Šamati 27: ŠTA ZNAČI "GOSPOD JE VISOKO I NISKI ĆE VIDJETI"

Šta znači „Gospod je visoko i niski će vidjeti” 

Uslušano na Šabat Truma (5. mart 1949. godina) u Tel-Avivu

„Gospod je visoko i niski će vidjeti…” (Psalmi, 138). Kako može da postoji jednakost sa Stvoriteljem, kada je čovjek primalac, a Stvoritelj Davalac? O tome je rečeno: „Gospod je visoko i niski će vidjeti …”.

Kada se čovjek poništi, on tada nema sopstvenu upravu koja ga odvaja od Stvoritelja. Tada će čovjek „vidjeti” znači biće nagrađen sa Mohin de Hohma. 

A „ponosnog On će znati izdaleka”. Jer, onaj koji je ponosan, tačnije onaj koji ima sopstvenu upravu, on je odvojen od Stvoritelja, budući da njemu nedostaje jednakost.

Niskost se ne razmatra za to da je čovjek ponižen pred drugima. Već je niskost skromnost usljed koje čovjek osjeća cjelovitost u radu. A poniženje je osjećaj čovjeka da ga čitav svijet prezire. Precizno tada kada ljudi čovjeka preziru, to se razmatra za poniženje i tada čovjek ne osjeća nikakvu cjelovitost. To je zbog toga što je zakon takav da ono što ljudi misle utiče na osobu. Zato, ukoliko ljudi poštuju čovjeka, on za sebe osjeća da je cjelovit, a kada ga preziru on tada misli da je nisko.

Link -  What Is “The Lord Is High and the Low Will See”? 

Izvodi iz lekcije rava Lajtmana od 25. marta 2004. godine

• …i niski će vidjeti.  Osoba vidi Stvoritelja jedino Iz tačke poništavanja sebe. Naravno, nema veliku Kli, jer to je jedino tačka samoponištenja, ali je on kao fetus u majčinoj utrobi. To jeste, on će čak biti nagrađen Svjetlošću Mohin de Hohma.
• Kada se čovjek svede na nulu, on odbije sve, njegova Kli je u kontrakciji, ali odbacujući sve on je nagrađen time što je unutar Davaoca. To znači da fetus konzumira isto što i njegova majka i vidi sa kraja na kraj svijeta. Sve što prolazi kroz njega je unutar tijela njegove majke na vrlo visokom nivou. Tako, on može živjeti, napredovati, postojati i rasti – a sve zahvaljujući tome što je sebe poništio pred Svevišnjim.
• Ukoliko je čovjek ponosan - tada se udaljava od Najvišeg, budući da nedostaje jednakost forme. A, ukoliko poništi sebe, onda, barem u ovoj tački samoponištenja, ima vezu sa Najvišim i nalazi se u Njemu kao embrion (Ubar). Ali, ukoliko se ne smanji, onda nema ni jednu dodirnu tačku. U početku kroz samokontrakciju, mi oganičavamo sebe. I zahvaljujući tome, mi možemo da budemo u kontaktu sa Njim i da primamo sve od Njega – mada kao klica, ipak sva Svjetlost će proći kroz nas i povećati naše posude.
• Ponekad i Stvoritelj pomaže čovjeku da poništi sebe u očima drugih. Rabi Šimon sjedio je u pećini. Ili Ari, kada je stigao u Safed, počeli su ga provjeravati ima li dovoljno znanja o Gemara. I Ramhal je bio protjeran iz grada, izopšten iz društva. Koliko je patio Baal HaSulam: preselio se iz Jerusalima u Jafu, iz Jafe u Tel Aviv. Ovo je jednostavno pomoć od Gore za sve koji se žele približiti duhovnom. Stvoritelj uređuje tako da je osoba prezrena u društvu i tako je štiti od ponosa.
• Ali u našoj grupi mi ne treba nikog da ponižavamo, već da se sa jedne strane, međusobno poštujemo, a sa druge strane da se poništimo jedni pred drugima. Rebe i Baal HaSulam u svojim pismima kažu da puno pomaže to ukoliko se osoba zaista poništi pred ostalim članovima grupe. To ne treba pretvarati u igru laskanja, već pokušati da se to učini iz istinske svijesti o značaju toga u radu, jer tada nema nikoga ko se može ičim ponositi. Tada, iz poništavanja sebe, čovjek može vidjeti da je jedini način da pripada duhovnom taj da se smanji, da se svede na nulu, i da se bezuslovno poništi. Tada je osoba kao embrion unutar Najvišeg – i u grupi i unutar Stvoritelja – i tako se razvija.

Pitanje: Mi treba da radimo da bi se poništili, a poštovanje od drugih nam dolazi prirodno?

• Da, nije mi potreban nikakav rad da bih prihvatio poštovanje od drugih. Ali kada je u pitanju želja za primanjem, tada moram primijeniti silu. I, moram da vidim da je to ono što može da nanese štetu, patnju - jedino tako ću se odmaknuti od toga. Kad bih mogao da vidim da bih prihvatanjem poštovanja mogao pretrpjeti štetu, tada bih se, naravno, klonio poštovanja. 
• Ukoliko osoba sama sebe omalovažava pred drugima, to nije smoponištenje, jer to dolazi iz ponosa. Ovde osoba želi da profitira iz svoje želje da primi: „Vidi kako sam nisko".
• Osoba zbog svog egoizma nije u stanju da istinski želi da se ponizi. Međutim, ponekad kada je osoba u situaciji da ga drugi preziru, ona to može da prihvati zbog toga što cijeni cilj, i tada to što je ponižena od drugih ona koristi da izgradi veličinu Stvoritelja. 
• Međutim, drugačija je namjera kada se poništimo jedni pred drugima. Kada se poništimo jedni pred drugima mi jedni drugima dajemo primjer - i na taj način to djeluje na mene tako da ja sebe osjetim malo nižim, i ja odatle mogu da vidim da je Stvoritelj sjajan. 

Izvodi iz lekcije rava Lajtmana od 15.09.2006.

Pitanje: Ukoliko je  Stvoritelj velik zašto mi treba da budemo nisko, kad treba da budemo poput Njega?

• Stvoritelj voli i daje a stvorenje, da bi postojalo kao „yeš mi ayin” – „nešto iz ničega”, mora biti suprotna Stvoritelju. 
• Mi, u Beskonačnosti postojimo u stanju apsolutne sličnosti sa Stvoriteljem, u istom djelovanju, ispunjenju i na istoj visini, ali ne i ovdje u ovom svijetu, u našem osjetu, svijesti i shvatanju. Sa ove tačke gledišta, mi još ne postojimo. Ne znamo i ne razumijemo gdje smo i ko smo.
• Kada bi nam se otkrile naše Kelim, naše stvarne želje, doživjeli bismo osjećaj beskrajnog nedostatka i strašne patnje. I naše bi težnje bile uzrokovane samo ovim patnjama i željom da pobjegnemo iz ovog stanja. To znači da mi tada nemamo izbor. I isto tako i da smo ispunjeni svim beskrajnim užicima, ne bismo se uopšte pomakli, jer bi sve već bilo u nama.
• Tako, u našem slučaju, potrebno je da osoba osjeća beznačajnost svog trenutnog stanja i svojih svojstava u kojima boravi, i da spozna veličinu, savršenstvo i vječnost svojstava davanja u odnosu na sopstvena svojstva primanja, i u mjeri nesklada između ova dva, stvara se snaga za napredovanje. 

Pitanje: Kako doći do stanja poništenja?

• To nije da govorim da sam nisko, da se „posipam pepelom”, sjedim na zemlji u poderanoj košulji i svima govorim da sam ništarija. Ako osoba to učini, to je najviši stepen ponosa.
• Tako, ko je Stvoritelj? Sveukupnost svojstava koja mogu zamisliti unutar svojih želja i prihvatiti ih kao najviše za sebe ja nazivam Stvoritelj – Bore. Od riječi „bo” i „re” - dođi i vidi. 
• Otuda pojmove uzvišenost i niskost ja mjerim unutar svojih Kelim. I to mogu da postignem na temelju odnosa: „ja" i grupa. I ja u grupi gradim model svog razumijevanja svojstva davanja, i mogu da vidim koliko stanje davanja može biti uzvišeno, a sa druge strane razumijem do koje mjere ja to ne želim, i nisam u tome. Iz ovoga počinjem procjenjivati šta znači „visoko”, a šta „nisko”.