Šamati 109: DVIJE VRSTE MESA

Dvije vrste mesa

Čuo sam 20. Hešvana
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam) 

Obično razlikujemo dvije vrste mesa: meso životinje i meso ribe, i u oba postoje znaci Tuma’a (nečistoćа). Tora nam je dala znake da bismo znali kako da se držimo podalje, da ne upadnemo u njihovu nečistoću. 

Kada je u pitanju riba, dati su nam znaci – peraja i krljušt. Kada čovjek vidi ove znake na ribi, on zna kako da bude oprezan i ne padne u ruke Tuma’a. Snapir (perajе) ukazuje na Sone-Pe-Ohr (mržnja-usta-Svjetlost). Ovo se odnosi na Malhut, koja se naziva „usta”, i sva Svjetlost dolazi iz nje jer se ona razmatra za vjeru. 

Kada čovjek vidi da razabira okus prašine, u vrijeme kada treba da ima vjeru, on jasno zna da treba da ispravi svoje akcije. To se naziva „Šehina u prašini”, i čovjek treba da moli da se Šehina uzdigne iz prašine.

Kaskeset (krljušt) znači da u vrijeme Snapir čovjek uopšte nije u stanju da radi. Ali kada nadiđe Snapir, u njegovom umu se pojavljuje pitanje u vezi sa Proviđenjem. Ovo se naziva Kaš (slama, od riječi Kušija – teška pitanja), i tada on pada iz rada. Kasnije, on jača i počinje da radi, iznad razuma, i u njegovom umu opet se  pojavljuju sumnje u vezi sa Proviđenjem. 

Iz toga slijedi da čovjek dva puta ima Kaš, koji su Kas-Keset. Svaki put kada čovjek nadiđe iznad razuma, on se uzdiže a zatim pada. Tada čovjek vidi da ne može da nadiđe zbog umnožavanja sumnji. U tom stanju čovjek nema drugog izbora nego da zavapi Stvoritelju, kao što je napisano: „I sinovi Izraela su uzdisali, iz rada, i njihov plač se uzdigao do Boga, i On ih je izbavio iz Egipta”, što znači od svih nevolja. 

Znano je pravilo koje su naši mudraci rekli, da Stvoritelj kaže: „On i Ja ne možemo da boravimo na istom mjestu”, jer oni su suprotni jedan drugom. To je tako zbog toga što u čovjeku postoje dva tijela – unutrašnje tijelo i spoljašnje tijelo. Duhovna opskrba se odijeva u unutrašnje tijelo, što se razmatra za vjeru i davanje, nazvano „um i srce”. A spoljašnje tijelo ima korporalnu opskrbu, što se razmatra za znanje i primanje. 

U sredini, između unutrašnjeg i spoljašnjeg tijela, nalazi se srednje tijelo, koje nema svoje ime. I, ukoliko čovjek izvršava dobra djela, srednje tijelo prianja uz unutrašnje tijelo. A, ukoliko čovjek izvršava loša djela, srednje tijelo prianja uz spoljašnje tijelo. Otuda, čovjek ima ili korporalnu ili duhovnu opskrbu. 

Slijedi da, budući da postoji suprotnost između unutrašnjeg i spoljašnjeg, ukoliko srednje tijelo prianja uz unutrašnje tijelo, to se razmatra za smrt spoljašnjeg tijela. A ukoliko prianja uz spoljašnje tijelo, to je smrt za unutrašnje tijelo. Jer sva sloboda izbora čovjeka je jedino u tome gdje da prione svojim srednjim tijelom: da nastavi da prianja uz Keduša, ili suprotno.

Two Kinds of Meat