„Nepokretno” je nešto što nema sopstvenu upravu već je pod upravom svog gospodara i obavezno je da u potpunosti ispuni želje gospodara. I, budući da je Stvoritelj sva stvorenja načinio za Njegovu slavu, kao što je rečeno: „Svakog ko se naziva Imenom Mojim Ja sam stvorio za Moju slavu”, to znači da je Stvoritelj stvorio stvorenje za sopstvenu potrebu. Tako je i priroda gospodara utisnuta u stvorenja. Zbog toga nijedno stvorenje ne može da radi zarad bližnjeg, već sve radi jedino zarad sebe.
„Vegetativno” je nešto što već ima sopstvenu upravu u izvesnoj mjeri, to jeste može da uradi nešto što je suprotno mišljenju gospodara. To znači da već može da radi nešto što nije za sopstvenu korist nego zarad davanja. Ovo je već suprotno onome što postoji u volji gospodara, a što je On utisnuo u niže, što je da će oni raditi jedino sa željom za primanjem za sebe.
Ipak, kao što vidimo u korporalnom svijetu, iako biljke vrše nešto kretanja šireći se u dužinu i širinu, one i dalje imaju jedno zajedničko svojstvo. Drugim riječima, ne postoji nijedna biljka koja može da ide protiv prirode svih biljaka. Umjesto toga, one moraju da se povinuju zakonu biljaka i nisu u stanju da išta urade suprotno svojoj vrsti.
Otuda, one nemaju svoj zaseban život već su dio života svih biljaka. To znači da sve biljke imaju jedan oblik života, i da je taj oblik života isti za sve biljke. I, sve biljke su poput jednog stvorenja, a pojedinačne biljke su specifični organi tog stvorenja.
Isto tako, u duhovnom postoje ljudi koji već imaju snagu da donekle nadiđu svoju želju za primanjem, ali su robovi okruženja. Oni nemaju snagu da rade suprotno sredini u kojoj žive, ali ipak rade suprotno onome što njihova želja za primanjem želi. To znači da oni već rade sa željom da daju.
„Životinjsko”: mi vidimo da svaka životinja ima svoje karakteristike; one ne robuju okruženju i svaka od njih ima svoj osjet i karakteristike. One sigurno mogu da rade protiv volje gospodara, što znači da mogu da rade u davanju. Takođe, one ne robuju okruženju već imaju svoj život, a njihov život ne zavisi od života drugih (iz njihove vrste). Ipak, one ne mogu da osjećaju više od sopstvenog bića. Drugim riječima, one nemaju osjećaj drugog i otuda ne mogu da brinu o drugima.
„Govorno” (nivo čovjek) ima svojstva: 1. Djeluje protiv volje gospodara. 2. Nije vezan za svoju vrstu poput vegetativnog, što znači da je nezavisan od okruženja. 3. Takođe, osjeća druge i otuda može da brine o njima i da ih upotpuni, budući da osjeća i pati sa društvom, i može da se raduje kada se društvo raduje. Isto tako, može da primi i iz prošlog i iz budućeg, dok životinje osjećaju jedino sadašnjost i jedino sopstveno postojanje.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.