Kaže se: „Ono što dolazi iz srca ulazi u srce”. Tako, zašto mi vidimo da i kada je nešto ušlo u čovjekovo srce, on ipak pada sa svog duhovnog stepena?
Riječ je o tome da kada čovjek od svog rava sluša riječi Tore, on se odmah saglašava sa njim i preuzima na sebe obavezu da to što čuje ispuni svim srcem i dušom. Ali kada nakon toga izađe u svijet, tada se njegove misli i želje miješaju sa mislima i željama većine. I tada se njegove misli, želje i njegovo srce potčinjavaju većini.
I, budući da on nema snagu da čitav svijet sudi na skali zasluge, njega svijet potčinjava, i njegove želje se miješaju sa njihovim željama. I on je tada poput ovce koju vode na klanje*. I tada on nema nikakav izbor, već je obavezan da misli, želi, žudi i traži sve ono što i većina traži. U tom stanju on bira strane misli, njihove niske požude i želje koje su strane duhu Tore. U ovom stanju on nema snagu da se suprotstavi uticaju većine.
*Komentar rava Lajtmana, transkript:
Tada za njega postoji samo jedan savjet – da prione uz svog rava i uz knjige. I, ovo se naziva: „iz usta knjiga i iz usta autora”. I jedino prianjajući uz ovo on svoje misli i želje može da promijeni za bolje. I nikakvi argumenti niti rasprave ne mogu da mu pomognu i da promijene njegove misli, već jedino lijek – Dvekut, jer to je čudesan lijek, koji njega može da vrati ka Izvoru.
Tako, jedino dok je u Keduša (to jeste pod uticajem svoga rava*), pojedinac može da raspravlja** sam sa sobom uživajući i govoreći o tome da njega i njegov razum obavezuje da uvijek ide putem Stvoritelja***. Ali on mora da zna da nakon sve mudrosti, čak i kada je siguran da može da pobijedi Sitra Ahra, on u svoj um mora da utisne to da je sve ovo (što je unutar razuma) bezvrijedno, i da to nije alat kojim on u ratu može da pobijedi zlu inklinaciju, jer svi ovi koncepti nijesu ništa drugo nego rezultat koji je on postigao kroz prethodno pomenuti Dvekut.
*Komentar rava Lajtmana, transkript:
**Sa čime se on
svađa? Sa mišljenjima i uticajima koje je imao ranije dok je bio pod vlašću
većine, koja ga je izvrtala, i vukla, i posjedovala... A sada, kada više nije
pod njenom vlašću, kada se vratio pod upravu rava, on može, ne izlazeći iz
svoje moći, rasuđivati, raspravljati i saznati kako je to bilo - pod vlašću
većine.
***Budući da je sada pod uticajem Rava, razumljivo je da želi da slijedi put Stvoritelja; i sada može i da uspoređuje sve puteve i smjerove.
Drugim riječima, svi ti koncepti na kojima on gradi čitavu građevinu govoreći da čovjek uvijek mora da ide putem Stvoritelja, zasnovani su na Dvekut uz njegovog rava. Tako, ukoliko on izgubi tu osnovu, svi ti koncepti gube snagu, jer on tada gubi temelj. Zbog toga čovjek nikada ne smije da se osloni na sopstveni um, već mora uvijek iznova da prione uz knjige i autore, jer jedino to može da mu pomogne, a ne intelekt ili razum, jer u njima nema duha života****.
****Komentar
rava Lajtmana, transkript:
Koliko god da sada ima
spremnosti i želje da krene u rat protiv zle inklinacije i uništi je, sva ta
odlučnost i svo to junaštvo ništa ne vrijede. Zašto? Jer sav taj osjećaj - da
on ima snagu - "... to nije oružje sposobno da u ratu pobijedi zlu inklinaciju,
budući da su sve ovo argumenti razuma ...". I to da on sada osjeća da je
tako veliki heroj, - " ... samo su posljedica onoga što je postigao
navedenim Dvekut". Tako, ovo je
rezultat toga što je bio pod uticajem Rava, a ne toga što je on sam, navodno,
stekao moć da porazi misli većine.
“To znači da su svi argumenti
uma, na kojima on gradi sva svoja razmišljanja o tome da uvijek treba da
slijedi puteve Stvoritelja” - to da je on sada nekakav heroj i pravednik -
“sazidani na temelju toga, što je on sada u Dvekut
uz Rava”, iz čega dolazi njegova snaga, - “i prirodno je, ukoliko temelj
nestane, svi njegovi racionalni argumenti neće imati nikakvu snagu, jer sada
nema temelja” - odnosno Dvekut.
„Otuda, ne treba se oslanjati na vlastiti razum, već se treba držati knjiga i
onih koji su ih napisali, i samo to može pomoći“, jer je osoba uređena tako da
je podložna uticaju. Ili je to uticaj Rava, ili uticaj većine. Trećeg nema. Pod
svojim uticajem ne može da bude - ovo jednostavno ne postoji! Otuda, morate
zapamtiti – ne izlazite iz uticaja svetosti!
Odnosno, zaključci i odluke do kojih osoba dolazi uvijek su rezultat uticaja pod kojim je trenutno. I ponekad imamo i takve misli: "Već sam dovoljno veliki, mogu ići u svijet, mogu postojati sam, dovoljno sam jak!"
Link - Things that Come from the Heart
Нема коментара:
Постави коментар