Šamati 18: ŠTA, U RADU, ZNAČI - U TAJNOSTI PLAČI DUŠO MOJA

 

Šta, u radu, znači – u tajnosti plači dušo moja - 1

Uslušano 1940. godine u Jerusalimu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

Kada skrivenost nadvlada čovjeka i on dođe u takvo stanje da nema nikakav okus u radu, i nije u stanju da sebi oslika ili da osjeti ljubav i strah, i ne može da uradi ništa u svetosti, tada je za njega jedini savjet taj da zaplače Stvoritelju da bi se On smilovao nad njim i uklonio zastor sa njegovih očiju i njegovog srca.

U duhovnom radu plač je veliko i važno stanje. To je kao što su naši mudraci rekli: „Sve kapije su zaključane osim kapija plača”. I u svijetu se o tome kaže: „Ako kapije plača nisu zaključane –  čemu onda sve ostale kapije?”

Ovo je poput toga kada čovjek od prijatelja traži nešto što mu je neophodno i što toliko dira u njegovo srce da on na sve moguće načine moli i preklinje. Međutim, njegov prijatelj na sve to uopšte ne obraća pažnju. I, kada čovjek vidi da više nema smisla da moli i traži, on tada brizne u plač. 

I, o tome se kaže: „Sve kapije su zaključane osim kapija plača”. Tako, kada to kapije plača nisu zaključane? To je precizno tada kada su sve druge kapije zaključane. I, tada postoji prostor za kapije plača, to jeste da čovjek vidi da one nisu zaključane. 

Međutim, kada su kapije molitve otključane, kapije plača i suza nisu važne, i to znači da su kapije plača zaključane. Tako, kada to kapije plača nisu zaključane? Precizno tada, kada su sve kapije zaključane, kapije plača su otključane. To je zbog toga što je do tada čovjek još imao mogućnost da moli i traži.

Ovo je značenje za: „U tajnosti plači dušo moja”. To znači da kada čovjek dođe u stanje skrivenosti, tada je: „… plači dušo moja”, jer nema drugog savjeta. I napisano je: „Sve što je u tvojoj ruci i tvojoj snazi da uradiš, uradi to!”

Link - What Is My Soul Shall Weep In Secret, in the Work

 

Šamati 17: ŠTA ZNAČI DA SE SITRA AHRA NAZIVA "MALHUT BEZ KRUNE"

Šta znači da se Sitra Ahra naziva „Malhut bez Krune”

Uslušano 1941. godine u Jerusalimu
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„Kruna” znači – Keter. Keter je svojstvo Stvoritelja i Korijen. Keduša  je povezana sa Korijenom. Razmatra se da je Keduša u jednakosti forme sa Korijenom. I kao što naš Korijen, što je Stvoritelj, hoće jedino da daje, kao što je napisano: „Njegova volja da čini dobro Njegovim stvorenjima”, isto tako je i Keduša usmjerena jedino na to da daje Stvoritelju. 

Međutim, nije tako sa Sitra Ahra. Ona je usmjerena jedino na to da primi „za sebe”. Iz tog razloga ona ne prianja uz Korijen, što je Keter. I, razmatra se da Sitra Ahra nema Keter (Kruna), jer je odvojena od njega. 

I, ovo možemo da razumijemo iz onoga što su naši mudraci rekli (Talmud, Sanhedrin, 29): „Svako ko dodaje, oduzima” – jer ukoliko dodaje na sumu, time oduzima. 

Napisano je: „Tako i ovdje, u odnosu na ono što je unutra, napisano je: ‘Ti ćeš načiniti tabernakl (šator) sa deset zavjesa’. A, u odnosu na ono što je spolja napisano je: ‘jedanaest zavjesa’. I, dodaju se slova, tako dodaje se Ajin na dvanaest i time se oduzima od sume‘, oduzima se jedan od broja dvanaest zbog dodavanja Ajin na dvanaest”. 

Znano je da se računanje primjenjuje jedino u Malhut (Kraljevstvo) i jedino ona (Malhut) računa visinu stepena kroz Ohr Hozer u njoj. Malhut se naziva „želja da se primi za sebe”. I, kada Malhut pred Korijenom poništi svoju želju da primi za sebe, to jeste kada neće da primi ništa za sebe, već jedino hoće da daje Stvoritelju, poput Korijena, što je želja da se daje – tada Malhut nazvana „Ani” (ja) postaje „Ein” (ništa). Jedino tada ona širi Svjetlost od Keter da izgradi svoj Parcuf i nastaju dvanaest Parcufim od Keduša.

Šamati 16: ŠTA JE, U RADU DAN GOSPODA I NOĆ GOSPODA

Šta je, u radu dan Gospoda i noć Gospoda

Uslušano 1941. godine u Jerusalimu

Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

O stihu (Amos, 5): „Jao vama koji žudite za danom Gospoda! Što će vama dan Gospoda? Jer za vas, to je tama a ne Svjetlost” naši mudraci su rekli da je to poput priče o pijetlu i slijepom mišu koji su zajedno čekali svjetlost dana. Pijetao je pitao slijepog miša: „Ja čekam svjetlost dana, jer dan je vrijeme za mene, a zašto je tebi potrebna svjetlost dana? (… jer je noć za tebe kao dan za mene)” (Sanhedrin, 98,2). Ovo se tumači tako da slijepi miš nema oči da bi vidio, te tako šta njemu donosi svjetlost dana? Čak je i suprotno, onome koji nema oči, njemu svjetlost dana donosi još veću tamu. 

I, moramo da razumijemo ovu priču, to jeste u kakvoj su vezi oči sa tim da može da se vidi Svjetlost Gospoda, što se naziva „dan Gospoda”. A slijepi miš je naveden kao primjer za to da onaj ko nema oči ostaje u tami. I, čovjek treba da razumije što je „dan Gospoda” i „noć Gospoda” i u čemu je razlika između njih. Razumljivo je da je, za ljude, početak dana to kada izađe Sunce. Ali, kako da razumijemo što je „dan Gospoda”? 

Odgovor je da je to poput pojavljivanja sunca! I, kada svjetlost sunca sija nad zemljom, to nazivamo „dan”, a kada ne sija, to nazivamo „tama”. Isto je i kada je u pitanju Stvoritelj. Dan se naziva otkrivanje Njegovog Lica, a tama se naziva skrivanje Njegovog Lica.

To znači da kada postoji otkrivenost Lica Stvoritelja i kada je za čovjeka sve jasno kao dan, to se naziva „dan”. O tome je rečeno (Psahim, 2): „Zorom dolazi ubica da ubije jadnog i siromašnog, a noću, on je kao lopov”. I, (očigledno je da riječ svijetlost-zora na početku stiha ukazuje na dan, jer stih kontrastira između noći i dana) budući da je na kraju stiha rečeno „… noću, on je kao lopov” što znači da se riječ Svjetlost ovdje odnosi na dan. I, ovdje se kaže da ukoliko je vama jasno kao dan – što je kada Svjetlost dolazi dušama – da je on ubica, to znači da je moguće da on spasi svoju dušu. Tako, mi vidimo da u pogledu „dan”, Gemara kaže da je to kada je sve jasno kao dan.

„Dan Gospoda” znači ‒ potpuno je jasno to da je Proviđenje Stvoritelja, to jeste Njegovo upravljanje svijetom, jedino dobro i dobronamjerno. Na primjer, kada čovjek moli Stvoritelja, na njegovu molitvu se odmah odgovara i on odmah prima ono što je tražio, i uspješan je kad god se okrene Tvorcu ‒ to se naziva „dan Gospoda”.

Suprotno tome, tama ili noć naziva se skrivenost Lica Stvoritelja. To u čovjeku budi sumnje u dobronamjerno vođstvo i donosi mu strane misli. Skrivenost vođstva čovjeku donosi sve strane misli i stavove, i to se naziva tama ili noć. Tada čovjek osjeća stanje u kojem je, za njega, čitav svijet potamnio. 

OZBILJNOST KOD PODUČAVANJA TORI IDOLOPOKLONIKA

Ozbiljnost kod podučavanja Tori idolopoklonika

Članak broj 17, 1986/1987. godina

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Naši mudraci su rekli (Hagiga, 13): „Rav Ami je rekao: ‘Reči Tore ne treba da budu date idolopoklonicima’, kao što je napisano: ‘On se nije ophodio tako ni sa jednim drugim narodom; i, što se tiče Njegovih naredbi, oni za njih nisu znali’”. I, u Sanhedrinu (59), Rabi Johanan je rekao: „Idolopoklonici koji se angažuju u Tori podležu kazni smrti”, kao što je napisano: „Mojsije nam je zapovedio Zakon (Tora) kao nasleđe. Mi smo postali naslednici, a ne oni”.

Gemara pita: „Rabi Meir kaže: ‘Kako to? Uostalom, čak i idolopoklonici koji se angažuju u Tori jesu popout visokih sveštenika, kao što je napisano: ‘Ako čovek izvršava njih, živeće kroz njih’. Nije rečeno ‘sveštenici’, ‘Leviti’ ili ‘Izraelci’, već ‘čovek’. To znači da čak i idolopoklonici koji se angažuju u Tori jesu poput visokih sveštenika’”.

Ovo treba da razumemo u skladu sa pravilom da se, u radu, čitava Tora uči unutar jedne osobe. Zohar kaže da je svaka osoba, sama po sebi, mali svet. To znači da se ona sastoji od svih sedamdeset nacija sveta. Otuda, šta je „Izrael” i šta su „idolopoklonici” unutar same osobe? 

Postoji još jedno pitanje u vezi sa rečima Rabi Meirа, koji dokaze donosi iz stiha: „Ako čovek izvršava njih, živeće kroz njih”. Naposletku, Rabi Šimon kaže: „čovek se naziva Izrael”, i kao dokaz navodi stih: „Ti se nazivaš ‘čovek’, a ne nacije sveta”. Tako, kako onda iz reči „čovek” Rabi Meir donosi dokaze da se reč „čovek” odnosi i na idolopoklonike? Tosfot u Sanhedrinu objašnjava da postoji razlika između dva pojma čovek – „čovek”, i „Čovek”. 

RAŠI tumači da nema poteškoća sa razumevanjem reči Rabi Šimona, koji kaže: „Čovek se naziva Izrael”. To je jednostavno, jer za Rabi Šimona čovek specifično znači Izrael. Isto tako, mi treba da razumemo veliku razliku između Rabi Johanana i Rabi Meira, gde Rabi Johanan kaže: „Idolopoklonici koji se angažuju u Tori podležu kazni smrti”, a prema Rabi Meiru, oni nisu poput nekog običnog od Izraela, već su poput visokog sveštenika. Može li da bude to da će on (idolopoklonik) biti veći nego neki običan od Izraela?

Zohar kaže (Aharei, str 103, i Sulam komentari, stav 289): „Rabi Elazar je pitao Rabi Šimona, svoga oca. Napisano je: ‘On se nije ophodio tako ni sa jednim drugim narodom’. Međutim, trebalo bi da pitamo zašto se kaže ‘... Njegove statute i Njegove zakone Izraelu’ budući da je napisano: ‘On objavljuje Svoju reč Jakovu…’”?