петак, 30. децембар 2022.

ŠTA, U RADU, ZNAČI TO DA "NE POSTOJI BLAGOSLOV TAMO GDE POSTOJI ONO ŠTO SE PREBROJAVA"


Šta, u radu, znači to da „Ne postoji blagoslov tamo gde postoji ono što se prebrojava” 

Članak broj 31, 1989/90. godina

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

U Zoharu je napisano (Bamidbar strana 4, i u stavu 13, Sulam komentari): „Dođi i vidi, rekli su da ne postoji blagoslov, od Gore, tamo gde postoji ono što se prebrojava. I pitamo: ‘Kako su Izrael prebrojani? Kako je od njih uzet otkup?’ Prvo, oni bi blagoslovili Izrael, zatim prebrojali otkup, a zatim blagoslovili Izrael ponovo. Tako, Izrael su blagoslovljeni i na početku i na kraju, i nije bilo smrti među njima. I pita: ‘Zašto kod prebrojavanja postoji opasnost od smrti?’ I odgovara se: ‘To je zbog toga što nema blagoslova u vreme prebrojavanja, a kada nema blagoslova, Sitra Ahra je nad čovekom’”. Toliko njegovim rečima. 

RAŠI daje razlog iz kojeg Stvoritelj prebrojava Izrael. I kaže: „Iz ljubavi prema njima, On ih prebrojava svakog časa”. To znači da RAŠI želi da objasni, da ukoliko kažemo da postoji opasnost tamo gde postoji ono što se prebrojava, i da tu može da postoji smrt, zašto onda Stvoritelj prebrojava Izrael i dovodi ih na mesto opasnosti? Zbog toga RAŠI objašnjava: „Iz ljubavi prema njima, On ih prebrojava svakog časa, uprkos opasnosti u tome. Upravo iz ljubavi koju On ima za Izrael, i zbog Njegove želje da zna njihov broj, On je rekao da će prebrojati Izrael”. 

Očigledno je teško razumeti šta znači to da, budući da Stvoritelj hoće da zna njihov broj, On je rekao da oni treba da budu prebrojani kroz ispravku, tako da ne bude mana ni u jednom od njih, i On će ih prebrojati kroz otkup. Treba da razumemo – kako možemo da kažemo da zbog toga što Stvoritelj želi da zna njihov broj, oni treba da budu prebrojani tako da se broj Izraela zna, i tada će Stvoritelj znati. Jer u suprotnom, Stvoritelj ne zna unapred broj sinova Izraela, i zato Njega o tome treba da obaveste stvorenja. Da li to može biti? Isto tako treba da razumemo šta su blagoslov i prebrojavanje, u radu, i zašto uzrokuje smrt to što nema blagoslova tamo gde postoji ono što se prebrojava. Isto tako, treba da razumemo zašto ne postoji blagoslov tamo gde postoji ono što se prebrojava.

Znano je da u radu Stvoritelja postoje: 1) svrha stvaranja; 2) ispravka stvaranja. Svrha stvaranja znači da stvorenja primaju užitak i zadovoljstvo, kao što je napisano: „Njegova volja da čini dobro Njegovim stvorenjima”. Ispravka stvaranja jeste u tome da stvorenja idu putem Stvoritelja, što je jednakost forme. Zato, kao što Stvoritelj daje Njegovim stvorenjima, tako i stvorenja, takođe, treba da daju Stvoritelju. U suprotnom, postoji nejednakost forme, a u duhovnom, nejednakost forme uzrokuje odvajanje, što je odvajanje od Života Živih.

O tome je u Zoharu napisano (dato u Talmudu Eser Sefirot, strana 19, stav 17): „Otuda, zli se u svojim životima nazivaju ‘mrtvi’, budući da su usled nejednakosti forme – zbog toga što su na potpuno drugom kraju od svog korena, gde nemaju ništa od forme davanja – oni odvojeni od Njega, i zapravo su mrtvi”. I, o njima je u Zoharu rečeno: „Svu milost koju izvršavaju, oni izvršavaju za sebe, što znači da je njihov cilj prvenstveno za njih same i za njihovu sopstvenu slavu”. 

I, sve ono što pripisujemo Stvoritelju, sve ono što Stvoritelj čini, On čini u stanju celovitosti. Stvoritelj želi da stvorenja prime užitak i zadovoljstvo, i zbog toga je On u njima stvorio želju za primanjem i veliku žudnju za užicima. Na taj način On je siguran da će oni želeti da prime zadovoljstvo. Međutim, kroz ispravku stvaranja, stvorenja treba da načine Kli, želju u koju će moći da prime užitak i zadovoljstvo, a takva želja naziva se „želja za davanjem”. Postizanje te želje događa se postepeno zato što niži nema snagu da ide protiv volje Višeg,  volje Stvoritelja, to jeste protiv svoje želje da primi za sebe, koju je u stvorenju stvorio sam Stvoritelj. 

Tako, vidimo da postoje dve vrste Kelim (posude): 

1) Posude primanja. Na njima se vrši ispravka, to jeste nad njih se postavlja namera koja je suprotna od Kli. Drugim rečima, pojedinac zapravo prima, ali što se namere tiče on daje. Sledi da je ovde namera suprotna akciji, i Svetlost koja se prima u te Kelim naziva se „primanje zarad davanja”. 

Ova Svetlost se naziva Hohma (mudrost), i to je Svetlost svrhe stvaranja. Ona se, isto tako, ponekad naziva „ublažavanje Dinim (suđenja)”. To jeste, nad posudama primanja su postojali Dinim, znači da je postojao Din (sud) po kojem je zabranjeno da se koristi ova Kli zato što se time stvara nejednakost forme i odvajanje od Stvoritelja, a sada je to ublaženo. A na šta se odnosi ublažavanje? To se događa tada kada se na Kli postavi namera koja se naziva „zarad davanja”. 

A pre nego što je pojedinac nameru da daje postavio na želju za primanjem, ta je želja njemu izazivala gorčinu. I bilo šta duhovno što je hteo da dotakne imalo je gorak okus, usled toga što su na želji za primanjem za sebe postojali skrivenost i ograničenje, tako da za njega nije bilo moguće da oseti dobar okus u duhovnom. Drugim rečima, zbog želje za primanjem on je bilo šta što je sveto osećao kao daleko i nedostižno, i u tome nije mogao da uživa. Ovo se naziva „gorko”.  

Međutim, ukoliko iznad ove želje pojedinac postavi nameru da daje, on vidi i oseća da postoji slatkoća u svemu što je u svetosti. Ali, za ono što ne pripada svetosti, on vidi i oseća da mora da se okrene od toga, to jeste to ne može da toleriše. 

Sledi da nakon što pojedinac ispravi sebe tako da sada može da se usmeri da daje, u tome se raspoznaju tri: Svetlost, Kli (koja se sastoji od Aviut – grubost) i Masah (zaslon). Aviut se naziva Dinim i to je ono gde postoje ograničenje i skrivenost, i Svetlost tu ne sija. Ovo je razlog zašto je Aviut nazvan „tama”. 

Drugim rečima, želja da se prima za sebe naziva se „biti Av (grub)”, a želja da se daje naziva se Zah (čist). Kada pojedinac postavi želju da daje iznad Av, Din je ublažen i ono što je ranije bila tama sada postaje mesto gde sija Svetlost unutar Kli. Ovo se naziva „ublažavanje Dinim”.

2) Isto tako treba da primetimo da u pojedincu postoje posude davanja. To je kada pojedinac svom prijatelju nešto daje da bi prijatelj uživao. I to što on daje naziva se „davanje”. Čovek koji je Zah jeste onaj koji pokušava da radi zarad toga da ljudi budu srećni, da se osećaju dobro. Ne može da se kaže da, nad ovim Kelim, postoji Din za ove akcije, to jeste da postoji sud koji zabranjuje da se koriste Kelim koje su zarad davanja.

Međutim, i ovde, takođe, postoji pitanje namere, to jeste da li je pojedinac iskren. To jeste, kada daje, da li je njegova namera da drugi u tome uživaju, a da pri tome on ne brine za sebe, već brine samo za druge? Ovo razabiranje naziva se „davanje zarad davanja”, kada su i akcija i namera u cilju davanja.

I ponekad, ono što pojedinac radi jeste za dobrobit drugih, ali je pri tome njegova namera da stekne poštovanje ili tome slično. To je kao što Zohar piše o zlima da sve dobro koje oni izvršavaju, izvršavaju za sopstvenu korist. I ovde, što se tiče Kli ne postoji Din, jer po pitanju akcije nema šta da se ispravi.

Međutim, ono što treba da se ispravi jeste namera. To jeste, što se tiče namere svejedno je da li je akcija davanje ili primanje. I kod akcije davanja i kod akcije primanja, potrebno je da namera bude zarad davanja.

To je tako jer je rad prvenstveno u srcu. To jeste, pojedinac treba da postigne stepen ljubavi Stvoritelja, kao što je napisano: „I, ti ćeš voleti Gospoda Boga svoga, svim svojim srcem i svom svojom dušom”. Sve što izvršavamo u Tori i Micvot (zapovesti) jeste da bismo ispravili srce. O tome je napisano  („Uvod u knjigu Panim Meirot u Masbirot”, stav 10): „Dođi i vidi reči mudraca, Rabija Evena Ezre… ‘Znaj da sve Micvot, koje su napisane u Tori, ili dogovori koje su utvrdili oci, … sve su u cilju ispravke srca: ′Jer Gospod ispituje sva srca…′’”.  

Iz prethodno rečenog, generalno možemo da uočimo dva razabiranja: svrha stvaranja, što je Činiti dobro Njegovim stvorenjima, a ova Svetlost (Svetlost svrhe stvaranja) naziva se Hohma; i drugo je „videti”, gde „videti” znači da pojedinac vidi ono što ima u svojim rukama, što znači da već može da prebroji koliko je dobio, budući da je svrha stvaranja – Činiti dobro, a zatim on treba da oseti i da postigne ono što ima u svojim rukama. 

Na primer, recimo da postoje dva brata, jedan od njih je bogat i živi u Americi, a drugi je siromašan i živi u Izraelu. Bogati brat uplaćuje milion dolara u banku na ime siromašnog brata. Međutim, on brata nije obavestio o tome, niti je banka obavestila siromašnog brata da ima novac na svoje ime. Otuda, njegov brat ostaje siromašan jer ne zna ništa o tome. 

Isto tako je i ovde sa svrhom stvaranja, što je – Činiti dobro Njegovim stvorenjima. Ako ona ne znaju i ne osećaju užitak i zadovoljstvo, koja je korist od toga? Zbog toga je ova Svetlost nazvana Hohma (mudrost) i „videti”, a naziva se i „Svetlost Panim” (lice/prednja strana), kao u: „Čovekova mudrost osvetljava njegovo lice”. 

U radu se ovo naziva „ono što se prebrojava”, to jeste, ono što se prima u posude primanja. Ovo znači da ukoliko pojedinac primi, on vidi šta je primio i može da prebroji to što ima. 

To se, isto tako, naziva „poklon”. Obično, kada neko daje poklon svom prijatelju, on hoće da njegov prijatelj prebroji i ceni vrednost poklona, i to je tako jer on svom prijatelju daje poklon da bi pokazao svoju ljubav prema njemu. U odnosu na veličinu poklona, prijatelj može da ceni meru ljubavi. Sledi da, ukoliko se čovek ne osvrće na poklon da bi video veličinu poklona, on kalja meru ljubavi. 

Zato, kada pojedinac primi poklon, ukoliko ne vidi ili se ne trudi da vidi važnost poklona, on kalja meru ljubavi koju davalac hoće da pokaže tim poklonom. Na primer, naši mudraci su rekli: „Kupi sebi prijatelja”. I, pojedinac hoće da kupi prijatelja time što mu šalje poklone. Ukoliko prijatelj koji je primio poklon ne vidi i ne ceni veličinu i važnost tog poklona, kako će on tada i sam da dođe u stanje „Kupi sebi prijatelja”? Sledi da čovek treba da prebroji i izmeri ono što on kroz poklon dobija od svojih prijatelja. 

Zato, ukoliko stvorenja ne mogu da prebroje i izmere šta im je Stvoritelj dao, tada se neće ostvariti svrha stvaranja što je da stvorenja postignu to da je – Stvoritelj stvorenja stvorio sa ciljem da čini dobro Njegovim stvorenjima. 

Ovo se naziva „Svetlost Hohma”, i ova Svetlost se prima u posude primanja. Međutim, ovu Svetlost pojedinac može da koristi jedino uz ispravku na posudama primanja, što se naziva „primanje zarad davanja”. To znači da on na posude primanja treba da postavi nameru da daje. I ukoliko ne postavi nameru da daje, on biva odvojen od Života Živih, jer nejednakost forme uzrokuje odvojenost. I, to (što ostaje primalac koji prima za sebe) njemu uzrokuje duhovnu smrt, kao što je prethodno rečeno: „Zli, u svojim životima,  nazivaju se ′mrtvi′”. 

Međutim, Svetlost koja se prima u posude davanja naziva se „Svetlost Hasadim (milost)”. Hesed (milost) znači davati, što je poput toga kada osoba izvršava akciju milosti ili milosrđa prema svom prijatelju. Ovo se naziva „pokrivena Hasadim”, što znači da je Hasadim – ono što neko prima u posude davanja, to jeste ono što on daje – Svetlost koja ima istu vrednost kao Kli.

Drugim rečima, znano je da postoji dobročinstvo i da postoji poklon. I prethodno smo objasnili da kada pojedinac primi poklon od svog prijatelja on mora da vidi šta je primio, a ne jednostavno samo da primi poklon. Ukoliko kaže „Nije važno šta mi je dao”, tada on obezvređuje poklon koji je dobio. Time svrha zbog koje je njegov prijatelj poslao njemu poklon nije ostvarena. Poklon je bio namenjen tome da prijatelj kupi sebi prijatelja, kao što je prethodno rečeno: „Kupi sebi prijatelja”, ali ako primalac poklona ne vidi važnost poklona, onda njegov prijatelj ne može da kupi njega kao prijatelja. Otuda, onaj koji prima poklon mora da prebroji i izmeri poklon.

Ali, kada osoba svom prijatelju šalje milostinju, tada ona kao davalac treba da se trudi – ukoliko zaista želi da načini dobročinstvo – da primalac milostinje ne zna ko mu je poslao milostinju. A, primalac milostinje će, isto tako, biti veoma srećan ukoliko zna da davalac milostinje ne zna kome daje. 

Slično tome, ponekad ljudi prikupljaju donacije za neku važnu osobu i ne žele da primalac dobročinstva bude postiđen. Oni koji prikupljaju novac kažu: „Mi prikupljamo za nekog anonimno”. Tako se dobročinstvo, kada niko od njih ne zna – ni davalac, ni primalac – razmatra za istinsko dobročinstvo, i ne postoji neugodnost na strani primaoca. 

Sledi da kada govorimo o Hesed govorimo iz perspektive onoga koji daje, to jeste nižeg, i on je tada u stanju gde deluje iznad razuma. Drugim rečima, on daje, ali ne zna kome daje, već veruje da sve što daje doseže svoju svrhu. Ovo se naziva „dobročinstvo u skrivenosti”. 

Dobročinstvo se razmatra za Hasadim (milost) koju pojedinac daje. To je vreme kada pojedinac radi sa posudama davanja, što znači da govorimo jedino o onom pojedincu koji daje Stvoritelju. Ovo se naziva „blagoslov”, što je kao kada jedna osoba blagoslovi drugu tako što joj govori blagonaklono, znači blagoslovi je. Zapravo joj ne daje, ali se to i dalje razmatra da je blagoslovi rečima, i ovo se već razmatra za davanje u srcu. Drugim rečima, ono što pojedinac ne može da dȃ u stvarnoj akciji, on  daje srcem, i rečima pokazuje šta mu je u srcu.

Sledi da blagoslov znači davanje, darivanje. I u to vreme pojedinac se angažuje u posudama davanja. I blagoslov znači to da pojedinac želi da njegov prijatelj ima više od onoga što je on u stanju da mu dȃ. Otuda, kada se pojedinac angažuje u davanju, to znači da on hoće da dȃ zadovoljenje Tvorcu, i kaže: „Više od dobrih dela koja Tebi mogu da dam ja blagoslovim Tebe, da bih tako bio u stanju da Tebi dajem više od dobrih dela”. Drugim rečima, pojedinac treba uvek da blagoslovi Stvoritelja, a to znači da on Stvoritelju hoće da dȃ i više zadovoljenja od onoga što daje.

Ovo je razlog iz kojeg, kada je reč o blagoslovu nema smisla prebrojavati. To je tako jer se davanje naziva „dobročinstvo” a dobročinstvo treba da bude davanje u skrivenosti, to jeste da davalac ne zna kome daje i da primalac ne zna od koga prima. Tako, ovde nema govora o prebrojavanju. Dok, prebrojavanje dovodi do povezanosti kroz ljubav, do oduševljenja kao što je rečeno u vezi sa poklonom. 

Tako, naši mudraci su rekli da je potpuno suprotno kada je u pitanju poklon: „Onaj koji daje poklon svom prijatelju, mora o tome da ga obavesti”. To je tako jer rezultat poklanjanja treba da bude ljubav koja povezuje dvoje, za razliku od dobročinstva, gde pojedinac mora da bude u potpunosti u davanju (u davanju zarad davanja). To jeste, kada je u pitanju dobročinstvo, najbolje je da onaj koji daje ne poznaje onog koji prima, i time se izbegava svako prebrojavanje. 

Zato, kada govorimo o radu, dobročinstvo se odnosi na posude davanja, gde Kli želi da izvršava Hesed, a Svetlost, koja se uliva u Kli, naziva se „Svetlost Hasadim”. Ovo se naziva „ispravka stvaranja”, kada je sve u cilju davanja. 

Ali, svrha stvaranja jeste da Kelim prime užitak i zadovoljstvo, i svakako ovde pojedinac mora da vidi šta prima, jer on u skladu sa onim što prima govori da je svrha stvaranja dobronamerna. I ukoliko pojedinac ne može da prebroji ono što je primio, to znači da on još nije primio na način da je u sebi osetio užitak i zadovoljstvo. Tako, on još ne može da kaže da on sada vidi to da je od Stvoritelja primio jedino užitak i zadovoljstvo. Zbog toga se Svetlost Hohma, Svetlost svrhe stvaranja naziva i „videti”, budući da je svrha stvaranja „videti”

Ali, suprotno je kada je u pitanju ispravka stvaranja. Ispravka stvaranja naziva se „pokrivena Hasadim”, što znači da pojedinac još ne vidi ono što prima, i to je za njega još pokriveno. U radu, ovo se naziva „želeti milost (Hesed)”, to jeste, jedino davati. Pojedinca ne zanima da li on prima nešto od Gore. Razmatra se da je on zadovoljan svojim udelom, što znači da je srećan zbog toga što u radu Stvoritelja on može bar nešto da izvršava. 

Drugim rečima, on je zadovoljan svojim udelom i time što može da kaže da on izvršava nešto što nije za potrebe njegovog fizičkog tela, kao što su naši mudraci rekli: „Onaj koji hoda, a ne izvršava, u njegovoj ruci je nagrada za hodanje” (Avot, poglavlje 5,14). 

Tumači objašnjavaju: „… u njegovoj ruci je nagrada za hodanje”. To jeste, čak iako ne izvršava, on i dalje ima nagradu za hodanje, jer čak i odlazak do učionice sam po sebi jeste Micva (zapovest), jer on je tamo u atmosferi Tore. Sledi da se to, ukoliko se pojedinac angažuje u posudama davanja – zvanim Hesed, gde ne postoji pitanje prebrojavanja zbog toga što on hoće da izvršava dobročinstvo – naziva „ispravka stvaranja”. 

Uz prethodno možemo da razumemo ono o čemu smo pitali, zašto je rečeno: „Iz ljubavi prema njima, On ih prebrojava svakog časa”. Pitali smo: „Ako Stvoritelj hoće da zna broj Izraela, da li On mora da čeka dok se Izrael ne prebroje i dok se taj broj ne preda Stvoritelju, i da li će On tek tada znati broj Izraela?” 

Zapravo, „lz ljubavi prema njima …” znači da On vidi da oni sve izvršavaju zarad davanja, to jeste da su oni već načinili ispravku stvaranja i zato On sada hoće da im dȃ svrhu stvaranja, što je Svetlost Hohma nazvana „Svetlost viđenja”. Drugim rečima, oni sada moraju da prebroje ono što imaju, zato što se ova Svetlost prima u posude primanja.

Međutim, oni treba da prime zarad davanja, i pravilo je da akcija sledi nameru, ali kada se pojedinac angažuje u akcijama primanja zadovoljstva, ta akcija primanja može da uzrokuje da namera ne bude zarad davanja već zarad primanja za sebe. A primanje za sebe uzrokuje odvajanje od Života Živih, što se razmatra za smrt, kao što je napisano: „Zli, u svojim životima, nazivaju se ′mrtvi′”. 

Napisano je o tome: „Zašto se uvećava smrt tamo gde treba da postoji prebrojavanje?” Odgovor je: budući da se ono što se prebrojava naziva „Svetlost Hohma”, koja se prima u posude primanja, ta akcija primanja može da kontroliše nameru tako da pojedinac ne bude u stanju da se usmeri da daje. I prirodno je da bi tada to bila smrt. 

I, napisano je: „I odgovara se: ′To je zbog toga što nema blagoslova u vreme prebrojavanja, a kada nema blagoslova, Sitra Ahra je nad čovekom′”. Drugim rečima, to znači da tu postoji materija srednje linije, i kada Hohma, koja se naziva „leva”, sija u posudama primanja, tim posudama primanja potrebna je ispravka tako da pojedinac ne bi bio privučen akcijom primanja. U tom stanju ovde mora da bude privučena Svetlost Hasadim, koja radi sa posudama davanja. A prethodno smo rekli da akcije davanja utiču na nameru tako da namera bude kao i akcija – zarad davanja. 

Ovo je čuvanje Svetlosti Hohma koja se prima u Kelim leve linije, koje zahtevaju ispravku. Međutim, pojedinac ne može da bude nagrađen Svetlošću Hohma pre nego što bude nagrađen stepenom Lišma, to jeste da sve što on radi jeste Lišma. Drugim rečima, redosled rada je takav da je pojedinac prvo nagrađen sa Katnut, što znači da on jedino može da radi u cilju davanja zarad davanja. Nakon toga, pojedinac je nagrađen sa Gadlut, što znači da on može da se usmeri da daje, isto tako, i sa posudama primanja u kojima sija Svetlost Hohma što je Svetlost svrhe stvaranja. 

Sledi da, pre nego što je pojedinac nagrađen Svetlošću koja se prebrojava, on mora da bude nagrađen Svetlošću Hasadim, koja se naziva „blagoslov”, što znači da on blagoslovi Stvoritelja i neće ništa da prima od Njega. Umesto toga, on je sav u davanju i neće ništa da primi za sebe. Nakon toga, on je nagrađen Svetlošću Hohma, to jeste Svetlošću koja se prebrojava. To znači da Svetlost Hohma dolazi u posude primanja, i u to vreme ona, Svetlost koja se prebrojava, zahteva čuvanje da ne bi bila privučena nakon akcije. Zbog toga što je ovo akcija primanja, Svetlost blagoslova, to jeste Svetlost Hasadim, koja je čuvanje, mora biti privučena još jedanput. 

Sada možemo da tumačimo ono o čemu smo pitali: 

1) Da li je Stvoritelj hteo da zna broj sinova Izraela, i da li je zbog toga On želeo da sinove Izraela prebroji i to tako da Njemu narod Izrael kaže taj broj, kao da Stvoritelj Sam to nije znao? Odgovor je: budući da ih On voli, On je hteo da narod Izrael znaju svoj broj. Sledi da On hoće da oni dobiju Svetlost Hohma. Tako, On hoće da oni to znaju i hoće da oni postignu Svetlost koja se prebrojava, što znači da oni sami prebroje i vide šta su postigli, jer se ova Svetlost naziva „Svetlost viđenja”, i ona dolazi u posude primanja. I Njemu nije potrebno da On zna, već da narod Izrael znaju. 

2) Zašto tamo gde ne postoji blagoslov postoji opasnost od smrti? Odgovor je da ono što se prebrojava jeste Svetlost Hohma, koja inače dolazi u posude primanja. Kada koristi posude primanja, pojedinac nakon akcije primanja može da bude privučen akcijom primanja i da se time odvoji od Života Živih. Ovo se naziva „smrt” i zbog toga se zahteva čuvanje. Čuvanje je blagoslov, što znači širenje Svetlosti Hasadim, što je akcija davanja koja čuva akciju primanja da ne odstupi od namere davanja. 

3) Zašto je potreban blagoslov i pre i posle? Redosled rada počinje potrebom da se postigne Lišma (za Njeno ime). Naši mudraci su o tome rekli: „Onaj koji uči Toru Lišma, njemu se otkrivaju tajne Tore”. Isto tako, Lišma znači da su sve njegove akcije zarad davanja, što se naziva „blagoslov”. Ono što on daje naziva se blagoslov, i to blagoslov ustima, to jeste, budući da pojedinac ne može da doda akciji, on pokušava da dȃ blagoslov ustima, što ukazuje da ono što daje jeste svim srcem. Ovo se naziva „Svetlost Hasadim”.

Tako, redosled je sledeći: 

1) Blagoslov pre, što se naziva „desna linija”, Hesed. 

2) Pojedinac je nagrađen tajnama Tore, što se naziva Hohma (mudrost), što je poklon, jer je znano da se Tora naziva „poklon” koji se prima u posude primanja. Iz ovog razloga to se naziva „prebrojavanje”. Drugim rečima, pojedinac gleda da vidi šta je primio da bi znao kako da zahvali Stvoritelju. 

I ovo se naziva „leva linija”, jer ovde je mesto gde pojedincu može da se dogodi smrt, a smrt znači „odvajanje”, kao što se u svetu Nekudim dogodila smrt sedam kraljeva. Iz ovog razloga, postoji potreba da se Hasadim prošire, i ove Hasadim služe tome da čuvaju da kod njih ne dođe do smrti, to jeste do odvajanja od Života Živih. 

Zbog ovoga je napisano da postoji potreba za blagoslovom i na kraju. Sledi da su Izrael bili blagoslovljeni i na početku i na kraju, i nije bilo smrti među njima.

Generalno rečeno, ovo se naziva „ispravka linija”, ili „ispravka sveta”, jer svet postoji kroz to.

3) Šta je blagoslov, u radu? To je Svetlost Hasadim kada je pojedinac u stanju davanja. 

4) Šta je prebrojavanje, u radu? To je Svetlost koja dolazi u posude primanja. U to vreme pojedincu je potrebno da vidi šta je primio i da to prebroji, i to što je primio i što prebrojava razmatra se za „poklon”.

5) Zašto ne postoji blagoslov tamo gde postoji ono što se prebrojava? Ono što se prebrojava su Svetlost i obilje koji dolaze u posude primanja, a blagoslov je obilje koje dolazi u posude davanja, i ova dva su u suprotnosti. U Zoharu se kaže da su ove dve linije suprotne jedna drugoj, jer desna linija, koja se naziva Hesed, samo daje i ne želi da koristi posude primanja; a leva linija je suprotna jer ona želi da koristi specifično posude primanja. Međutim, kaže se: „Ali svrha stvaranja je primati!” Ali, tu treba da postoji ispravka, to jeste namera treba da bude zarad davanja. Iz ovog razloga ovde, nakon toga, dolazi srednja linija koja stvara mir među njima. I, to je razlog iz kojeg postoji potreba za blagoslovom i na početku i na kraju.

Link- What “There Is No Blessing in That which Is Counted” Means in the Work

 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.