Šta
u radu znači akronim ELUL*
*) ELUL je akronim za stih „Ja mom Voljenom i moj Voljeni meni”.
Da
bismo ovo razumjeli neophodno je da razumijemo nekoliko koncepata:
1. Značenje za Malhuiot (množina od Malhut, sjećanja) i Šofarot (množina od Šofar, duvanje u rog), a takođe i značenje za rečeno: „Poništi svoju želju pred Njegovom voljom, da bi On poništio Njegovu volju pred tvojom željom”.
2. Zašto su mudraci rekli: „grešnici se odmah osuđuju na smrt, a pravednici na život”.
3. Zašto je napisano: „Sinovi Geršona: Libni i Šimi” (Izlazak 6:17)
4. Zašto je u Zoharu napisano: „Yud – to je crna tačka u kojoj nema ničeg bijelog”.
5. Smisao napisanog: „Malhut Višeg postaje Keter nižeg”.
6. Zašto radost u radu svjedoči o tome da je rad savršen (cjelovit).
Da bismo razumjeli sve prethodno navedeno, mi moramo da razumijemo svrhu stvaranja, što je – Njegova želja da čini dobro Njegovim stvorenjima. No, da stvorenja ne bi osjećala stid, jedući besplatan hljeb (hljeb srama), načinjena je ispravka (Cimcum) u formi skrivenosti užitka (Više Svjelosti). Kao posljedica toga pojavljuje se ekran (Masah), koji preokreće želju za primanjem u želju za davanjem. Čim su Kelim pripremljene da budu zarad davanja, mi odmah primamo Svjetlost koja je bila skrivena i unaprijed pripremljena za Njegova stvorenja. To znači da pojedinac prima užitak i zadovoljstvo koje je u misli stvaranja, što je - Činiti dobro Njegovim stvorenjima.
Odavde možemo da razumijemo rečeno: „Poništi svoju želju pred Njegovom voljom…” što je poništi želju za primanjem u sebi pred željom za davanjem, što je volja Stvoritelja. A to je da pojedinac poništi samoljublje pred ljubavlju Stvoritelja, i to se naziva „poništiti se pred Stvoriteljem”, što se naziva Dvekut. Time Stvoritelj može da sija unutar želje za primanjem pojedinca, jer je ona sada ispravljena tako da je u formi „primanje zarad davanja”.
I, rečeno je: „... da bi On poništio Njegovu volju pred tvojom željom”. To znači da Stvoritelj poništava Njegovu volju, to jeste poništava Cimcum, koji je nastao uslijed nejednakosti forme. Međutim, sada kada već postoji jednakost forme Svjetlost se širi u želju nižeg, koja je ispravljena tako da bude zarad davanja; time može da se ostvari svrha stvaranja – Činiti dobro Njegovim stvorenjima.
Sada možemo da tumačimo stih (Pjesma nad pjesmama**): „Ja mom Voljenom …” To znači da ja svoju želju za primanjem poništavam pred Stvoriteljem tako da ona bude u formi potpunog davanja. I, tada se postiže „... i moj Voljeni – meni”. To jeste moj Voljeni, što je za mene Stvoritelj, „meni”. To jeste, On me ispunjava užitkom i zadovoljstvom sadržanim u misli stvaranja. Tako, ono što je prethodno bilo skriveno i ograničeno sada postaje otkrivenost Lica, jer sada je otkrivena svrha stvaranja – Činiti dobro Njegovim stvorenjima.
Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase među ljiljanima
Međutim, neophodno je da znamo da se posude davanja nazivaju Yud Hey od imena HaVaYaH (Yud-Hey-Vav-Hey), i one su čiste Kelim. To je značenje za: „Svi koji primaju, primaju u čistiju Kli”. U tom stanju pojedinac se nagrađuje sa: „i moj voljeni – meni” i Stvoritelj mu daje obilje, to jeste pojedinac je nagrađen otkrivanjem Lica Stvoritelja.
Ipak, za to postoji uslov: nije moguće postići otkrivenost prije nego što pojedinac primi razabiranje Ahoraim, to jeste skrivenost Lica Stvoritelja, i dok ne kaže da mu je skrivenost isto toliko važna kao i otkrivenost Lica, i da je on u stanju skrivenosti u istoj radosti kao da je već primio otkrivenost Lica Stvoritelja. Međutim, pojedinac ne može da istraje u takvom stanju u kojem skrivenost cijeni jednako kao i otkrivenost, osim kada radi „zarad davanja” i kada može da kaže: „Ja ne brinem šta osjećam tokom rada jer ono što je za mene najvažanije jeste to da hoću da dajem Stvoritelju. Ako će Stvoritelj imati više zadovoljenja ukoliko radim u formi Ahoraim, ja sam spreman na to”.
Međutim, ukoliko pojedinac još ima iskre primanja, tada se u njemu budi sumnja, i njemu je teško da vjeruje u to da Stvoritelj upravlja svijetom na način „Dobar koji čini dobro”. To je značenje slova Yud u imenu HaVaYaH, koje je prvo slovo nazvano „crna tačka, koja nema bijelog u sebi”. To jeste, sve je to tama i skrivenost Lica Stvoritelja.
To znači da kada pojedinac dođe u stanje u kojem nema podršku, njegovo stanje postaje tama, što je najniži kvalitet u Višem svijetu. I, iz toga nastaje Keter nižeg, jer je Kli od Keter posuda davanja.
Najniži kvalitet Višeg je Malhut, i ona nema ništa sopstveno, to jeste ona nema ništa. I jedino na ovaj način ona se naziva Malhut (kraljevstvo). To znači da, ukoliko pojedinac na sebe preuzme kraljevstvo nebesa, što je stanje nemanja ničega i to uradi u radosti, nakon toga to postaje Keter, što je posuda davanja, to jeste najčistija Kli. Drugim riječima, primanjem Malhut u stanju tame nastaje Kli od Keter, što je posuda davanja.
To je kao u stihu: „Putevi Stvoritelja su pravedni. Pravednici će ići njima, a grešnici će se na njima spoticati”. To znači da grešnici, oni koji su pod upravom posuda primanja, moraju da padnu pod svojim teretom.
A pravednici, to jeste oni koji rade u davanju, kroz to se uzdižu, to jeste njima se kroz to daju posude davanja.
(„Grešnik”
je onaj koji se u svom srcu još nije opredijelio za to da je neophodno da on,
kao rezultat napora i rada na sebi, postigne želju za davanjem.
„Pravednik” je onaj koji se u svom srcu već opredijelio za to da je neophodno da on, kao rezultat napora i rada na sebi, postigne želju za davanjem, no on to još nije u stanju da postigne.)
U Zoharu je napisano da Šehina kaže Rabi Šimonu Bar Yohaiu (Rašbi): „Nemam gdje da se sakrijem od tebe”, i zbog toga se ona otkrila njemu. Ovo je značenje za ono što je Rabi Šimon Bar Yohai rekao: „Zbog toga, Njegova je volja nada mnom”, to jeste „Ja mom Voljenom, i moj Voljeni – meni”. I, tada se daje Svjetlost ka Vav Hey i ovo je značenje za: „Ime nije kompletno i tron nije kompletan sve dok se Hey ne poveže sa Vav”. Hey se naziva „želja za primanjem” što je krajnja, finalna, Kli u kojoj Vav daje Svjetlost u Hey, i to će biti kraj ispravke.
Ovo je značenje za: „pravednici – odmah za život”. To znači da čovjek treba da kaže u koju knjigu on hoće da bude upisano njegovo ime – da li je to u knjigu pravednika, to jeste da li on hoće da mu bude data želja za davanjem, ili ne. Jer, pojedinac ima mnoga razabiranja u vezi sa željom za davanjem, a to znači da on ponekad kaže: „Da, ja hoću da mi bude data želja za davanjem, ali ne bih da se potpuno odreknem želje za primanjem”. To znači da bi htio oba svijeta za sebe, to jeste on hoće da i želja za davanjem bude za njegov užitak.
Međutim, jedino oni koji svoje posude primanja hoće da preokrenu tako da one rade jedino zarad davanja i da ne prime ništa za sebe, upisuju se u knjigu pravednika. To je tako da pojedinac ne bi imao prostor da kasnije kaže: „Da sam znao da moram da se odreknem želje za primanjem ja za to ne bih molio”, to jeste da on ne bi mogao kasnije da kaže „to nije ono na šta sam se zavjetovao”. Otuda pojedinac mora jasno da kaže šta misli pod tim kada kaže da hoće da bude upisan u knjigu pravednika da kasnije ne bi mogao da se žali.
Mi treba da znamo da su u duhovnom radu i knjiga pravednika i knjiga grešnika unutar iste osobe. To znači da pojedinac mora da napravi izbor i da jasno zna šta hoće. Jer, i pravednik i grešnik su u istoj osobi.
Otuda, ukoliko čovjek hoće da bude upisan u knjigu pravednika, on mora da kaže da „on hoće da dođe u život odmah”, to jeste da prione Životu Živih i da hoće da radi sve zarad Stvoritelja. Isto tako, kada on biva upisan u knjigu grešnika, gdje su upisani svi oni koji hoće da primaju zarad sebe, on kaže da treba da bude upisan „odmah za smrt”, to jeste da želja za primanjem za sebe u njemu bude poništena kao da je mrtva.
No, ponekad se čovjek dvoumi i neće da njegova želja za primanjem u njemu bude poništena odjednom. Njemu je teško da odluči tako da sve njegove iskre primanja budu usmrćene odjednom. To jeste, on se ne slaže sa tim da sve njegove želje za primanjem u njemu budu poništene odjednom.
Umjesto toga, on hoće da iskre primanja u njemu budu poništene postepeno i polako, a ne sve odjednom, što znači da će nekada upravljati posude primanja, a nekada posude davanja.
Proizlazi da čovjek nema čvrsto i jasno gledište. To je tako jer on sa jedne strane kaže „to je sve moje”, to jeste sve je u svrhu želje za primanjem. A sa druge strane, on tvrdi da je „sve zarad Stvoritelja”, što se naziva „čvrsto gledište”. No, šta čovjek može da uradi ukoliko se njegovo tijelo ne slaže sa njegovim gledištem da sve bude zarad Stvoritelja?
Za takvo stanje može da se kaže da čovjek treba da uradi sve što je u njegovoj moći, a da to u potpunosti bude zarad Stvoritelja. To znači da on moli Stvoritelja da mu Stvoritelj pomogne da bude u stanju da sve što izvršava bude zarad Stvoritelja. To je ono za šta mi molimo: „Sjeti nas se za život i upiši nas u knjigu života”.
Ovo je značenje za Malhut tada kada čovjek na sebe prima kvalitet crne tačke koja nema nimalo bijelog u sebi. To je značenje za: „Poništi svoju želju” tako da se sjećanje na tebe pojavi pred Njim i tada „... On će poništiti Njegovu volju pred tvojom željom”. A čime čovjek podsjeća na sebe? Duvanjem u rog, koji se naziva Šofar, od riječi Be-Šufra de-Ima (ljepota majke), gdje „sve zavisi od pokajanja”.
Drugim riječima, ukoliko čovjek prima tamu on isto tako treba da se trudi da to bude tako da je ponosan, a ne kao da je u nemilosti. To se naziva „Šofar majke”, što znači da je to za njega ljepota i ponos.
U skladu sa tim treba da tumačimo o onome što je napisano: „Sinovi Geršona, Libni i Šimi”. A ukoliko čovjek vidi da je udaljen iz duhovnog rada, on treba da zna da je to usljed „Libni”, to jeste, upravo zbog toga što on specifično hoće „bijelo”. Drugim riječima, ukoliko mu daju „bijelo”, što znači da će sve što on radi sijati, što znači da će on osjetiti dobar okus u Tori i molitvi, on će tada biti voljan da sluša i da se angažuje u Tori i Micvot.
Ovo je značenje za „Šimi”. To znači da je to precizno kroz formu – „bijelo” koju čovjek može da čuje (Lišmoa). Međutim, tokom rada čovjek može da vidi formu – crno i on ne može ni da čuje o tome da treba da prihvati takav rad. Otuda, taj čovjek mora da bude protjeran iz palate Kralja, jer primanje kraljevstva nebesa mora da bude kroz bezuslovno potčinjavanje.
Međutim, kada čovjek kaže da je voljan da na sebe preuzme rad pod uslovom da to bude kroz formu „bijelo”, što znači da će za njega sijati dan, i ne slaže se sa tim da se pred njim pojavi rad u formi „crno”, tada za takvog čovjeka nema mjesta u palati Kralja.
To je zbog toga što se u palatu Kralja primaju oni koji žele da rade zarad davanja. A kada čovjek radi zarad davanja, njemu nije važno što osjeća tokom rada. Umjesto toga, čak i u stanju kada vidi formu „tama”, čovjek nije impresioniran time, već on jedino hoće to da mu Stvoritelj dâ snagu da bude u stanju da nadiđe sve prepreke. To znači da on od Stvoritelja ne traži da mu Stvoritelj dâ formu „bijelo”, već da mu dâ snagu da nadiđe sve skrivenosti.
Otuda, ukoliko bi za one koji hoće da rade zarad davanja uvijek postojalo stanje „bijelo” to bi im omogućavalo da kontinuirano rade. To je zbog toga što dok postoji sijanje, čovjek može da radi čak i u formi primanja za sebe.
Međutim, čovjek u tom slučaju nikada neće moći da zna da li je njegov rad u čistoti ili nije. I, zbog toga on nikada neće moći da bude nagrađen sa Dvekut uz Stvoritelja.
Iz tog razloga čovjeku se od Gore daje forma „tama”, i on tada vidi da li je njegov rad u čistoti. To znači da ukoliko u stanju „tama” čovjek može da bude radostan, to je znak da je njegov rad u čistoti, jer čovjek mora da se raduje i vjeruje da mu je od Gore data mogućnost da može da radi zarad davanja.
To je kao što su naši mudraci rekli: „Svi koji su pohlepni su ljuti”. To znači da je čovjek koji je uronjen u samoljublje ljut, jer je on uvijek u nedostatku. On je viječno u potrebi da zadovolji svoje posude primanja.
Međutim, onaj koji hoće da ide putem davanja, treba uvijek da bude u radosti. To znači da bez obzira koja forma dolazi pred njega, on je radostan jer nema namjeru da primi za sebe.
Zato se kaže da ukoliko čovjek uistinu radi zarad davanja, on svakako treba da se raduje zato što je nagrađen time da daje zadovoljenje svom Tvorcu. A ukoliko osjeća da njegov rad još nije zarad davanja, svejedno on treba da bude radostan, jer kaže da ne želi ništa za sebe. I on se raduje što njegova želja za primanjem ne može da uživa u ovom radu i upravo to njemu donosi radost.
Međutim, ukoliko čovjek misli da će iz ovog rada dobiti nešto i za sebe, on time dozvoljava da se Sitra Ahra prikači za njegov rad i to u njemu uzrokuje tugu, bijes i slično.
Link - What Is the Acronym Elul in the Work?
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.