среда, 18. новембар 2026.

ZBOG ČEGA JE POTREBNO DA SE KELIM POZAJME OD EGIPĆANA

 

Zbog čega je potrebno da se Kelim pozajme od Egipćana

Članak broj 14, Tav-Šin-Mem-Vav, 1985-86.godina 

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš) 

Napisano je (Izlazak, 11): „Govori sada u uši ljudi tako da svaki čovek pozajmi od svoga suseda i svaka žena od svoje susetke posude od srebra i posude od zlata. I, Gospod je u očima Egipćana dao naklonost prema narodu”. 

Naši mudraci su rekli (Berahot, 9b): „Učenici Rabi Janaija su rekli: Na znači moliti. Stvoritelj je rekao Mojsiju: ’Molim te (Na) idi i reci njima, Izraelu, da pozajme posude od srebra i zlata od Egipćana, tako da taj pravednik (Avraam) ne kaže: ‘On je ispunio ‘... i oni su ih porobili i tlačili’’ a zatim, ‘On nije ispunio ‘... i, oni će izaći sa mnogim posedovanjima’’’’’. 

Ovo je zbunjujuće. Ako je Stvoritelj želeo da održi obećanje koje je On dao Avraamu, kao što je napisano: „I, nakon toga oni će izaći sa mnogim posedovanjima”, zar On nije mogao da učini da narod Izrael budu bogati i bez toga da pozajme posude od Egipćana? Ovo liči na prevaru, jer naizgled, oni su prvo tražili sa lažnom namerom da pozajme, bez ikakve namere da vrate.  

Isto tako treba da razumemo zašto je Stvoritelj rekao Mojsiju da on moli Izrael da pozajme posude od Egipćana, kao što je prethodno rečeno da „Na” znači moliti (zahtev). I šta znači moliti? Izgleda da to znači da je Stvoritelj znao da će se oni tome protiviti, te je On tražio od Mojsija da govori Izraelu. Tako, mi treba da razumemo razlog iz kojeg su se Izrael protivili. 

Takođe treba da razumemo reči: „I, Gospod je u očima Egipćana dao naklonost prema narodu”. Kako možemo da razumemo nešto što je potpuno kontradiktorno? Mada je iz perspektive Stvoritelja sve moguće, iz doslovnog značenja ovo je teško razumeti, kao što je napisano (Izlazak, 1:12): „Što su ih oni (Egipćani) više tlačili, to su se ovi (Izrael) više množili i više širili, tako da su oni strahovali od sinova Izraela”. Naši mudraci su rekli: „Ovo nas uči tome da su ovi (Izrael) bili poput trnja u njihovim očima” (Suta, 11).


Sledi da od „trnja” (od toga da su Egipćanima bili poput trnja u očima), što znači da nisu mogli da tolerišu narod Izrael, sada se sve potpuno preokrenulo, tako da su narod Izrael dobili naklonost u očima Egipćana. 

U obećanju Stvoriteljа Avraamu „… i nakon toga oni će izaći sa mnogim posedovanjima” treba da razumemo čitavu materiju koja je tu navedena (Postanje, 15:6): „I On mu reče: ´Ja sam Gospod koji te je izveo iz Ura Haldejskog da ti dam ovu zemlju da je ti naslediš´. I on je rekao: ´Gospode, po čemu ću znati da ću je ја naslediti? ‘I, On je rekao Avraamu: … ‘Znaj sigurno da će tvoji potomci biti stranci u zemlji koja nije njihova, i oni će biti porobljeni i tlačeni četiri stotine godina… i nakon toga oni će izaći sa mnogim posedovanjima”’. 

Ovde, takođe, treba da razumemo odgovor koji je Avraam dobio na pitanje „… po čemu ću znati da ću je ја naslediti?” budući da je odgovor Stvoriteljа na ovo pitanje bio kao što je napisano: „I, On je rekao Avraamu: … ‘Znaj sigurno da će tvoji potomci biti stranci u zemlji koja nije njihova, i oni će biti porobljeni i tlačeni četiri stotine godina… i nakon toga oni će izaći sa mnogim posedovanjima”’. Tako, pitanje je bilo u vezi sa garancijama za nasleđe, i odgovor je bio taj da će narod Izrael biti u izgonu. Ali, da li je izgon garancija za nasleđe zemlje? 

Baal HaSulam je objasnio značenje ovog pitanja: znano je da nema Svetlosti bez Kli. To jeste, nije moguće da se primi ispunjenje ukoliko ne postoji nedostatak. Nedostatak se naziva Kli, i kada je Avraam video šta je Stvoritelj hteo da dȃ njegovim sinovima, rekao je: „Ne vidim da će moji sinovi imati potrebu za tim duhovnim nasleđem zemlje”. On je rekao: „Ako oni prime nešto iluminacije biće zadovoljni, jer i najmanji stepen u duhovnom donosi više zadovoljstva nego sva korporalna zadovoljstva u svetu. U skladu sa tim, kada oni prime nešto malo iluminacije oni će imati prostor da misle da ne postoje veći stepeni od ovog koji su postigli, i otuda neće imati potrebu da traže ništa više”. 

Zbog ovoga, Avraamovo pitanje Stvoritelju je bilo: „… po čemu ću znati…?” da će oni imati potrebu da naslede duhovnu zemlju. Otuda, on je pitao Stvoritelja da mu On kaže kako može biti da će oni imati Svetlost bez Kli. Avraam je razumeo da Stvoritelj daje Svetlost, ali što se tiče Kelim, što je želja za većim Svetlostima od one koju su već primili, ko će ih navesti na to da vide da im treba da postignu veće uzdizanje od onog koje sada osećaju? 

Postoji pravilo u duhovnom da išta duhovno što dolazi osobi čini da ona oseća nenadmašnu celovitost, izvan koje ne postoji ništa, jer sve duhovno je osećaj celovitosti, bez ikakvog nedostatka. Ukoliko nije tako onda se to ne razmatra za „duhovno”, jer samo u korporalnom može da postoji zadovoljstvo a da mi i dalje osećamo da postoji i veće zadovoljstvo. To nije tako u duhovnom.  

Tako, Avraam se pitao kako i kroz šta će oni imati potrebu da traže od Stvoritelja da im On dȃ veće stepene, koji se nazivaju „nasleđe zemlje”. On je rekao da je odgovor Stvoritelja: „Znaj sigurno da će tvoji potomci biti stranci u zemlji koja nije njihova”, to jeste da odavde, od izgona u Egipat, oni će imati potrebu da traže od Stvoritelja da im On dȃ veću snagu svaki put. 

Razlog je taj što, kada pojedinac počne da ide putem služenja Stvoritelju i hoće da sve njegove akcije budu zarad davanja, on vidi da ne može da nadvlada. Tada on traži od Stvoritelja da mu On pomogne, kao što su naši mudraci rekli: „Onome koji dolazi da se pročisti se pomaže”, i sveti Zohar pita: „Čime? Svetom dušom”. 

Zaista, sve što su oni u radu nadvladali tonulo je u zemlju, kao što je rečeno o njihovoj gradnji Pitoma i Ramzesa. To jeste, svakog dana oni su morali da počnu svoj rad iznova, jer sve što bi izgradili otišlo bi u ambis i oni bi uvek videli sebe kao one koji nikada nisu ni počeli rad, jer nisu se sećali nijedne reči Tore koja se tiče rada. I uvek kada bi preispitivali sebe pitali su se: „Gde je naš rad, gde su naši napori koje smo uložili u rad? Gde su nestali?” 

Još je teže da se razume kako to da Klipa Faraon može da proguta sav njihov rad do te mere da oni ne osećaju da su se ikada angažovali u služenju Stvoritelju, da su imali cilj da postignu celovitost i da su znali šta žele. Odjednom, oni su došli u stanje u kojem su sve zaboravili i nikakvi Rešimot iz njihovog rada nisu ostali unutar njih. 

Sve ovo je bilo promišljeno. Stvoritelj je pripremio Klipa za ovu svrhu da bi ih On neprestano držao u stanju početka. Znano je da su svi počeci teški. Tada su oni prinuđeni da traže od Stvoritelja da im On pomogne, kao što je prethodno rečeno: „Onome koji dolazi da se pročisti se pomaže”, i kao što sveti Zohar kaže, svaki put oni prime „svetu dušu”, što je sila od Gore, i što znači da svaki put prime dodatne delove duše. Ovo se sakuplja u veliku sumu, jer znano je da „Ono što se daje sa nebesa ne uzima se nazad” (Hulin, 60).  

Ipak, iako svaka iluminacija primljena od Gore odlazi na neko vreme, na kraju, kada pojedinac kompletira količinu rada koji mora da izvrši, kao što je napisano „Sve što je u moći tvojih ruku da uradiš, uradi”, tada on prima odjednom sve što je primao malo po malo. On je mislio da će sve otići u Klipot, ali tada on prima sve nazad. 

U skladu sa prethodnim sledi da je čitava svrha izgona u Egipat bila u tome da se prime Kelim i potreba za velikim Svetlostima, koje se nazivaju „nasleđe zemlje”. To je ono što je Avraama zbunilo, te je rekao da on ne vidi da će njegovi sinovi imati potrebu za ovim velikim Svetlostima. I, budući da nema Svetlosti bez Kli, proizlazi da čak, iako postoji želja da se njima dȃ, oni nemaju Kelim da to prime. 

Iz ovog razloga njima je dat izgon u Egipat, gde su kroz pitanja i argumente Egipćana svaki put bili ispražnjeni od ono malo Keduša koju bi stekli, jer su ovi (Egipćani) sisali iz njih. Iz ovog razloga oni uvek treba da traže od Stvoritelja da On za njih osvetli njihov put da mogu da idu napred. Ali, oni kažu da stalno nazaduju, i ARI je napisao da su narod Izrael, u vreme izlaska iz Egipta, bili u četrdeset devet kapija nečistoće, sve dok se Kralj nad Kraljevima njima nije otkrio i izbavio ih. 

Ovo izgleda suprotno razumu, budući da je znano da su Mojsije i Aron došli u Egipat i govorili sinovima Izraela da Stvoritelj želi da ih izbavi iz Egipta. Oni su izvršili sve znake saveza (tokeni) u Egiptu, i videli deset pošasti koje su snašle Egipćane, i to je trebalo da Izrael dovede bliže Keduša, a ne suprotno – da oni svaki put padnu na dublju kapiju Tuma’a (nečistoća), sve do tačke kada je bilo vreme da izađu iz Egipta, to jeste kada je trebalo da imaju najbolju pripremu za primanje Svetlosti iskupljenja; i na kraju šta vidimo, u kakvom su stanju bili kada su primili Svetlost iskupljenja? Oni su bili na četrdeset devetoj kapiji Tuma’a. Da li je to moguće?

 Token

Božanska ljubav budi dušu kroz unutrašnje osećaje, a ne kroz fizičke spoljne osećaje. Duša počinje da vidi Njega unutrašnjim vidom, ili počinje da čuje Njegov božanski poziv ili da oseća miris tog nežnog unutrašnjeg okusa, slatki miris Svete Duše (Svetog Duha). Naša Duša biva verena sa Svetim na mnogo različitih načina. Duhovna milost se daje kroz Svetu Dušu (Sveti Duh) kao znak/token Vereništva sa Njim, dok se ona (duša) priprema da postane Njegova nevesta. To je ljubavna veza sa Božanskim – to je neobjašnjivo, tajanstveno i razume se na nerazumljiv način. 

Kao što je Baal HaSulam objasnio, izgon u Egipat bio je u cilju da dobiju Kelim od Egipćana. Ali, ovo je bilo jedino u svrhu da ih pozajme, i kasnije da ih vrate. On je tumačio da ono što je Stvoritelj rekao Avraamu „Tvoji potomci će biti stranci u zemlji koja nije njihova” jeste bila garancija za nasleđe. Ovo je značilo da oni treba da imaju potrebu da prime obilje od Stvoritelja, budući da to što oni hoće da izađu iz ropstva Egipćana može biti jedino kroz pomoć svete duše. Tako, njima će biti potrebna pomoć Stvoritelja svaki put, i iz ovoga oni će imati potrebu da privuku više stepene. 

Sada ćemo objasniti značenje izgona u Egipat i pozajmljivanja Kelim od Egipćana. Mi vidimo, kada su Mojsije i Aron došli sinovima Izraela, da je kao što je napisano (Izlazak, 4:29): „I, Mojsije i Aron su otišli i okupili sve starešine sinova Izraela, i Aron je rekao sve reči koje je Gospod rekao Mojsiju, i izvršio znake pred očima naroda. I narod je verovao i čuo”. 

Iz ovoga vidimo da čim su Mojsije i Aron došli sinovima Izraela, ovi su prihvatili, verom iznad razuma, sve njihove reči, one koje je Stvoritelj rekao Mojsiju. I sve ono čime su ih Egipćani navodili da razumеju, putem pitanja i sumnji u vezi sa verom Izraela, uopšte nije imalo uticaja na njih (sinovi Izraela) jer su oni išli verom iznad razuma. Iz ovog razloga, činjenica da su svе vreme bili u izgonu nije uopšte mogla da utiče na njih. 

To jeste, nakon što su Mojsije i Aron došli sinovima Izraela sa željom Stvoritelja da ih izvede iz izgona, oni su odmah na sebe preuzeli to da nadalje ne slušaju argumente Egipćana, koji su došli u ime Faraona, kralja Egipta, i pokušavali da ih navedu da vide da je bolje da ostanu pod njihovom upravom, da je put Egipćana istinit i da ne treba da slušaju šta im Mojsije i Aron govore. „Mi vidimo da vi vičete: ‘Da idemo da prinesemo žrtvu našem Bogu’. Ovo vas je navelo da mislite da treba da napustite Egipat i da sledite njih. I, mi razumemo da vi hoćete da slušate zatvorenih očiju sve što vam oni govore. Da li je nešto takvo moguće, budući da mi govorimo potpuno razumno? Vi nemate šta da nam odgovorite, ali ipak ste uporni u tome da ste spremni da do kraja idete u skladu sa rečima Mojsija i Arona”. 

Iz ovoga vidimo da nakon što su Mojsije i Aron došli sa porukom o iskupljenju – da sada oni (Izrael) izlaze iz ropstva, i zbog toga što nisu bili u mogućnosti da rade sveti rad, oni su bili radosni u vezi sa ovom porukom i nisu im bila potrebna nikakva dublja razumevanja okusa Tore i Micvot. Umesto toga, oni su bili radosni precizno u vezi sa ovim, što je da su u mogućnosti da ih jednostavno izvršavaju u praksi. Ovo im je dalo potpuno zadovoljenje, i oni su oslađeni zato što izvršavaju volju svog Gospodara, budući da je napisano: „Otuda oni su povikali: ‘Hajde da idemo da prinesemo žrtvu našem Bogu”’ (Izlazak, 5:8).

Izlazak, 5:8

A zahtevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lenčine su. Zato viču: `Hajdemo prineti žrtvu Bogu svome!` 

Sledi da sada, kada oni izlaze iz izgona u Egipat sa Kelim, njima ništa nije potrebno osim kao što je napisano: „…i, narod je verovao i čuo…”, i oni nemaju nikakvu potrebu za nasleđem zemlje koju je Stvoritelj obećao Avraamu, kao što je napisano: „Znaj sigurno… oni će izaći sa mnogim posedovanjima”, što znači da je izgon garancija da će oni imati potrebu da prime zadovoljstvo i užitak, to jeste da oni naslede zemlju koju je Stvoritelj obećao da će dati njegovim (Avraam) potomcima, ali oni još nisu imali Kelim za to, i bili su zadovoljni malim. 

I zato: „I, Gospod je rekao Mojsiju: ‘Govori sad u uši ljudi da svaki čovek pozajmi od svog suseda i svaka žena od svoje susetke posude od srebra i posude od zlata”’. U skladu sa onim što je Baal HaSulam tumačio, treba da kažemo da to znači da će oni uzeti posude od srebra i posude od zlata koje Egipćani imaju, znači da će uzeti njihove želje i njihove žudnje, to jeste sve sumnje koje su oni imali u vezi sa putem naroda Izrael. 

I Egipćani uvek zahtevaju da sve što radite bude sa razumom i razumevanjem, i to što se angažujete u nadilaženju u cilju da izađete iz samoljublja, i da sve što radite bude zarad davanja, je pogrešan put, jer Stvoritelj je Dobro i On čini dobro, i kada je stvorio svet, On je sigurno to učinio za dobro Njegovih stvorenja, to jeste da mi, stvorenja, uživamo užitak i zadovoljstvo. Ali, vi napuštate pravi put, i preuzimate put koji je potpuno protivan svrsi stvaranja. Vi nam govorite da je ovo istiniti put, da vama ne treba ništa za samoljublje, već da sve što radite jeste zarad davanja zadovoljenja Stvoritelju.  

Međutim, kad god bi narod Izrael čuli klevetu Egipćana o putu davanja, oni bi bežali od njih, to jeste bežali bi od onih misli koje su došle da zbune misli sinova Izraela i uliju svoja gledišta u srca sinova Izraela. 

Tako, Stvoritelj je znao da oni neće hteti da čuju pitanja i sumnje Egipćana „ko” i „šta”, i da oni nemaju Kelim u koje bi primili mnoga posedovanja, jer nema Svetlosti bez Kli. To jeste, osobi ne može da bude dato ništa za čim ona nema želju. Zbog toga, kada bi On pitao sinove Izraela: „Šta hoćete da Ja vama dam?” oni bi rekli: „Mi nećemo ništa od Tebe. Naprotiv, naša jedina težnja je da damo Tebi, a ne da Ti daš nama”. Otuda, kako oni mogu da prime užitak i zadovoljstvo (užitak je kad Svetlost dotakne Kli, užitak i zadovoljstvo su jedno u drugom), nazvano „mnoga posedovanja”, što se razmatra za to da On hoće njima da dȃ Nefeš, Ruah, Nešama, Haya, Yehida? Oni nemaju potrebu za tim! 

To je razlog iz kojeg je Stvoritelj želeo da oni uzmu Kelim Egipćana, to jeste njihova pitanja i sumnje, i sve njihove želje, što su Kelim Egipćana. Ali, ne da oni uzmu te posude stvarno, već jedino da ih pozajme. To jeste, uzeli bi Kelim Egipćana samo da bi imali potrebu da zadovolje te nedostatke, a ne da ove Kelim zadrže za sebe, jer te Kelim, to jeste te misli i želje, ne pripadaju narodu Izrael. To je samo privremeno pozajmljivanje, da bi im kasnije vratili. 

To jeste, kasnije, što znači kad prime punjenje koje pripada tim pitanjima, precizno kroz ta pitanja moguće je da se njima dȃ ispunjenje. Ovo je poput primanja Svetlosti koje pripadaju njihovim Kelim (Kelim Egipćana), nazvanim „posude primanja zarad primanja”. Ipak, oni (Izrael) odmah odbacuju te Kelim (Kelim Egipćana) i koriste Svetlosti koje pripadaju tim Kelim, ali sve primaju zarad davanja zadovoljenja Tvorcu. 

To je slično onome što je Baal HaSulam tumačio u vezi sa Hamanom i Mordehajem. On je rekao da mi vidimo da je Ahašveroš hteo da ukaže čast Mordehaju, kao što je napisano (Knjiga o Ester (Jestira), 6:3): „I, kralj je rekao: „Kakva čast ili uvažavanje je Mordehaju bilo dato za to?’…i kralj mu je rekao: „Šta treba da se učini za čoveka kome kralj želi da ukaže čast?” … Haman je rekao kralju … neka donesu kraljevsku odoru””.  

U skladu sa tim, pitao je: „Kako je nešto takvo moguće da ukoliko kralj želi da ukaže čast Mordehaju, on pita Hamana: ’Štа da se uradi za čoveka kome kralj želi da ukaže čast?’” I, on odgovara da to ukazuje na redosled davanja obilja nižima. Stvoritelj sigurno hoće da dȃ čast i veličinu pravedniku, pravedniku Mordehaju. Ali, ukoliko On pita pravednika „Šta hoćeš da Ja tebi dam?”, pravednik će reći da ne želi ništa da primi. Naprotiv, sve što on želi jeste to da dȃ Kralju. 

Zbog toga je morao da pita Hamana unutar sebe, koji razume da je dobro primiti, i onda je rekao: „… uradi tako (njemu) Mordehaju Jevrejinu”, što znači da će on primiti čast i veličinu ali ne u Kelim Hamana, koje se nazivaju „primanje zarad primanja”, već u (Kelim) „primanje zarad davanja”. 

Slično tome, treba da objasnimo ono što je u vezi sa pozajmljivanjem Kelim od Egipćana, kada je Stvoritelj rekao Mojsiju da traži od Izraela da pozajme Kelim od Egipćana. Pitali smo: „Zašto je Stvoritelj morao nešto takvo da traži od Izraela? Zašto narod Izrael ne bi hteli da pozajme ove Kelim?” Odgovor je to da kada su Mojsije i Aron došli kao izaslanici Stvoritelja da izvedu narod Izrael iz izgona, bilo je kao što je napisano: „I, narod je čuo i verovao”, znači bio je u veri iznad razuma. Nije im trebalo ništa i nisu imali nikakvu želju za visokim stepenima. Bili su zadovoljni što su mogli da se angažuju u Tori i Micvot bez ikakvih ometanja od Egipćana. 

Ovo je slično onome što je prethodno rečeno, da je on (Baal HaSulam) rekao da, ukoliko kralj pita Mordehaja pravednika: „Kakvu počast i veličanje želiš da ti dam?”, ovaj bi sigurno odgovorio da ne želi ništa da primi od kralja, naprotiv, on želi da dȃ kralju. Zato je kralj pitao Hamana šta da radi sa čovekom kojem kralj želi da dȃ počast. Haman je znao šta da traži. On je rekao: „Neka donesu kraljevsku odeću koju je nosio kralj, i konja na kojem je kralj jahao i kraljevsku krunu koja je bila na kraljevoj glavi”. Zbog toga su kralju bile potrebne Kelim Hamana, to jeste ono što je Haman razumeo da pojedinac treba da primi od kralja.  

Iz ovog razloga Stvoritelj je morao da traži od Mojsija da on traži od Izraela uslugu – da oni (Izrael) pozajme Kelim od Egipćana, privremeno, da bi imali želju i žudnju da zadovolje sve nedostatke koje su Egipćani zahtevali da zadovolje. Stvoritelj je morao to da traži zato što bi narod Izrael bili zadovoljni onim što su imali, i uvek bi bežali od svojih misli i želja. Ali, sada se njima kaže da čuju pitanja i sumnje Egipćana. 

I, budući da je On obećao Avraamu da će oni nakon toga izaći sa mnogim posedovanjima, Njemu je bilo potrebno da oni uzmu Kelim Egipćana samo kao pozajmicu, i da ih zatim vrate. To jeste, oni nisu imali šta da rade sа ovim željama, i to što su ih uzeli bilo je samo privremeno, da bi bili u mogućnosti da prime Svetlosti, koje se nazivaju „nasleđe zemlje”, koje je Stvoritelj obećao Avraamu. 

Sada možemo da razumemo u vezi sa onim što smo pitali kako se sve ovo potpuno preokrenulo, budući da spis kaže: „i oni su prezirali sinove Izraela”, što znači da su ovi (Izrael) bili poput trnja, a zatim: „I, Gospod je u očima Egipćana dao naklonost prema narodu”. Želja Izraela da čuju pitanja Egipćana dala je „naklonost” zato što su Egipćani mislili da ovi idu njihovim putem. „I, Gospod je … dao naklonost prema narodu” time što im je rekao da pozajme Kelim od njih, budući da to i jeste ono što su Egipćani želeli.

 

Link - What Is the Need to Borrow Vessels from the Egyptians? 

 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.