrijeme da se to ispravi, jer je bilo očigledno da je želja za primanjem grijeh, dok sada to ne izgleda kao grijeh već kao „debljina dlake”. Otuda, ukoliko ne postoji razlog, onda ne postoji ni mjesto za ispravku.

Ali, u isto vrijeme ne postoji ni mjesto za Dvekut, budući da nejednakost forme ostaje, i sva njihova ispravka je u tome da pravednici hodaju po njima. To znači da oni (pravednici) sada vide da nema straha od mreže Klipot budući da je zla inklinacija ubijena. 

Otuda, zašto oni (pravednici) sada treba da rade u vjeri iznad razuma? Pravednici sada vide da grešnici ne mogu da postignu Dvekut zbog toga što sada nemaju razlog, to jeste zlu inklinaciju koja se otkriva kao grijeh, i oni ostaju spolja jer ne postoji jednakost forme.             

Otuda, kada pravednici to vide oni razumiju koliko je za njih dobro to što su imali razlog da rade u davanju. Oni su mislili da su se angažovali u davanju jedino zbog zle inklinacije, ali sada vide da je grijeh koji su vidjeli bio za njihovo dobro. Drugim riječima, ovo je pravi rad, a ne da rade iz straha da ne padnu u ruke Klipot. Dokaz za ovo je da oni vide da grešnici, koji nijesu ispravili grijeh „debljina dlake”, sada nemaju razlog za to i ostaju spolja, i ne mogu da postignu Dvekut uz Stvoritelja. 

Slijedi da pravednici kroz grešnike primaju snagu da napreduju od snage do snage, to jeste grešnici postaju prašina pod nogama pravednika, i pravednici hodaju zahvaljujući zlu koje ostaje u grešnicima. 

Tako, od samog početka je specifično ovaj rad važan. I to ne uslijed prisile, kao što je to prethodno izgledalo dok su imali zlu inklinaciju. Sada oni vide da je čak i bez zle inklinacije vrijedno da rade u  davanju i vjeri. 

I u vezi sa onim što je napisano: „… i jedni plaču, i drugi plaču”, znano je da je plač Katnut, to jeste VAK. Postoji razlika između GAR i VAK. Mohin de Vak iluminira iz prošlosti, što znači da oni uzimaju opskrbu i Svjetlost iz onoga što su iskusili u prošlosti. Međutim, Mohin de Gar sija u sadašnjosti čineći Zivug. 

Ovo je značenje za to da pravednici plaču i kažu: „Kako smo mogli da osvojimo tako visoku planinu?”. Sada oni vide šta je bilo prije uništenja zle inklinacije, čija je uprava bila veoma jaka, kao što je napisano: „Bog je stvorio jedan nasuprot drugom” i oni su primili veliku milost od Stvoritelja, time što im je On dao snagu da pobijede u ratu protiv zle inklinacije, i sada se oni raduju čudu koje im se dogodilo tada, to jeste u prošlosti. To se naziva Mohin de Katnut   (Svjetlost malog stanja). 

Grešnici plaču zato što sada oni nemaju način da prionu uz Stvoritelja, iako vide da je to samo „debljina dlake”. Ali, budući da sada nema zle inklinacije, oni nemaju razlog da preokrenu posude primanja tako da budu zarad davanja; oni jedino mogu da vide da su spolja; i zato plaču. 

Međutim, njihova ispravka je u tome da postanu prašina pod nogama pravednika. Drugim riječima, pravednici vide da iako sada nema zle inklinacije, grešnici ipak ne mogu da postignu Dvekut. I pravednici kažu da su mislili da su morali da slijede put davanja jedino zbog toga što je postojala zla inklinacija, međutim oni sada vide da je to prava Kli. To znači da čak i da nije postojala zla inklinacija, ovaj put je ipak istina, a to je da je put vjere divan put. 

Sada razumijemo zašto grešnici ostaju i nakon što je zla inklinacija ubijena; to je zato da bi postali prašina pod nogama pravednika. Ukoliko nijedan grešnik ne bi ostao, ne bi bilo nikoga da pokaže ovu veliku istinu – da se putem vjere ne ide zbog uslovne ljubavi. To jeste, mi putem vjere ne treba da idemo zbog zle inklinacije, već zbog bezuslovne ljubavi. I mada sada više nema zle inklinacije, ipak jedino kroz vjeru mi možemo da postignemo Dvekut uz Stvoritelja. 

Čuo sam drugom prilikom: razlog zašto nam je potrebna vjera je specifično ponos unutar nas, koji nam ne dozvoljava da prihvatimo vjeru. I, iako je vjera uzvišen i divan stepen, njenu dragocjenost i uzvišenost niži ne mogu da postignu niti da razumiju – što je jedino zbog našeg ponosa, to jeste naše želje za primanjem – i nama se čini da je to svojstvo niskosti, i životinjski stepen. I to je razlog iz kojeg je nama dato stanje grešnika. 

A drugom prilikom sam čuo: vidimo da kada ne želimo da primimo vjeru, mi padamo sa našeg stepena. Mi se uzdižemo i padamo svaki put, sve dok ne odlučimo da nemamo drugi izbor osim da trajno utvrdimo vjeru. To je sa ciljem  da primimo vjeru, i to je kao što je napisano: „I oni su za Faraona sagradili Arei Miskenot (za Izrael)”.

Link - And They Built Arei Miskenot