Iz Lo Lišma dolazimo do Lišma
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)
„Iz Lo Lišma (ne za Njeno ime) dolazimo do Lišma (za Njeno ime)”.
Ako naročito obratimo pažnju, možemo da kažemo da je period Lo Lišma važniji, jer je u to vrijeme čovjeku lakše da akcije pripiše Stvoritelju.
To je tako jer u Lišma čovjek kaže da je on izvršio dobro djelo jer on služi Stvoritelju u cjelovitosti, i sve njegove akcije su zarad Stvoritelja, što je da je on upravljač akcijom.
Međutim, kada čovjek radi Lo Lišma, on dobro djelo ne izvršava zarad Stvoritelja. Otuda, on ne može da dođe Stvoritelju sa zahtjevom da zaslužuje nagradu. Slijedi da Stvoritelj njemu ništa ne duguje.
I, zašto je čovjek izvršio to dobro djelo? Samo zato što mu je Stvoritelj dao mogućnost da ga želja za primanjem obaveže i prisili da to uradi.
Na primjer, ukoliko čovjeku dođu gosti u kuću, i on se stidi da sjedi besposlen, on uzima knjigu i uči Toru. Ali, za koga on uči Toru? To nije zbog toga što je to zapovijest Stvoritelja, to jeste da bi dao zadovoljenje Stvoritelju, već zbog gostiju koji su mu došli, to jeste da bi stekao naklonost u njihovim očima. Otuda, kako on tada može od Stvoritelja da traži nagradu za angažovanje u Tori, kada se angažovao zbog gostiju?
Slijedi da njemu Stvoritelj ništa ne duguje, već on može da obaveže goste da mu oni daju nagradu, što znači da ga uvaže jer izučava Toru. Međutim, on Stvoritelja ne može da obaveže ni na koji način.
Kada čovjek izvrši introspekciju i kaže da se najzad on sam angažuje u Tori, i odbaci da su gosti razlog za to, i kaže da on sada radi jedino zarad Stovritelja, tada on odmah treba da kaže da se svime upravlja od Gore. To znači da je Stvoritelj htio da ga nagradi time da se on angažuje u Tori, iako on nije vrijedan toga da primi istinu. Zbog toga mu Stvoritelj daje lažni uzrok, i kroz taj uzrok on se angažuje u Tori.
Slijedi da sve radi Stvoritelj, a ne čovjek. Zato je čovjek obavezan da veliča Stvoritelja, jer ga Stvoritelj, čak ni kada se on nalazi u tako niskom stanju, ne napušta i daje mu snagu, to jeste gorivo za to da on želi da se angažuje u riječima Tore.
Otkrivamo da ukoliko čovjek obrati pažnju na ovo, on vidi da je Stvoritelj taj koji sve čini, kao što je rečeno: „On jedini čini i činiće sva djela". A čovjek ne izvršava nikakvu akciju u dobrom djelu. Jer iako on izvršava Micva, on to ne radi zbog te Micva, već iz drugog razloga, a taj razlog proizlazi iz odvojenosti.
Istina je da je Stvoritelj uzrok i razlog koji čovjeka primorava. Ali, Stvoritelj se odijeva u drugu odjeću, ne u odjeću Micva, već u odjeću drugog straha ili druge ljubavi.
Slijedi da je u stanju Lo Lišma lakše pripisati dobro djelo Stvoritelju i reći da je On taj koji čini dobra djela, a ne čovjek. To je jednostavno tako, jer čovjek ne želi da izvršava dobra djela zbog Micva, već iz nekog drugog razloga.
Međutim u stanju Lišma, čovjek zna da on radi zarad Micva, to jeste da je on sam tome uzrok. To znači da je rad zarad Micva, a ne zato što mu je Stvoritelj usadio u srce ideju i želju da izvrši Micva, već zato što je on sam to izabrao.
Istina je da sve čini Stvoritelj, ali nije moguće postići lično Proviđenje prije nego što se postigne razabiranje „nagrada i kazna”.
Link - From Lo Lishma, We Come to Lishma
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.