Šamati 43: ISTINA I VJERA

 

Istina i vjera

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Istina je ono što čovjek osjeća i vidi svojim očima. I to razabiranje naziva se „nagrada i kazna”, što znači da ništa ne može da se dobije bez truda.

Ovo je poput toga kada neki čovjek sjedi kod kuće i ne želi da radi da bi zaradio za život. On kaže da će Stvoritelj, budući da je On Dobro koje čini dobro i svima daje, svakako i njemu poslati ono što mu je potrebno, a on sam ne treba ništa da radi. Naravno, ukoliko se čovjek ponaša na ovakav način, on će sigurno umrijeti od gladi. Zdrav razum nas takođe navodi na ono što vidimo sopstvenim očima, da je istina to da će taj čovjek umrijeti od gladi.  

Ali, u isto vrijeme, čovjek mora da vjeruje, iznad razuma, da na osnovi ličnog Proviđenja on može da dobije sve što mu je potrebno i bez ikakvih napora. Stvoritelj jedini čini i činiće sve akcije, i čovjek Njemu ni u čemu ne pomaže. Drugim riječima Stvoritelj čini sve, i čovjek ne može ništa niti da doda, niti da oduzme. 

Ipak, kako ova dva međusobno kontradiktorna pristupa mogu istovremeno da postoje? Prvo razabiranje govori o onome što čovjekov um postiže, to jeste da bez prethodno uloženog truda i napora nije moguće ništa postići. I to je istina, jer Stvoritelj hoće da čovjek to upravo tako osjeća. I zbog toga se ovaj put naziva „put istine”.

Iako su ova dva pristupa kontradiktorna, ne treba da nas zbuni to što ovdje postoji istina. Radi se o tome da se istina ne odnosi ni na pristup ni na stanje. Umjesto toga, istina se odnosi na osjećaj da Stvoritelj hoće da čovjek upravo tako osjeća, i to je istina. Slijedi da se pitanje istine odnosi precizno na Stvoritelja, na Njegovu volju, na to da On hoće da čovjek vidi i osjeća na ovaj način.

No istovremeno, čovjek mora da vjeruje, čak iako sopstvenim očima ne vidi i ne osjeća tako – da mu Stvoritelj može pomoći da on postigne sve bez ikakvih napora sa svoje strane. I to jedino u pogledu na  lično Proviđenje. 

Ali čovjek ne može da postigne lično Proviđenje prije nego što postigne stepen – „nagrada i kazna".  I to je zato što je lično Proviđenje vječno, a ljudski um nije vječan. Otuda, nešto što je vječno ne može da se odjene u nešto što nije vječno. Tako, nakon toga što čovjek postigne Proviđenje nagradom i kaznom, to postignuće postaje posuda u koju lično Proviđenje može da se odjene.

Sada možemo da razumijemo stih: „O, Gospode spasi nas, Gospode daj nam uspjeh"*. „Spasi nas" se odnosi na nagradu i kaznu. Čovjek mora da moli da mu Stvoritelj dȃ da on može da ulaže trud i napor da bi mogao da primi nagradu. Ali istovremeno čovjek mora da moli za uspjeh, što je lično Proviđenje, što je da bude nagrađen svime čak i bez ikakvog truda i napora.

*) Psalmi Davidovi, 118:25 

Господе, помози! о Господе, дај да буде у напредак!

Isto tako, kada su u pitanju korporalna posjedovanja (koja su prostorno odvojena, to jeste postoje u dva različita tijela, dok se u duhovnom sve proučava kao da je unutar jednog tijela, u jednoj duši, ali u različito vrijeme), mi vidimo da postoje ljudi koji dobijaju nagradu jedino nakon velikih napora i velikog truda, a postoje i ljudi koji nisu tako vispreni, koji nemaju mnogo energije i ne ulažu velike napore, ali imaju uspjeh u tome da postanu najveći vlasnici imovine i posjeda na svijetu.

Razlog tome je taj što se ova dva različita korporalna stanja šire iz njihovih viših korijena, to jeste iz djelovanja nagrade i kazne i iz djelovanja ličnog Proviđenja. Razlika je jedino u tome što se u duhovnom ovo otkriva na jednom mjestu to jeste u jednom čovjeku ali u dva uzastopna postignuća, a u korporalnom svijetu, to se otkriva u isto vrijeme kod dva različita čovjeka.

Link -  Concerning Truth and Faith

Iz transkripta lekcije rava Lajtmana

U našem korporalnom svetu mi nemamo razumevanje o tome da dve suprotnosti mogu biti jedno. Naš mozak je racionalan i vrlo ograničen. Otuda potiču svi problemi u vezi percepcije, prepoznavanja i razumevanja duhovnog.

U našem svetu je očigledno da ne možemo da postignemo ujedinjenje i povežemo nešto što je suprotno, kao što su istina i vera, mišljenje i verovanje, želja za primanjem i želja za davanjem, rad za sebe i rad za druge, rad za sebe i rad za Stvoritelja.

Naša percepcija stvarnosti deli stvarnost na različita stanja i vremena, i zbog toga se čini da smo odvojeni jedni od drugih. Potrebno je da ispravimo našu percepciju, i tada će svet izgledati savršeno.