Šamati 145: ŠTA ZNAČI "ON DAJE MUDROST MUDRIMA"

 
Šta znači „On mudrost daje mudrima”

Čuo sam petog dana nedjelje Truma (11. februar 1943. godine)
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„On mudrost daje mudrima”*. I, on (Baal Ha Sulam) pita: „Zar nije trebalo da se kaže: ‘On mudrost daje budalama?’” 

*Danilo, 2:21
On je, koji dovodi promjenu vremena i prilika; koji skida kraljeve i postavlja kraljeve; koji daje mudrost mudrima i razum razumnima.

On kaže:  „Znano  je da  ‘nema prisile u duhovnom’”.  Umjesto toga, svakome se daje u skladu sa njegovom željom. Razlog je taj što je duhovno izvor Života i zadovoljstva, i kako onda može da bude prisile u nečemu što je dobro? Otuda, ukoliko vidimo da se u Tori i Micvot angažujemo pod prisilom – što je da moramo da nadiđemo tijelo, budući da ono nije saglasno jer ne osjeća zadovoljstvo u radu – razlog za to je što tijelo ne osjeća duhovno u Tori i Micvot. Jer, duhovno je izvor Života i zadovoljstva, kao što je napisano u Zoharu: „Tamo gdje postoji trud postoji Sitra Ahra (druga strana)”. 

I, to je razlog iz kojeg mudrost (Hohma) može da se dâ jedino mudrima, jer budale ne osjećaju nikakvu potrebu za njom. Tačnije, mudrost može da se dâ jedino mudrima, i to je tako zbog njihove prirode. Ovo znači da onaj koji je mudar voli mudrost, i to je jedino što on želi! I, u skladu sa pravilom „ništa ne može da spriječi želju”, čovjek ulaže sav trud da postigne mudrost. Otuda, on će na kraju i biti nagrađen mudrošću. Zbog toga, onaj koji voli mudrost već može da bude nazvan „mudar”, u skladu sa stanjem koje će na kraju i postići. 

A, o budali je napisano: „Budala nema želju da razumije”. I, stih „On mudrost daje mudrima” dolazi da nam kaže da čovjek koji voli mudrost neće očajavati zbog toga što je još nije postigao, iako je mnogo truda uložio u to. Tačnije, on će nastaviti da radi svoj rad, i sigurno će na kraju postići mudrost, budući da voli mudrost. I, zbog toga je rečeno: „Idite ovim putem i sigurno ćete uspjeti”. 

Šamati 144: POSTOJI JEDAN NAROD

 
Postoji jedan narod

Čuo sam u noći na Purim
nakon čitanja Megilat Ester, 1950. godine
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„Postoji jedan narod rasijan i rasut među drugim narodima” (Megilat Ester, 3:8). Haman je rekao da je, u skladu sa njegovim gledištem, moguće uništiti Jevreje, jer su oni odvojeni jedan od drugog, i otuda naša snaga protiv njih će svakako nadvladati, budući da to uzrokuje odvojenost između čovjeka i Stvoritelja. I, Stvoritelj im svakako neće pomoći jer su od Njega odvojeni.

Zbog toga je Mordehaj otišao da ispravi ovu manjkavost, kao što je objašnjeno u stihu (Megilat Ester)*: „Jevreji su se sakupili... sakupili su se da odbrane svoj život”. To jeste, zahvaljujući ujedinjenju oni su spasli svoj život. 

*Megilat Ester 8:11

Da je car dopustio Judejcima što su u kome god gradu da se skupe i brane život svoj, da potru i pobiju i istrijebe svaku vojsku kojega mu drago naroda i zemlje, koji bi udarili na njih, i djecu njihovu i žene njihove, a imanje njihovo da razgrabe.
*Megilat Ester 9:2
Skupiše se Judejci u svojim gradovima po svijem zemljama cara Asvira da dignu ruke na one koji im tražahu zlo; i niko ne mogaše stajati pred njima; jer strah od njih popade sve narode.

Link - 144. There Is a Certain People

Šamati 143: DOBRO JEDINO IZRAELU

 
Dobro jedino Izraelu

Čuo sam od mog oca i učitelja
Jehuda Leib Ha-Levi Ašlag (Baal HaSulam)

„Bog je dobar jedino Izraelu, onima čistog srca!” (Psalmi 73:1)*. Znano je da riječi „jedino” i „samo” označavaju umanjenje, to jeste, svako mjesto u Tori gdje je napisano „jedino” i „samo” ukazuje na umanjenje.

* Psalmi 73
Bog je zaista dobar prema Izraelu, prema onima čistog srca

Otuda, u duhovnom radu, ovo treba da tumačimo poput toga kada čovjek sebe umanji i biva u niskosti (kao da načini sebe da je mali i prazan). O tome da se biva u  niskosti može da se govori kada on hoće da bude ponosan, što znači da hoće da bude u Gadlut (veliko stanje, odraslost). To znači da on želi da sve razumije, da njegova duša žudi da sve vidi i čuje, ali on ipak biva u niskosti i saglasan je s tim da ide zatvorenih očiju, i Toru i Micvot izvršava u potpunoj jednostavnosti. I, to se razmatra za „dobar jedino Izraelu”. Riječ Jašar El (direktno ka Stvoritelju) sastoji se od istih slova kao i Li Roš (doslovno: ja imam glavu, um).    

To jeste, čovjek vjeruje da on ima razum Keduša, iako se on razmatra da je jedino u stanju  „samo”, što znači da je u stanju umanjenja i niskosti. I, on za ovo „samo” kaže da je to apsolutno dobro. I, tada se u čovjeku obistinjuje stih:  „Bog je… onima čistog srca!”, to jeste, čovjek biva nagrađen čistim srcem. I to je značenje za napisano: „Ja ću ukloniti kameno srce iz vašeg tijela, i Ja ću vam dati srce od mesa”. Srce od mesa je Mohin de VAK, nazvane Mohin odjeće, koje dolaze od Višeg. Međutim, Mohin de GAR treba da dođu od nižeg, kroz skrutinizovanje od strane nižeg. 

I, treba da objasnimo šta znači GAR de Mohin i VAK de Mohin:  postoje mnoga razabiranja VAK i GAR na svakom stepenu. I, možda se on poziva na to što je napisao na nekoliko mjesta da se Katnut (malo stanje), nazvano „GE nižeg”, uzdiže u vidu MAN kroz Kli koja uzdiže MAN,  nazvana „AHP Višeg”. Slijedi da Viši uzdiže nižeg. A zatim, da bi primio GAR Svjetlosti i AHP Kelim, niži mora sam da se uzdigne. 

Link - 143. Only Good to Israel

MIR - Baal HaSulam

Mir

Naučno-empirijsko istraživanje o tome da je neophodno raditi rad Boga  

„I vuk će boraviti ​​sa jagnjetom, leopard će ležati sa jaretom, i tele i lavić i tovljenik zajedno; i malo dete će ih voditi. I, dogodiće se u taj dan da će Gospod ponovo pružiti ruku da drugi put sakupi ostatak svoga naroda, koji su preostali iz Asirije, i iz Egipta, iz Patrosa, i iz Husa, i iz Elama, i iz Senara, i iz Emata, i sa ostrva morskih” (Isaija, 11).

„Rabi Šimon Ben Halafta je rekao: ‘Bog nije našao drugu posudu koju bi ispunio blagoslovom za Izrael, osim posude mir, kao što je rečeno: ‘Gospod je dao snagu Svome narodu; Gospod je blagoslovio Svoj narod mirom’’” (kraj Masehet Okacin). 

U prethodnim člancima pokazao sam opštu formu rada Stvoritelja, čija je suština jedino – „ljubav drugih”. U praktičnom smislu to može da se determiniše kao „davanje drugima”, i to znači da stvarna manifestacija ljubavi drugih jeste davanje dobrog drugima. Tako, „ljubav drugih” treba da bude određena kao „davanje drugima”, što najbolje oslikava njen sadržaj i osigurava to da ne zaboravimo nameru.

Sada kada sa sigurnošću znamo način na koji se rad Stvoritelja odvija, preostaje nam da ispitamo da li je ovaj rad nama prihvatljiv jedino na osnovi vere, bez ikakve naučno-empirijske osnove, ili za to mi imamo i empirijsku osnovu. To je ono što ja hoću da pokažem u eseju pred nama. Ali, prvo moram detaljno da prikažem temu samu po sebi, to jeste ko je onaj koji prihvata naš rad. 

Ali, ja nisam pristalica formativne filozofije, jer ne volim studije zasnovane na teoriji. I dobro je poznato to da je većina mojih savremenika saglasna sa mnom, jer smo mi isuviše dobro upoznati sa ovakvim osnovama, koje su klimave osnove; a kada se temelj klima čitava građevina pada.